Ukrajinske žene u sve se većem broju prijavljuju za služenje u vojsci u ratu protiv Rusije. BBC je razgovarao s tri od 5.000 vojnikinja koje se bore protiv neprijatelja, ali i protiv seksističkih stavova unutar vlastitih redova.

Vitka plavooka brineta vježba u teretani. Ovo bi moglo biti potpuno normalan prizor, ali ona je prema pisanju ruskih medija – mrtva. Andriana Arekhta je narednica specijalne jedinice u ukrajinskim oružanim snagama, koja se priprema za povratak na prvu crtu. Trenutno se nalazi u jednom rehabilitacijskom centru u Ukrajini, nakon što je u prosincu u Hersonu ozlijeđena prilikom eksplozije mine.

‘Profesionalci u propagandi’

Brojne tekstualne i video reportaže na ruskom slikovito i detaljno slave njezinu ‘smrt’. “Objavili su da sam bez nogu i bez ruku i da su me oni ubili. Oni su profesionalci u propagandi”, izjavila je. Izvješća iz Rusije uključuju jezive opise o njoj kao što su ‘krvnik’ i ‘eliminirani nacist’. Bez ikakvih su je dokaza optužili za okrutnost i sadizam, a ove su se optužbe, zanimljivo, pojavile nedugo nakon što je ukrajinska vojska oslobodila Herson. “Meni je to smiješno. Živa sam i zaštitit ću svoju zemlju”, poručila je.

Osamnaest mjeseci nakon ruske invazije, 60.000 žena služi u nacionalnim oružanim snagama. Prema podacima ukrajinskog ministarstva, više od 42.000 ih je na vojnim položajima – uključujući 5.000 vojnikinja na prvoj crti bojišnice. Iz Ministarstva dodaju da nijedna žena ne može biti regrutirana prema ukrajinskom zakonu protiv svoje volje. No, postoje određene borbene uloge za koje neki vjeruju da ih žene bolje izvode.

“Došla sam kod svog zapovjednika i pitala sam ga: ‘Što ja mogu najbolje učiniti?’ Rekao je: ‘Bit ćeš snajperistica“‘, prisjeća se Evgeniya Emerald – koja je tu ulogu donedavno obnašala na prvoj crti. Dodala je da su snajperistice romantizirane od Drugog svjetskog rata, dodajući da postoji vrlo praktičan razlog za tu reputaciju. “Ako se muškarac dvoumi da li da puca ili ne, žena nikada. Možda su zato žene te koje rađaju, a ne muškarci”, dodaje ljuljuškajući svoju tromjesečnu kćer dok razgovara s novinarima BBC-a.

Ova 31-godišnjakinja, koji je prošla vojnu obuku nakon što je Rusija izvršila invaziju na Krim, ali se vojsci pridružila tek prošle godine, bila je vlasnica tvrtke s nakitom prije rata. Iskoristila je svoje poduzetničko iskustvo kako bi izgradila snažno praćenje na društvenim mrežama kako bi podigla profil ukrajinskih vojnikinja. Poput Andriane, i Evgeniya je naširoko nazivana “krvnicom” i “nacistkinjom” u ruskim medijima, sa stotinama izvještaja koji govore o njezinoj ulozi snajperistice na prvoj liniji i njezinom privatnom životu.

‘Mogu biti u kuhinji, ali te mogu i nokautirati’

“Raditi kao snajperist posebno je brutalan, i fizički i psihički. Zato što možete vidjeti što se događa. Možete vidjeti kako pogađate metu. Ovo je osobni pakao za svakoga tko to gleda kroz nišan”, ispričala je. Ona i druge sugovornice BBC-a nisu mogle otkriti broj meta koje su pogodila, ali sjeća se pojačanih emocija koje je osjetila kad je shvatila da će vjerojatno morati nekoga ubiti. “Cijelo moje tijelo se treslo 30 sekundi. Nisam to mogla zaustaviti. Ta spoznaja da ćeš sada učiniti nešto što će biti točka bez povratka. Ali, mi nismo došli do njih s ratom. Oni su došli do nas”, istaknula je.

No, iako mnoge ženske postrojbe služe u borbenim ulogama protiv Rusije, one kažu da se unutar njihovih redova vodi dodatna bitka protiv seksističkih stavova. Evgeniya kaže da se s tim suočila prije nego što je uspostavila svoj autoritet i samopouzdanje kao snajperist na prvoj crti. “Kada sam se tek pridružila specijalnim snagama, jedan od boraca mi je došao i rekao: ‘Curo, što radiš ovdje? Idi skuhaj boršč ‘. Osjećala sam se toliko uvrijeđeno u tom trenutku da sam pomislila: ‘Zezaš li me? Mogu biti u kuhinji, ali te mogu i nokautirati'”, prisjetila je.

Još jedna Evgeniya, Evgeniya Velyka iz dobrotvorne organizacije Arm Women Now – koja pomaže ukrajinskim vojnikinjama, slaže se s njom: “U društvu postoji čvrsto mišljenje da djevojke idu u vojsku kako bi našle muža.” Ističe da su joj mnoge žene pričale o slučajevima fizičkog zlostavljanja. “Ne možemo zamisliti razmjere problema jer svaka vojnikinja ne želi razgovarati o tome”, kaže.

Zamjenica ukrajinskog ministra obrane, Hanna Malyar, rekla je za BBC da je to samo “nekoliko slučajeva” za razliku od “stotina tisuća” mobiliziranih. Žene u ukrajinskoj vojsci nemaju uniforme prilagođene spolu. Dobivaju mušku odjeću, uključujući muško donje rublje, prevelike cipele i pancirke. Čak i Hanna Malyar kaže da je njezina terenska uniforma dizajnirana za muškarca, Morala ju je promijeniti jer je niska. Svečana uniforma, pak, uključuje cipele s potpeticom.

Ako žene u vojsci žele nositi ženske uniforme, trenutno moraju ili kupiti vlastitu generičku opremu putem interneta ili se osloniti na dobrotvorne organizacije ili crowdfunding. Zbog toga je Andriana suosnivala dobrotvornu organizaciju Veteranka, koja se zalaže za jednaka prava ženskog vojnog osoblja i za reformu ukrajinskog vojnog zakonodavstva kako bi ga uskladila s NATO-om. Ali Hanna Malyar kaže da je vlada postigla napredak. Uniforma za žene je razvijena, testirana i uskoro će ući u masovnu proizvodnju – iako nije mogla precizirati kada.

‘U ratu je svejedno jesi li muško ili žensko’

Snajperistica Evgenya Emerald kaže da unatoč takvim problemima ‘rat nema spol‘. “U ratu je svejedno jesi li muško ili žensko. Kad projektil pogodi kuću nije važno ima li žena, muškaraca, djece – svi ginu. Isto je i na prvoj crti bojišnice – ako možete biti učinkoviti i žena ste, zašto ne biste branili svoju zemlju, svoj narod?”, pita se.

Snajperistica Iryna trenutno je u Donbasu uključena u protuofenzivu. Mogla bi se smatrati primjerom reformi za koje su mnoge žene ratnice marljivo radile – ona se ponaša kao žena zapovjednica postrojbe koja se sastoji samo od muškaraca.

“Imidž snajperista je romantiziran… i prekrasan zahvaljujući filmovima. U stvarnosti, to je težak posao”, naglasila je i opisala kako su snajperisti mirno ležali na tlu i do šest sati kako bi ispalili hitac, nakon čega je uslijedila brza promjena položaja. “To je kao igranje sa smrću“, dodaje.

Tisuće žena koje služe ostavile su za sobom karijere, kao i svoje obitelji. Andriana je napustila svoj posao UN-ove konzultantice za rodnu ravnopravnost pri ukrajinskom ministarstvu za pitanja veterana kako bi se pridružila ukrajinskoj vojsci kada je Rusija izvršila invaziju prošle godine. “Oduzeli su mi najbolje godine života“, kaže ova 35-godišnjakinja. Prisjećajući se vremena prije rata, dodaje: “Mogla sam putovati i biti sretna, graditi karijeru i imati san.”

Majka dječaka osnovnoškolca, Andriana, uplakana priča kako sina nije držala u rukama više od sedam mjeseci. Dok pokazuje njegove slike na telefonu, osmijeh joj se pojavi na licu, zamijenivši suze. Vođena je željom da mu osigura mirnu budućnost u njegovoj rodnoj zemlji – da ne mora riskirati svoj život boreći se kao njegovi roditelji.

‘Ne znam ni koliko brojeva trebam izbrisati’

Za razliku od Evgenije Emerald, koja se pridružila nakon ruske invazije prošle godine, Andriana ima prethodno vojno iskustvo. Godine 2014., kada je Rusija prvi put napala Ukrajinu, pripojivši Krim i izvršivši invaziju na Donbas, napustila je svoj posao brend menadžerice i pridružila se jednom od prvih dobrovoljačkih bataljuna – zajedno s tisućama drugih Ukrajinaca. U to je vrijeme vojska bila manja nego sada i borila se.

Bataljun Aidar, u kojem je služila Andriana, Kremlj i Amnesty International optužili su za kršenje ljudskih prava – ali je ukrajinska vojska rekla za BBC da nisu pruženi nikakvi materijalni dokazi koji bi poduprli takve tvrdnje. Amnesty je također pozvao ukrajinske vlasti da dragovoljačke bataljune stave pod učinkovite linije zapovijedanja i kontrole, što su i učinili.

Unatoč tome što Andriana nikada nije bila povezivana s nikakvim djelima nedoličnog ponašanja i što je prije osam godina napustila Aidar, ruski mediji neprestano su je optuživali za “sadizam”, ne pružajući nikakve dokaze. U Ukrajini je odlikovana medaljama za svoje zasluge – jednom “za hrabrost”, drugom za “narodni heroj”.

Dok je ukrajinsko Ministarstvo obrane reklo da ne može objaviti broj žrtava u borbi zbog osjetljivosti informacija tijekom rata, BBC je došao do podataka koji sugeriraju da su 93 ukrajinske vojnikinje ubijene u akciji od ruske invazije. Podaci dobrotvorne organizacije Arm Women Now govore da je više od 500 ozlijeđeno.

Andrianin telefonski imenik pretvorio se u popis mrtvih. “Izgubila sam više od 100 prijatelja. Ne znam ni koliko telefonskih brojeva trebam izbrisati. Ali, cijena koja je već plaćena bila je previsoka da bi odustala”, zaključila je.