Posljednji put kad je Luh, danas 64-godišnjak, služio vojsku, bio je sovjetski regrut, ploveći Arktičkim oceanom sa sjevernom flotom SSSR-a prije više od četiri desetljeća.

Kad je Rusija zauzela poluotok Krim i kada su oni koje podržava Rusija doselili u njegovu rodnu regiju Luhansk prije gotovo deset godina, bodrio je ukrajinsku vojsku, ali je mislio da su njegovi borbeni dani završeni. No, onda se prošle veljače ponovno prijavio u vojsku.

“Nisam volontirao 2014. jer sam mislio da zemlja može ovo učiniti bez mene, ali onda sam prošle godine vidio da ne mogu”, rekao je za Guardian ovaj 64-godišnjak. Dragovoljci poput Luha, inače željezničkog inženjera po zanimanju, koji su prošle godine pomogli Ukrajini u pobjedama nad ruskom vojskom, zaprepastili su čak i bliske saveznike.

Sada to namjeravaju ponoviti, u protuofenzivi koja bi trebala započeti za nekoliko tjedana, možda čak i dana, što će biti kritičan test za Ukrajinu. Rat se smjestio na gotovo statične bojišnice posljednjih nekoliko mjeseci, s ruskim snagama koje još uvijek drže gotovo petinu zemlje, a troškovi vojne i financijske pomoći Ukrajini očito počinju zabrinjavati neke zapadne saveznike.

Nadolazeći mjeseci borbi pokazat će hoće li Ukrajina moći ispuniti obećanja da će povratiti sav svoj okupirani teritorij. Najoptimističniji među Ukrajinom i njezinim saveznicima nadaju se ponavljanju dramatičnih vojnih trijumfa prošlog proljeća i jeseni, kada je Moskva potisnuta iz Kijeva, a potom istjerana s istočnih i južnih dijelova zemlje u nekoliko tjedana.

Muškarci i žene koji su proveli vrijeme suočavajući se s ruskim trupama u rovovima manje su optimistični u pogledu napretka, iako su također sigurni u konačni ishod. “Svi to čekaju i misle da ćemo sve riješiti jednim udarcem. Trebat će vremena i bit će teško”, rekao je Luh.

‘Nismo spremni, moramo više trenirati, trebamo više vremena’

S novinarima se susreo u kampu za obuku nekoliko desetaka kilometara od bojišnice u južnoj Ukrajini. Njegova se pješačka postrojba nakratko povukla iz borbi kako bi uvježbala taktiku za juriš na ruske rovove. Na improviziranom poligonu druge skupine su gađale minobacačkim i protutenkovskim projektilima, teškim mitraljezima i granatama na raketni pogon. Većina je radila na poboljšanju brzine i komunikacije koja može biti razlika između života i smrti u borbi.

Dark, koji ima 30 godina, prijavio se u siječnju nakon što je pomogao ženi i sinu da se smjeste u novi život izvan Ukrajine. “Netko mora braniti zemlju”, rekao je o svojoj odluci da volontira. Već je dvaput bio na prvoj crti, ali se nada da će steći više iskustva prije nego što krene pravi napor. “Nismo spremni, moramo više trenirati, trebamo više vremena”, dodao je.

Njegove zabrinutosti ponavljaju zabrinutosti mnogih u Washingtonu i drugim europskim prijestolnicama koje su uložile milijarde u potporu Ukrajini, ali su zabrinute za stanje svoje vojske nakon teške godine. Službeni broj žrtava je tajna, ali procurili američki vojni brifinzi navode broj ukrajinskih mrtvih između 15.500 i 17.500. Procjenjuje se da su ruski gubici najmanje dvostruko veći od ukrajinskih gubitaka, a drugi gubici desecima tisuća veći, ali nacrt zakona i novačenje iz zatvora povećali su broj vojnika.

Američka obavještajna služba upozorila je u veljači da Ukrajina možda neće uspjeti prikupiti dovoljno trupa i naoružanja, te ‘biti daleko ispod’ svojih ciljeva povratka teritorija, otkrila je gomila obrambenih dokumenata koji su nedavno procurili.

Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg rekao je prošli tjedan da je Ukrajina preuzela 1550 oklopnih vozila i 230 tenkova, zajedno s velikim količinama streljiva od saveza i partnerskih zemalja. Dodao je da su zemlje NATO-a obučile i opremile devet novih oklopnih brigada ostavljajući Ukrajinu u ‘snažnoj poziciji’ da nastavi zauzimati teritorij. Kako je nova oprema prešla granicu, a prvi tjedni proljeća prošli, sve su se intenzivnija nagađanja o tome kada bi i gdje mogao krenuti protunapad.

‘Mi ćemo sami pisati svoju povijest’

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski i njegovi ministri nisu bili neskloni izgradnji nadolazeće ofenzive – razgovori o tome pomažu u jačanju domaćeg morala i drže Ukrajinu u vijestima zapadnih zemalja koje šalju vitalnu pomoć. Potencijalno, to bi također moglo potkopati moral u Rusiji. Ipak, spekulacije frustriraju neke visoke dužnosnike, koji su pozvali na strpljenje, u zemlji i inozemstvu.

“Brojni scenariji protuofenzive koji se sada puštaju u javnost mogli bi se koristiti kao scenariji za filmove. Ali mi ćemo sami pisati svoju povijest”, rekla je zamjenica ministra obrane Hanna Maliar na nedavnoj konferenciji. Predsjednički pomoćnik Mihailo Podoljak bio je oštriji, pozivajući saveznike da se usredotoče na dostavljanje oružja na bojišnicu umjesto da glume generala u fotelji.

“‘Vojni promatrači’ raspravljaju hoće li ‘druga sezona’ biti jednako uspješna kao prva. Politički analitičari upozoravaju da će investitori, ako gledanost padne, razmisliti hoće li seriju obnoviti za treću sezonu”, napisao je u oštro satiričnoj objavi na Twitteru. “Obožavatelji su nezadovoljni: fotografije uništenih krajolika i ranjenih ljudi više ne diraju u srce, a voditelji pokazuju nedostatak kreativnosti. U međuvremenu, obični Ukrajinci koji su napustili civilni život kako bi branili svoju zemlju, pripremaju se vratiti svoj dom iz dana u dan, ali ne razumiju gdje su obećana municija, zrakoplovi i projektili dugog dometa”, dodao je.

Najveći čimbenik – vrijeme

Kijev svoje planove drži u tajnosti jer se suočava s većom, dobro obučenom vojskom koja se mjesecima ukopava u obrambene položaje. Iznenađenje je jednako važno za kampanju kao tenkovi i protuzračna obrana. Očigledni vojni cilj za ukrajinske snage bio bi spuštanje kako bi povratile uporište na obalama Azovskog mora. Kad bi mogli probiti teritorij pod kontrolom Rusije, presjekli bi linije opskrbe trupa koje trenutno napadaju Herson i presjekli ruski kopneni most prema Krimu.

Ceste i željeznice kroz južnu Ukrajinu do poluotoka, zauzete u prvim danima invazije, jedini su značajan dobitak Vladimira Putina u njegovoj ‘specijalnoj operaciji’. Njihovo odsijecanje promijenilo bi stratešku računicu i predstavljalo vojno poniženje koje bi izoliralo vojne baze i promoskovske civile na Krimskom poluotoku. Ruske trupe tada bi s Rusijom bile povezane samo Kerčkim mostom, koji je već teško oštećen u navodnom ukrajinskom napadu.

Međutim, to bi bio riskantan potez. Rusija je iskopala nizove rovova, prošaranih minskim poljima i protutenkovskom obranom. Prolazak kroz njih zahtijeva kombiniranu operaciju, s dovoljno snage da zaustavi Rusiju u zatvaranju početnih proboja. Jedan od najvećih čimbenika koji vjerojatno utječu na datum početka, izvan ukrajinske ili ruske kontrole, je vrijeme. Bilo je hladno i kišovito proljeće, zbog čega je tlo bilo preblatnjavo za manevre, a jak vjetar može ograničiti rad vitalnih bespilotnih letjelica za nadzor i napad.

‘Minobacači moraju stalno raditi jer imaju i psihološki učinak’

“Najveći izazov je probiti njihovu obrambenu liniju – ako to učinimo, oni će pobjeći”, rekao je član minobacačke ekipe Sarmat. Njegov tim je radio na minobacačima iz cijelog svijeta uključujući Španjolsku, Hrvatsku i Pakistan. Kao i većina vojnika na terenu, imali su jedan ključni zahtjev za ukrajinske saveznike: više zaliha. “Imali su dovoljno vremena da naprave mnogo rovova, tako da nam treba mnogo streljiva da ih izvučemo. Ovi minobacači moraju stalno raditi jer imaju i psihološki učinak. Glasni su i osebujni i kad Rusi čuju zvižduk minobacača, znaju da im dolazi po dušu. Znamo kako je to jer smo i mi to osjetili”, pojasnio je.

Drugi borac rekao je da su svi koji su se prošle godine prijavili u vojsku vidjeli teške borbe. “Imao sam 20 godina na početku rata. Sada se osjećam kao odrastao čovjek od 40 godina”, poručio je i dodao: “Mislim da ćemo napasti i pokazati koliko su slabi”.

Mnogi ukrajinski vojnici koji se bore na terenu kažu da je povjerenje u njihovo vodstvo, posebno u vrhovnog zapovjednika Valerija Zalužnog, podignuto pobjedama prošle godine. “Jako poštujem Zalužnog kao vojnog čovjeka. Budući da je strateški kakav jest, pogodit će negdje gdje to nitko ne očekuje”, rekao je 34-godišnji bivši vojnik specijalnih snaga koji se pokušao vratiti u civilni život 2021., ali se ponovno pridružio borbi protiv invazije punog opsega. “Ako postoji njegova naredba, to je zato što zna što radi. Smrt nije tako strašna ako znaš za što umireš”, zaključio je.