Sigurnost prometa, a posebice cestovnog, nameće se kao jedan od glavnih izazova modernog društva. Problem sigurnosti cestovnog prometa globalni je problem te ga kao takvog prepoznaju Ujedinjeni narodi. Cestovni promet je najčešći uzročnik smrtnosti mladih ljudi u dobi od 15 do 29 godina, a promatra li se ukupna populacija neovisno o dobi, cestovni promet je osmi najčešći uzročnik smrtnosti u svijetu. U prosjeku svake 23 sekunde u svijetu u cestovnom prometu pogiba jedna osoba, a godišnje više ljudi izgubi život kao žrtve u prometu nego u ratovima. I Hrvatska je prepoznala problem sigurnosti cestovnog prometa te se u tom smislu kao krovni dokument svakih 10 godina izrađuje Nacionalni plan sigurnosti cestovnog prometa Republike Hrvatske, čiji su dionik i Hrvatske ceste, koje kao upravitelj državnih cesta imaju prije svega zadaću poboljšati stanje sigurnosti cestovne infrastrukture.

Takva poboljšanja mogu biti poduzeta proaktivno ili retroaktivno. Proaktivno, kažu iz Hrvatskih cesta, provode se različite revizije sigurnosti prometa, analize sigurnosti kao što je primjerice iRAP (eng. RAP-Road Assessment Programme), snimanja kolničke konstrukcije te snimanja stanja prometne signalizacije, sve u svrhu smanjenja rizika nastanka prometne nesreće, ali i posljedica ako se prometna nesreća ipak dogodi. S druge strane, retroaktivne mjere, kao što im samo ime govori, provode se posljedično nakon što se prometne nesreće dogode, a jedna od najčešćih retroaktivnih mjera je sanacija opasnih mjesta (crnih točaka).

Prikaz poduzetih mjera na lokacijama Velika Ves kod Krapine i na raskrižju državne ceste 27-DC 59 kod Stankovaca. FOTO: Hrvatske ceste

Sanacija opasnih mjesta se u Republici Hrvatskoj sustavno provodi od 2001. godine te je do sada sanirano preko 300 opasnih mjesta. Naime, identifikacija opasnih mjesta te sanacija istih imaju dugu tradiciju u prometnom inženjerstvu u mnogim državama i smatraju se osnovnim dijelom sigurnosti prometa na pojedinim mjestima. Kako ne postoji standardna definicija opasnog mjesta, može se s teoretskog gledišta definirati da su opasna mjesta ili tzv. crne točke, lokacije koje imaju statistički veći broj prometnih nesreća u usporedbi s lokacijama sličnih prometno – tehničkih karakteristika.

Zašto sličnih prometno-tehničkih karakteristika? Pa zato što je razina rizika na dva oblikovno slična raskrižja, na kojima se u određenom razdoblju dogodi jednak broj sličnih prometnih nesreća, potpuno drugačija ako, primjerice, na jednom raskrižju dnevno u prosjeku prometuje 1000 vozila, a na drugom 10.000 vozila. Upravo zato je u Hrvatskoj 2017. izrađena nova Metodologija za identifikaciju opasnih mjesta. Naime, u RH se od 2004. do 2017. godine za identifikaciju opasnih mjesta koristila „Metodologija pristupa sigurnosti prometa“ koju su 2004. godine izradile Hrvatske ceste d.o.o. u suradnji s Institutom građevinarstva Hrvatske d.d.

Proaktivno se provode različite revizije sigurnosti prometa, analize sigurnosti kao što je iRAP i snimanja stanja

Prema navedenoj metodologiji, opasnim mjestom smatralo se raskrižje ili odsječak ceste duljine do 300 m, odnosno, opasna dionica duljine od 300 do 1000 m, uz uvjet da udovoljavaju sljedećim kriterijima:

– 12 ili više prometnih nesreća s ozlijeđenim osobama u protekle tri godine, i/ili

– 3 ili više istovrsne prometne nesreće s ozlijeđenim osobama u tri godine (ista grupa sudionika, isti pravac kretanja, iste konfliktne površine i dr.), i/ili

– 15 ili više prometnih nesreća u tri godine.

Budući da se navedena metodologija identifikacije opasnih mjesta temeljila isključivo na podacima o prometnim nesrećama i njihovim posljedicama te nije kao kriterij koristila prometno opterećenje, izrađena je nova metodologija koju su naručile Hrvatske ceste d.o.o, a izradio ju je Fakultet prometnih znanosti iz Zagreba, koja je 2017. godine i prihvaćena kao službena metodologija identifikacije opasnih mjesta u Republici Hrvatskoj.

Prema navedenoj metodologiji identifikacije opasnih mjesta, dva su osnovna koraka koja definiraju opasna mjesta u cestovnoj prometnoj mreži. Prvi korak podrazumijeva identifikaciju potencijalno opasnih mjesta na temelju dostupnih podataka o prometnim nesrećama i prometnom opterećenju čiji rezultat direktno utječe na sljedeći korak, a to je neposredan pregled lokacija na samom terenu kao i njihova analiza i rangiranje u sljedeće tri kategorije:

– opasno mjesto koje zahtijeva poduzimanje mjera sanacije,

– lokacija na kojoj je utvrđena opravdanost poduzimanja dodatnih mjera za povećanje sigurnosti prometa,

– lokacija na kojoj je utvrđeno da trenutno ne zahtijeva poduzimanje mjera sanacije ili dodatnog povećanja sigurnosti prometa.

Kartografski prikaz lokacija sva 23 sanirana opasna mjesta te prikaz određenih opasnih mjesta prije sanacije odnosno poduzetih mjera. FOTO: Hrvatske ceste

Financiranje projekata sanacije opasnih mjesta najčešće su Hrvatske ceste provodile vlastitim sredstvima ili sredstvima Nacionalnog plana sigurnosti cestovnog prometa, međutim, ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju stvoreni su preduvjeti za sufinanciranje ovih projekata sredstvima iz fondova EU-a. Europska unija prepoznala je problem sigurnosti prometa kao jedan od krucijalnih problema modernog društva te je postavila nekoliko ambicioznih ciljeva – desetogodišnji cilj smanjenja broja poginulih u cestovnom prometu za 50 % do 2030. godine, a koji je i Republika Hrvatska u svom Nacionalnom planu sigurnosti cestovnog prometa 2021. – 2030. definirala kao glavni cilj. Još izazovniji cilj Europska unija postavila je „vizijom nula“, kojom se želi postići cilj od nula stradalih na cestama Unije.

Stoga je potpuno očekivano da Unija sufinancira projekte vezane za sigurnost cestovnog prometa pa je tako sufinanciran i projekt „Sanacija opasnih mjesta (uklanjanje crnih točaka) na državnim cestama“. Ugovor o dodjeli bespovratnih financijskih sredstava za projekt financiran je iz europskih strukturnih i investicijskih fondova te su u sklopu projekta provedene aktivnosti na sanaciji 23 opasna mjesta na državnim cestama u Republici Hrvatskoj. Cilj ovog projekta bio je sanirati opasna mjesta kako bi se na tim mjestima pridonijelo poboljšanju cestovne sigurnosti s naglaskom na najranjivije sudionike u prometu (pješake, bicikliste, motocikliste) na način da poduzete mjere smanje vjerojatnost nastanka prometnih nesreća kao i njihovih posljedica. Projekt je proveden u sklopu Operativnog programa konkurentnost i kohezija (OPKK), a usklađen je i sa Strategijom prometnog razvoja Republike Hrvatske (2017. – 2030.) te nacionalnim akcijskim programom Europske unije.

Ukupna vrijednost projekta iznosi 9.104.271.39 eura (s PDV-om) odnosno 68.596.132,80 kuna dok su ukupni prihvatljivi troškovi odnosno bespovratna sredstva 7.357.353,88 eura, odnosno 55.433.982,80 kuna, dok je stopa (su)financiranja za Hrvatske ceste iznosila 100 % (85 % sredstva EU-a + 15 % nacionalna komponenta). U sklopu Projekta predviđena je izrada projektne dokumentacije, ishođenje svih potrebnih suglasnosti, dozvola te rješavanja imovinsko-pravnih odnosa, revizija cestovne sigurnosti u svim fazama projekta te sama sanacija opasnih mjesta. Nakon završetka izrade projektne dokumentacije pristupilo se radovima te je zaključno s 30. studenim 2023. godine izvršeno izvođenje radova na sva 23 opasna mjesta.

Radovi koji su se izvodili odnosili su se na izmjenu i dopunu prometne signalizacije i opreme, optimizaciju rada svjetlosne signalizacije, ugradnju pasivnih sigurnosnih sustava, rekonstrukciju pojedinih dijelova ceste koji uključuju proširenja kolnika, izgradnju kružnih raskrižja, radove na kolničkoj konstrukciji, građevinsko uređenje i izgradnju dostatnih širina sporednih prilaza i pješačkih nogostupa, izvedbu nogostupa, izmještanje i izgradnju autobusnih stajališta i dr.