Ustavni sud pod predsjedanjem Miroslava Šeparovića proizveo je prošloga tjedna novi veliki skandal s ciljem da pokuša pomoći odbjeglom nogometnom moćniku Zdravku Mamiću i njegovom bratu Zoranu Mamiću. Otkriva to kontroverzna odluka Ustavnog suda koju je potpisao Miroslav Šeparović, a kojom se ukida pravomoćna presuda protiv nekadašnjeg direktora Dinama i Hrvatskog nogometnog saveza Damira Vrbanovića, krivog zbog utaje poreza i isisavanja 116 milijuna kuna iz zagrebačkog kluba.

Osim što je njemu dao još najmanje nekoliko godina na slobodi, Ustavni sud zapravo je i širom otvorio vrata za spektakularni obrat u slučaju Zdravka i Zorana Mamića.

Sporna odluka Ustavnog suda predstavlja dosad neviđeni pravni manevar s izvjesnim dalekosežnim posljedicama za jednu od najvećih korupcijskih afera u Hrvatskoj, koju se dosad smatralo zaključenom jer je već donesena pravomoćna presuda i osuđenici su se upravo pripremali na odlazak u zatvor ili su već počeli izdržavati svoje kazne, odnosno, odlučili su se za bijeg od hrvatskog pravosuđa.

Svojom presudom Ustavni sud osuđenim kriminalcima daje mogućnost novog višegodišnjeg izbjegavanja zatvora, a sucu koji im je presudio – i to na temelju upravo njihovih tvrdnji da su ga korumpirali – stavlja se stigma kriminalca. FOTO: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

Ali Šeparović je potpisao odluku zahvaljujući kojoj će njih dvojica na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu sada imati vrlo čvrste argumente za rušenje svojih presuda i ponovno pokretanje cijelog sudskog procesa ispočetka – pa čak i mogući povratak u Hrvatsku gdje bi suđenje mogli čekati na slobodi.

Krajnje kontroverzan potez Ustavnog suda brojni su pravni stručnjaci laički protumačili kao „davanje karte Mamićima za izlazak iz zatvora“, a neki od njih čak otvoreno sumnjaju da se o tome postigao „deal“ s vrhom političke i pravosudne vlasti u državi.

Prošlotjedna odluka ima dalekosežne implikacije i na druge eksponirane sudske procese u Hrvatskoj, prije svega na slučaj trojice osječkih sudaca koje je upravo Zdravko Mamić javno prozvao zbog korupcije: jednog od njih, Darka Krušlina, Ustavni sud de facto je proglasio krivim premda je postupak protiv njega punih deset mjeseci tek u fazi istrage. Taj podatak znakovit je i u simboličnom smislu jer se radi o sucu koji je i osudio braću Mamić, Vrbanovića i poreznika Milana Pernara i čija je presuda kasnije potvrđena na višoj instanci, pa se također radi o, u najmanju ruku, neobičnoj javnoj poruci Ustavnog suda. Osuđenim kriminalcima daje se mogućnost novog višegodišnjeg izbjegavanja zatvora, a sucu koji im je presudio – i to na temelju upravo njihovih tvrdnji da su ga korumpirali – stavlja se stigma kriminalca premda postupak protiv njega formalno nije ni započeo.

Prvoga dana travnja ove godine Damir Vrbanović trebao se javiti na izdržavanje kazne od tri godine zatvora, nakon što je to čak pet puta uspijevao odgoditi pravdajući se različitim zdravstvenim tegobama i medicinskim zahvatima. FOTO: Davor Javorovic/PIXSELL

Prvoga dana travnja ove godine Damir Vrbanović trebao se javiti na izdržavanje kazne od tri godine zatvora, nakon što je to čak pet puta uspijevao odgoditi pravdajući se različitim zdravstvenim tegobama i medicinskim zahvatima – uglavnom problemima s koljenom. To mu nije smetalo za veliki broj svakodnevnih aktivnosti, pa se umjesto iza rešetki pojavljivao čak i na događajima u organizaciji Hrvatskog nogometnog saveza. No samo dva dana prije planiranog javljanja u zatvor, 29. ožujka, Ustavni sud objavljuje da je usvojio njegove prigovore te poništio i prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu protiv Vrbanovića, a predmet vratio Vrhovnom sudu koji bi trebao odrediti sud na kojemu će cijeli postupak biti ponovljen.

Kao osnovni, a zapravo i jedini argument, poslužila je tvrdnja da „sudac Krušlin nije bio nepristran“, odnosno da je Damiru Vrbanoviću povrijeđeno pravo na nepristrano suđenje. Zdravko i Zoran Mamić iznijeli su jednake argumente pred Ustavnim sudom, no njihova tužba je prije nekoliko mjeseci odbijena jer su svoja saznanja o Krušlinovoj korupciji iznijeli tek nakon donošenja pravomoćne presude – dok je Vrbanovićeva prihvaćena jer za razliku od braće Mamić, on navodno nije imao nikakvih saznanja o navodnom podmićivanju. Tu je zapravo riječ o epizodi iz lože stadiona Maksimir u studenome 2016. godine, nakon utakmice između Dinama i Lyona, kada je Krušlin navodno upoznao Zdravka Mamića i od njega dobio na poklon skupocjeni sat marke Audemars Piquet. U istrazi koju je proveo USKOK osječki sudac nije sporio tu epizodu, ali je upozorio i da je sat uzeo „zato što je popio“ te da ga je već idućeg dana vratio preko treće osobe.

„Za razliku od Zdravka i Zorana Mamića, u odnosu na podnositelja predmetne ustavne tužbe Damira Vrbanovića nisu poznate okolnosti koje bi upućivale na to da je on znao za druženje suca Darka Krušlina sa Zdravkom Mamićem niti da je Zdravko Mamić sucu Krušlinu predao skupocjeni sat. Stoga, Ustavni sud ne može utvrditi da je podnositelj ustavne tužbe Damir Vrbanović trebao već u ranijem stadiju postupka iznijeti ove tvrdnje. Ustavni sud stoga mora prihvatiti da je podnositelj Damir Vrbanović za ove okolnosti saznao iz medija, a to znači nakon što je već donesena drugostupanjska presuda, te ih je tako i mogao prvi put iznijeti tek u ustavnoj tužbi“, stoji u dijelu prošlotjedne odluke. „Ustavni sud ne može ignorirati činjenicu da se sudac Darko Krušlin družio s jednim od okrivljenih, Zdravkom Mamićem, te da je od njega uzeo i skupocjeni sat, a koju okolnost i sam Darko Krušlin ne poriče“, dodaje se u odluci koju je potpisao Miroslav Šeparović.

„Ne ulazeći u pitanje krivnje Darka Krušlina za kazneno djelo za koje se sumnjiči i zbog kojeg se protiv njega vodi istraga, Ustavni sud smatra da već ove okolnosti koje Darko Krušlin priznaje dovode u pitanje njegovu nepristranost kao suca u kaznenom predmetu protiv Zdravka Mamića i drugih suokrivljenih, uključujući i podnositelja ustavne tužbe, i to ako i ne sa subjektivnog aspekta, onda u svakom slučaju s objektivnog aspekta. Ustavni sud smatra da ponašanje suca Darka Krušlina, konkretno druženje s jednim od okrivljenih i uzimanje od njega skupocjenog sata, svakako ostavlja dojam koji može pobuditi sumnju u njegovu nepristranost. Iako se sucu Krušlinu stavlja na teret da se družio samo s jednim od okrivljenih, Zdravkom Mamićem, imajući u vidu povezanost činjeničnog opisa kaznenog djela za koje je Zdravko Mamić osuđen i onog za koje je osuđen podnositelj ustavne tužbe (Damir Vrbanović, op.a.) te jedinstvo predmetnog kaznenog postupka, Ustavni sud smatra da se dojam u pogledu sumnji u nepristranost suca Darka Krušlina kao predsjednika raspravnog vijeća odnosi i na podnositelja. Pri tome nije od važnosti okolnost da su svi okrivljeni, uključujući i Zdravka Mamića, proglašeni krivima i osuđeni na zatvorske kazne. Ono što je ovdje u pitanju nije subjektivna pristranost suca Darka Krušlina, već objektivni dojam koji ponašanje suca Darka Krušlina ostavlja u javnosti. Okolnost da se sudac Darko Krušlin družio s jednim od okrivljenih i od njega primio skupocjeni sat svega par mjeseci prije nego što je postao predsjednik raspravnog vijeća u predmetnom kaznenom postupku, u očima javnosti svakako budi sumnju u njegovu nepristranost“, navodi Ustavni sud.

Krajnje kontroverzan potez brojni su pravni stručnjaci laički protumačili kao ‘davanje karte Mamićima za izlazak iz zatvora’, a neki od njih čak sumnjaju da se o tome postigao ‘deal’ s vrhom vlasti u državi

Dakle, u krajnje kontroverznom razvoju događaja Damir Vrbanović ponovno je postao neosuđena osoba, čak iako se supstanca presuda donesenih protiv njega opisuje „čvrstom kao beton“ te sada na slobodi čeka novo suđenje čije će se trajanje izvjesno mjeriti u godinama. Njegov odvjetnik Janjko Grlić izjavio je za Večernji list da „nema nikakvog razloga da se novi postupak vodi pred osječkim sudom“ te izrazio očekivanje da će novi proces Vrbanoviću sada biti prebačen iz domene USKOK-a u nadležnost Županijskog državnog odvjetništva. „Sada to više nije uskočki predmet, jer nema udruživanja i sudi se samo jednoj osobi. Po istoj logici, Vrhovni sud tu nema o čemu odlučivati, već je predmet u nadležnosti Županijskog suda u Zagrebu“, rekao je jedan sugovornik Nacionala blizak Mamićevom klanu.

No tu nastaje dodatni zaplet: na čelu Županijskog suda u Zagrebu odnedavno je Zdenko Konjić, bivši dugogodišnji sudac Vrhovnog suda koji je izveo krajnje neobičan karijerni manevar i nakon četrnaest godina rada na najvišoj sudskoj instanci u državi spustio se dvije stepenice niže, na županijsku razinu. Konjić se još na Vrhovnom sudu izuzimao iz predmeta povezanih s Mamićem zbog svoje dvojbene epizode vezane upravo uz nogomet, odnosno Hrvatski nogometni savez: na trošak Saveza, naime, Konjić je putovao na Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. godine. Prije dva tjedna za Nacional je pojasnio tu situaciju. „U Brazil nisam putovao kao sudac Vrhovnog suda, nego kao predsjednik Izbornog povjerenstva Hrvatskog nogometnog saveza. Smatram da time nisam počinio grijeh niti sam se ogriješio o sudački kodeks. Naravno da se to pitanje može postaviti kao etičko, ali nemam nikakvu sumnju u odnosu na svoje postupanje i mislim da sam iz tog odnosa izašao transparentno i potpuno čist“, kazao je novi predsjednik Županijskog suda u Zagrebu.

Suđenje optuženim vođama nogometne mafije u Hrvatskoj je prebačeno sa zagrebačkog na osječki sud, zbog njihova poznanstva s brojnim zagrebačkim sucima. FOTO: Davor Javorovic/PIXSELL

Suđenje optuženim vođama nogometne mafije u Hrvatskoj originalno je i prebačeno sa zagrebačkog na osječki sud, zbog njihova poznanstva s brojnim zagrebačkim sucima i plaćenog angažmana nekoliko sudaca u arbitražnim tijelima HNS-a, a u pozadini je lebdjela i činjenica da se bivši predsjednik Županijskog suda u Zagrebu Ivan Turudić javno deklarirao kao prijatelj Zdravka Mamića. Neki pravosudni dužnosnici za Nacional upozoravaju na to da je čak i taj manevar formalno vjerojatno sporan, s obzirom na to da u zakonu stoji formulacija prema kojoj se „predmet može pokrenuti pred drugim sudom“ – a u ovom slučaju on je prebačen iz Zagreba u Osijek tek nakon pravomoćnog rješenja o provođenju istrage. Dakle, nakon što je već bio „pokrenut“. No to je samo jedna od brojnih kontroverzi povezanih uz procese protiv Mamića i ostalih članova nogometne kriminalne organizacije: sam Zdravko Mamić svojedobno se javno pohvalio da „poznaje predsjednike svih županijskih sudova u Hrvatskoj“, odnosno da je s brojnima od njih i prijatelj, pa je postalo gotovo nemoguće organizirati suđenje u bilo kojem dijelu države za koje on naknadno neće moći dokazati – ili barem pokušati dokazati – da nije bilo pravično. Taj problem nesumnjivo će se ponovno pojaviti nakon što on i njegov brat iskoriste prošlotjedni poklon Ustavnog suda te na Europskom sudu za ljudska prava pokušaju srušiti svoju presudu. Jedna od odvjetnica iz Mamićeva pravnog tima Sandra Marković prošloga tjedna nije krila zadovoljstvo spomenutim „poklonom“, kazavši da je „argumentacija iz odluke Ustavnog suda jedan lijepi temelj za Europski sud“.

Mamići će ondje, vjeruje, imati relativno lagan posao – dokazati da njihov argument o navodnoj korumpiranosti suca Darka Krušlina nije uvažen u jednom, a jest u drugom predmetu, odnosno da nisu imali jednak tretman Ustavnog suda kao i Damir Vrbanović. „Radilo se o jednom suđenju i ono jest ili nije bilo pravično. To ne može ovisiti o imenima okrivljenika, ne može se biti malo trudan“, slikovito opisuje jedan od sugovornika Nacionala iz pravosudnih krugova. Odvjetnik osječkog suca Darka Krušlina, Ljubo Pavasović-Visković, vrlo je oštar i potpuno otvoren u kritici posljednje odluke Ustavnog suda i za Nacional kaže da je ona malo koga mogla iznenaditi.

Prošlotjedna odluka ima implikacije i na druge eksponirane sudske procese u Hrvatskoj, prije svega na slučaj trojice osječkih sudaca koje je upravo Zdravko Mamić javno prozvao zbog korupcije

„Ova odluka izlazi izvan svih pravničkih okvira, bacajući suca koji je braću Mamić i Vrbanovića osudio na visoke kazne zatvora u blato. Dakle, Ustavni sud presuđuje Krušlinu prije no što su svoj posao u toj stvari obavili pravosuđe i Državno sudbeno vijeće. Naravno, na Ustavnom sudu ipak ima nekoliko barem solidnih pravnika koji moraju znati da je takav postupak pravnički, da budemo blagi, vrlo neobičan. Međutim, takvo postupanje ima svoju jasnu posljedicu – a to je da se tako determinira ishod postupka koji su pokrenula braća Mamić pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu. Naime, sada postoji dokument koji je izdalo visoko sudsko političko tijelo ove zemlje i u kojem piše da je Mamićima sudio kompromitirani sudac, a koji dokument bi za posljedicu mogao imati ukidanje odluka protiv Mamića pred Europskim sudom. Drugi problem je dvostruki aršin koji je Ustavni sud primijenio na Mamiće i sada na Vrbanovića: ako je ovakav stav zauzet sada, tada nije bilo razloga da se to ne napravi i u odluci po Mamićevoj tužbi, no vjerojatno zbog Mamićeve političke toksičnosti za to nije bilo hrabrosti. Ono što je sasvim sigurno, predsjednik Ustavnog suda u najmanju je ruku pametan i mudar čovjek i teško mi je vjerovati da mu nije jasno kamo će ovakva odluka odvesti. E sad, treba počekati i vidjeti kako će ova ‘balkanska papazjanija’ proći u Strasbourgu“, rekao je Ljubo Pavasović Visković za Nacional. Sve skupa, tvrdi, radi se o otužnoj situaciji sa zanimljivim epilogom: Ustavni sud Republike Hrvatske „mete pod“ sucem koji je osudio Mamiće, dok u zatvoru sjedi jedino niže rangirani poreznik.

Taj poreznik je Milan Pernar, jedini od četvorice osuđenika koji nije pobjegao (poput braće Mamić) ili izbjegavao odlazak u zatvor čekajući suspektnu odluku Ustavnog suda (poput Damira Vrbanovića), nego se danas nalazi na odsluženju kazne od tri godine i dva mjeseca zatvora. Po neslužbenim informacijama, on pred Ustavnim sudom uopće nije povlačio pitanje navodne korumpiranosti suca koji mu je presudio, no zato je tužbu podnijela njegova supruga kojoj se, premda nije okrivljena, također oduzima imovina koju je navodno ilegalno stekao njezin suprug. Iste zasad neslužbene informacije govore da joj je Ustavni sud dao za pravo, odnosno da će se osim ponavljanja kaznenog postupka Damiru Vrbanoviću, ponoviti i postupak oduzimanja njene imovine.