On je mladi glumac, jedan od najtalentiranijih, najuspješnijih i već najcjenjenijih u Hrvatskoj koji je obilježio 2023., iako još uvijek nije postao velika zvijezda. Ali, sigurno će to biti. Ugo Korani, 29-godišnji Puljanin, magistrirao je glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Stalni je član ansambla Zagrebačkog kazališta mladih od 2019. godine.

U ZKM-u glumi u predstavama: “Mladež bez Boga” (r. Borut Šeparović), “H.E.J.T.E.R.I “(r. Judita Gamulin), Cement (r. Sebastijan Horvat), “Huddersfield” (r. Rene Medvešek), “Neprijatelj naroda” (r. Ivan Penović),” Čarobnjak iz Oza” (r. Saša Broz), “Ja sam ona koja nisam” (r. Paolo Magelli), “Braća Karamazovi” (r. Oliver Frljić), “Svjetlo pada” (r. Janusz Kica), “Višnjik” (r. Ivan Popovski), “Euforija” (r. Ksenija Zec).

Za uloge Dmitrija Fjodoroviča Karamazova i Kartašova u predstavi “Braća Karamazovi” 2022. dodijeljena mu je Nagrada hrvatskog glumišta za izuzetno ostvarenje mladih umjetnika. Dobitnik je godišnje nagrade Vladimir Nazor . za uloge Dimitrija Fjodoroviča Karamazova / Kartašova, u predstavi “Braća Karamazovi” F.M. Dostojevskog u režiji Olivera Frljića i Jermolaja Aleksejeviča Lopahina u predstavi “Višnjik” A.P. Čehova u režiji Ivana Popovskog. Odigrao je jednu od glavnih uloga u dramskoj seriji “Gora”, koja je nedavno završila na HRT-u, izazvavši oprečne reakcije gledatelja i kritičara, no nominirana je u kategoriji najbolje serije za prestižnu medijsku nagradu Zlatni Studio. Iako dozira medijska pojavljivanja , uspio sam ga nagovoriti da s čitateljima portala Nacional.hr  ,na kraju godine, podijeli neka svoja promišljanja.

-Smatrate li da ste imali sreće što ste ušli u jedan od najboljih  glumačkih ansambala u zemlji ? Situacija s velikim brojem mladih glumaca, koji nemaju priliku dokazati se, a kamoli ući u angažman, jest brutalna, masu slobodnih glumaca je na ulici.

-“Luck is when opportunity meets with preparation”, da citiram Waitsa. Sigurno da sam bio na pravom mjestu u pravo vrijeme, ali ne mogu oduzeti ni svoje zasluge u svemu tome. ZKM je radost. ZKM je ljubav. ZKM je pleme, a pleme mora biti ispred svega.

Ugo Korani u “Višnjiku “/ FOTO Marko Ercegović,ZKM

-Vas smatram među najboljim mladim hrvatskim glumcima. Čini mi se da se ubrajate u one studiozne umjetnike, koji uranjaju u materiju, komad, lik…Kakav vam je,zapravo, sistem rada i priprema za ulogu?

– Hvala Vam, ali ja ne volim kategorije najbolji, ili najgori. Što uopće one znače u smislu “glume”? Biti najbolji nosi sa sobom teret svojih i tuđih očekivanja, koji ja ne mogu i ne želim nositi. A i često mi se čini da je “gluma” subjektivna stvar. Vama sam, eto, među najboljima, nekima sigurno nisam. Što se tiče sistema, vjerujem samo u jedno – igra. Prvo slušam redatelja, onda slušam sebe i na kraju sve to odbacim i slušam partnera. Bez igre nema glume, a bez suigre nema (dobrog) kazališta.

– Do sada su vas najviše obilježile sjajne uloge Dmitrija i Kartašova u “Karamazovima”, za koje ste osvojili prestižne Nagrade hrvatskog glumišta i Nazora.  Kakvu ste interakciju imali s Frljićem? Postoje glumci koji su oduševljeni njegovim radom i zahtjevima, no postoje i oni nezadovoljni, koji tvrde da je “težak”?

– Meni je bilo genijalno raditi s njim, a mislim da neću pogriješiti ako kažem da je to mišljenje cijelog ansambla. Njegova strast prema kazalištu je zarazna i nije baš nikoga ostavila ravnodušnim. Oliver voli glumce i doživljava ih kao su-autore predstave. Daje slobodu i spreman je odustati od svoje ideje ako ti ponudiš bolju. Mislim da o tome kako nam je bilo raditi “Karamazove” govori činjenica da smo dvije tako velike predstave napravili u manje od dva mjeseca.

Ugo Korani, “Braća Karamazovi”/FOTO Marko Ercegović, ZKM

– Jeste li pobornik audicija? Neki vaši kolege ih smatraju podcjenjivačkom provjerom talenta i kvalitete. Jeste li za seriju “Gora” prošli istu?

– Jesam. Audicije su dobrodošle i volio bih kada bi ih bilo više. Treba shvatiti da one ne govore ništa o tebi kao glumcu, a još manje kao osobi. Govore o tome koliko te netko može imaginirati u nekoj određenoj ulozi. Svi se mi hoćemo svidjeti nekom redatelju, nema u tome ništa loše. Mene je uvijek mučilo to da se nekako podrazumijeva kako se meni redatelj koji me zvao na audiciju sviđa, a zašto bi bilo tako? Audicija ide u dva pravca. Moraš se ti svidjeti redatelju, ali i redatelj tebi.

– Vas, čini mi se, ne zanima sve ono javno što donosi vaš posao: pr, intervjui, poziranje, eventi, red carpet, Instagram, dizajneri….? Jesam li u pravu?

– Što da ja sad odgovorim? Ako kažem da ste u pravu, demantiram sam sebe jer upravo dajem intervju. Eh, živote robijo! Ne radi se o ne zanimanju. Volim formu intervjua, ali ne i sebe u njemu. Nisam nikad bio zadovoljan s onim što sam napisao kada bih intervju pročitao. Netko bi se s pravom mogao pitati zašto to onda radim sada? A odgovor je da ne znam ni sam. Želio bih da o meni govore predstave u kojima igram i moje uloge. Što sam ja privatno tiče se samo mene i mojih ljudi.

– Odrasli ste u Puli. Koliko bolan je bio vaš prvi susret s Zagrebom, koliko vam je trebalo da
se socijalizirate? Danas ste Puležan u Zagrebu, ili…?

– Neće ni Pula, ni Istra nikad izaći iz mene. One me određuju kao osobu. Bez obzira na to jednako se osjećam veselo kad prođem Učku i kad prođem Lučko. Grad čine ljudi, a ne zgrade.

Ugo Korani. Photo: Sandra Šimunović/PIXSELL 

– S filmom niste još imali sreće, priželjkujete li rad pred filmskom kamerom?

– Ne bih rekao da nisam imao sreće, samo se stvari još nisu tako posložile. Vremena ima, a ja se ne žurim. Na kraju krajeva, napravio sam neke velike uloge u kazalištu. Tražio bih kruha preko pogače kada bih mislio da to nije dovoljno.

– Mnogi glumci počinju pisati, režirati, producirati…Imate li takvih ambicija u narednim godinama?

– Ne znam, trudim se ne razmišljati puno o budućnosti. Često zapisujem ideje, slike, rečenice koje mi sijevnu u glavi. Možda će nekad poprimiti neki oblik, a možda će samoostati kao zapis meni o meni što je jednako dobro.

– Kakvu interakciju ste imali s Matijom Ferlinom i Jadrankom Đokić na Fosseovu komadu “Majka i dijete” u pulskom INK-u ? Uživate li više u takvim intimnijim komadima s jednim partnerom, ili u velikim ansambl predstavama?

-To je bila prava meditacija. Prazan grad, prazno kazalište, a nas troje radimo. Divno. Jadranka i Matija su ljudi s kojima bih radio bilo što, bilo kad i bilo gdje. Matija je predivan redatelj, koji se prema likovima i prema izvođačima odnosi s tolikom nježnošću da se menčinilo da je to sve što čovjek treba raditi – biti nježan. O Jadranki ne treba puno govoriti. Svaki put ju gledam i svaki put ne mogu vjerovati što vidim. Nemojte se ljutiti što ću iskoristiti ovaj prostor da najavim zagrebačko gostovanje predstave 6. i 7.veljače u ZKM-u.

Ugo Korani. Photo: Sandra Šimunović/PIXSELL

– Ugo, što sebi želite  u 2024.?
– Želio bih samo da budem zdrav,  ostalo će se nekako već posložiti. Dobre stvari same pronađu svoj put. Radujem se igranju predstava, šetnji po šumi, druženju i ljubavi.