UEFA-IN NOVAC Što je uopće Fond solidarnosti i mogu li najveći živjeti bez proizvodnje igrača malih klubova?

Autor:

Soccer Football - Champions League - Bayern Munich v GNK Dinamo Zagreb - Allianz Arena, Munich, Germany - September 17, 2024 Bayern Munich's Harry Kane scores their sixth goal from the penalty spot to complete a hat-trick REUTERS/Angelika Warmuth Photo: Angelika Warmuth/REUTERS

Angelika Warmuth/REUTERS

Velimir Zajec je u petak kroz šalu, koju je previše ljudi očigledno shvatilo (pre)ozbiljno, rekao kako je „…svaki klub od Dinama dobio milijun eura i za sve njih bi bilo najbolje da nam puste da budemo prvaci“. Naravno, lavina je opet krenula a iza navijačkih svađa očigledno prvenstveno stoji nejasnoća o tome što je zapravo UEFA-in Fond solidarnosti. Prvi čovjek Dinama, reći će svako tko ga poznaje, nije imao nikakve loše namjere no ispalo je kao šala koja nije svima baš dobro sjela.

Prije svega, UEFA je Fond solidarnosti ustanovila kako bi barem donekle izjednačila tržišno natjecanje u domaćim prvenstvima, i to ponajviše u ligama čiji predstavnici uđu u skupine Lige prvaka. Osnova priče je jasna i poznata svima – najjači klubovi žive od drugih, u dobrom dijelu manjih klubova čije škole nogometa, akademije i treneri-pojedinci vrijedno i dugotrajno rade gradeći i stvarajući igrače koji jednom postanu dovoljno dobri da ih uzme veći klub gdje oni opet napreduju i prođu li sve selekcije, jednog dana zaigraju u Ligi prvaka.

UEFA i ECA (European clubs association) su ove godine stvorili okvir kroz koji će Fond solidarnosti funkcionirati u tri godine od 2024. do 2027. Od predviđenog godišnjeg prihoda na razini 4.4 milijarde eura sa četiri na sedam posto podignut je udio koji će se sliti u Fond solidarnosti za klubove koji ne participiraju u europskim natjecanjima. To konkretno znači da će sa dosadašnjih 176 milijuna ove godine klubovima ići 308 milijuna. Uz to, još tri posto od procijenjenih prihoda ići će prema klubovima odnosno njihovim ligama koji kroz kvalifikacije nisu izborili nijedno od tri UEFA-ina natjecanja. Naravno, ove brojke porasle su i stoga jer ove sezone više klubova, zbog novih formata, igra u Europi, dakle na proširenju su profitirali svi.

Nasser Al-Khelaïfi, predsjednik ECA-e i PSG-a je u rujnu ove godine naglasio kako je organizacija kojoj je na čelu u suradnji s UEFA-om „osigurala pravedniji sustav distribucije novca od čega će koristi imati veći i manji klubovi kroz cijelu nogometnu piramidu“.

Ono što je važno kod UEFA-inog Fonda solidarnosti je da europska nogometna asocijacija izričito naglašava kako se spomenuti novac mora iskoristiti kroz omladinske pogone i programe lokalne zajednice, što naravno ne znači da će bilo koji klub za toliko povisiti proračun svoje akademije ali jasno govori što je UEFA-ina intencija.

Naravno, to je tako svugdje u svijetu pa je i kod nas u Hrvatskoj – ne mislimo samo na Dinamo, naravno da Hajduk uzima, prvenstveno u Dalmaciji, mlade igrače čim se netko za jedan posto digne iznad prosjeka, a slično funkcioniraju i drugi po principu otprilike „velika riba jede malu ribu“. Iz toga je razloga također FIFA ustanovila svoj Mehanizam za treniranje i mehanizam solidarnosti, opet kako bi se zaštitili „proizvođači“, klubovi koji u mlađim kategorijama stvaraju igrače koji se jednom prodaju za veći ili manji novac.

Koliko god to nekome ružno i banalno zvučalo ali – prije bi Dinamo i Hajduk propali bez ostalih hrvatskih klubova, nego što bi hrvatski nogomet propao bez Dinama i Hajduka, ne isključujući još poneki klub prvenstveno misleći na Osijek, Rijeku i Lokomotivu. Ako ćemo ići još dalje, može i ovako – bolje žive Dinamo i Hajduk od ostalih hrvatskih klubova, nego što svi ostali hrvatski klubovi („proizvođači“) žive od Dinama i Hajduka. I ova tri dodatno spomenuta, također, naravno.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.