Ususret novom Pozivu za javne potrebe u kulturi RH za 2022. godinu, koji bi trebao biti raspisan početkom rujna, udruge i djelatnici u kulturi pokrenuli su kampanju “Za poštenu plaću!”, zahtijevajući povećanje budžeta za programe javnih potreba u kulturi, kao i da četvrtina budžeta programa javnih potreba u kulturi može biti potrošena na plaće i hladni pogon neprofitnih organizacija.

“Vrijeme u kojem živimo pokazalo je koliko je važno da imamo stabilne, održive radne uvjete, zajamčene pravnim mehanizmima. Pokazalo je koliko su tekovine socijalne države, poput prava na bolovanje i zdravstvenu zaštitu, važne za naš opstanak. Također je pokazalo koliko je važno da proizvodimo kulturu koja je dostupna lokalnoj zajednici i za nju osmišljena. Stoga je sada krajnje vrijeme da zajednički dignemo glas protiv prakse kojom nas Ministarstvo kulture sprečava da radimo svoj posao u poštenim radnim uvjetima”, stoji u objavi kulturnih radnika na blok.hr. “Ove zahtjeve vidimo kao minimalan, ali neophodan prvi korak u smjeru očuvanja javnog financiranja kulture i poboljšanju radnih uvjeta”, dodaje se.

Pozvali su “sve udruge u kulturi, kulturne radnike i radnice, umjetnike i umjetnice, medijske radnike, strukovne udruge, kolektive i institucije,
publiku koja posjećuje kulturne programe, ali i širi krug organizacija civilnog društva i sindikata da nas podrže u borbi za bolje uvjete
rada i širu dostupnost kulture za sve”, i to tako što će do 18. srpnja potpisati njihovu peticiju. Dan kasnije, u ponedjeljak, 19. srpnja, predat će ju Ministarstvu kulture i medija.

“Udruge u kulturi u čitavoj Hrvatskoj proizvode programe kojima nadomještaju nedovoljnu institucionalnu proizvodnju. Nekomercijalni festivali za lokalnu zajednicu (a ne turiste), besplatne radionice, predavanja i drugi edukacijski programi, knjige koje se često dijele besplatno, izložbe temeljene na istraživanjima, eksperimentima i društvenom angažmanu – sve su to proizvodi kojih bi bilo značajno manje da nema rada udruga. A taj rad nije nimalo lak: statistike, kao i iskustvo s terena, pokazuju da radimo preko autorskih i studentskih ugovora, od projekta do projekta, za ispodprosječnu plaću, za mizerne honorare, bez plaćenih prekovremenih, bez zdravstvenog osiguranja, bez osiguranog radnog prostora i tehnike, dovodeći se u stanje samoizrabljivanja, nerijetko posežući u vlastiti džep da bismo zaokružili financijsku konstrukciju projekta. Kriza uzrokovana koronom samo je ove probleme ogolila do kosti, a udruge u kulturi ostale su isključene iz svih mjera pomoći, kako onih Ministarstva kulture i medija RH namijenjenih isključivo samostalnim umjetnicima, tako i onih državnih namijenjenih isključivo tvrtkama”, podsjećaju pokretači inicijative.

“Ono što može barem djelomično popraviti sliku naših radnih uvjeta jest zapošljavanje putem ugovora o radu, na neodređeno, ili barem na višegodišnjoj bazi. No naše resorno Ministarstvo kulture i medija već nam godinama to otežava inzistirajući pri provođenju Poziva za predlaganje programa javnih potreba u kulturi na uvjetu koji je teško razumjeti i nemoguće opravdati: plaće zaposlenika, bez obzira na opis radnog mjesta, kao i hladnopogonski troškovi, ne mogu se uvrstiti u budžete. Oglušivši se na dosadašnje inicijative i apele iz polja, Ministarstvo ovom praksom od 2015. izravno potiče nesigurne oblike rada, a udrugama onemogućuje stabilno funkcioniranje. Za usporedbu, projekti financirani putem fonda “Kreativna Europa” Europske komisije mogu uključivati do 30% sredstava za hladni pogon, dok se plaće zaposlenika koji izravno rade na sadržaju programa, poput kustosa i voditelja projekata, smatraju prihvatljivim programskim troškom, koji se može financirati iz preostalih 70%”, podsjećaju.