Nacrt dogovora o klimi koji je u subotu predstavljen na UN-ovoj konferenciji, označio je “prekretnicu”, izrazile su zadovoljstvo nevladine organizacije, kritizirajući odluku o rokovima za unošenje strožih zahtjeva u nacionalne planove za smanjenje stakleničkih plinova.
Tim dogovorom fosilne energije, koje su glavni krivci za zagrijavanje planeta, odlaze u “ropotarnicu povijesti”, ocijenio je Greenpeace.
“Zamašnjak se polagano okreće, ali u Parizu se okrenuo. Ovim tekstom industrija fosilnih energija odlazi u ropotarnicu povijesti”, istaknuo je direktor Greenpeacea Kumi Naidoo.
“Čaša je puna do tri četvrtine”, zaključio je Pascal Canfin, stručnjak u Svjetskom institutu za resurse koji je zadovoljan što je u tekstu napokon definiran dugoročni cilj za ispuštanje stakleničkih plinova, koje uzrokuje neviđene klimatske promjene.
Nacrt dogovora predviđa da emisija tih plinova bude ravna ništici, zahvaljujući strogoj ravnoteži između ispuštenih i plinova koje bi apsorbirali “bunari ugljikova dioksida” (šume, oceani, postupci njegova prikupljanja i pohranjivanja), i to u “drugoj polovini ovog stoljeća”.
“Prije dvije godine ovo je bila utopija!”, istaknuo je Canfin dodajući da je taj “dugoročni cilj snažna i veoma važna poruka ulagačima. To je prekretnica”.
Nevladine organizacije i znanstveni instituti su usto pohvalili što se u dogovoru traži da se razina zagrijavanja zadrži “znatno ispod +2 Celizijeva stupnja u odnosu na predindustrijsko razdoblje”, težeći prema 1,5 stupnjeva.
U tekst je unesen i mehanizam koji od zemalja zahtijeva da svakih pet godina revidiraju planove za ograničenje i smanjenje emisija koji su u ovoj fazi nedostatni.
No najveći je problem što je prva obvezna revizija planirana u 2025.
“Idućih 15 godina bit će presudne kako bismo ostali ispod 2 Celizijeva stupnja, po ocjeni GIEC-a (Međunarodna grupacija klimatskih stručnjaka), dakle 2025. bit će prekasno”, istaknuo je Canfin.
“Tražimo da ona počne prije 2020.”, dragovoljnim preuzimanjem obveza razvijenih zemalja, rekao je pak glasnogovornik Zaklade Nicolasa Hulota, Matthieu Orphelin.
Komentari