Nakon što je Sud Europske unije u Luksemburgu 5. svibnja ove godine, na razočaranje klijenata banaka odlučio da konvertirani krediti u švicarskim francima u Hrvatskoj ne spadaju pod europsku direktivu o zaštiti potrošača, pa je konačnu odluku o tom osjetljivom pitanju poštenog obeštećenja potrošača prepustio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, udruga Franak uputila je otvoreno pismo Sudu EU, Vladi RH, HNB-u i Vrhovnom sudu.
Pismo donosimo u cijelosti:
Na Sudu EU donesena je presuda po predmetu C-567/20, Herman, dana 5.5.2022. Tom presudom Sud EU proglasio se de facto nenadležnim za pitanja koja se odnose na potrošače koji su konvertirali kredite u francima u kredite u eurima, dok je u sličnim predmetima, u kojima je zakonodavac intervenirao u ugovorne odnose, u Poljskoj i Mađarskoj Sud EU donio meritornu odluku. Istodobno, Sud EU je odlučio u predmetu Milivojević, mada se radilo o ugovoru o kreditu koji je ugovoren prije pristupanja Hrvatske u EU, dok je upravo razlog za nenadležnost u predmetu Herman bila činjenica da je ugovor o kojem je trebalo odlučiti ugovoren prije pristupanja Hrvatske u EU.
U predmetu Herman očitovanje su dale Vlada RH i Europska komisija, pri čemu je Europska komisija smatrala da odgovor na pitanja treba biti potpuno u korist hrvatskih potrošača i gotovo identičan odgovorima u predmetima C-118/17 i C-260/18, dok je Vlada RH iznijela Sudu EU netočne tvrdnje, i predložila je da odgovor glasi:
„1. Članak 6. stavak 1. Direktive 93/13/EEZ treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni zakon, temeljem kojeg je provedena konverzija ugovora o kreditu a potrošač je slobodnim i informiranim prihvaćenjem ponude za sklapanje sporazuma o konverziji, izrazio volju da ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi zamijeni novim odredbama i to s retroaktivnim učinkom, čime se odrekao od pozivanja na ništetnost odredbi uklonjenih iz ugovora. U konkretnom očitovanju Vlade RH netočne i neistinite tvrdnje bile su sljedeće:
1. Nije istina da se radilo o volji potrošača da se ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zamijene novim odredbama, jer je notorna činjenica kako u vrijeme konverzije 2015. i 2016. valutna klauzula nije još uvijek bila utvrđena ništetnom, nego je utvrđena ništetnom tek u lipnju 2018., pa onda nikako nije moglo biti volje da se ukloni ništetnost valutne klauzule kada o toj ništetnosti nije bilo uopće nikakvih
saznanja.
2. Nije istina da se radilo o informiranom pristanku u smislu odricanja od ikakvih prava, nego se u ponudi konverzije radilo samo o informaciji kakva će biti nova glavnica i kakva će biti nova kamatna stopa koju je potrošač morao uzeti po principu uzmi ili ostavi, bez pregovaranja, i bez utvrđenih zakonskih pravila kako se ta kamata treba formirati, pri čemu potrošač nije informiran niti uvjetovan da se prihvatom konverzije odriče ikakvih prava ubuduće.
3. Nije istina da su se potrošači odrekli svojih prava na pozivanje na ništetnost, prije svega zbog toga jer valutna klauzula CHF tada u vrijeme konverzije 2015. i 2016. još uopće nije bila utvrđena ništetnom te zbog toga jer je zakonom izričito bilo zabranjeno bilo kakvo uvjetovanje konverzije potrošačima, citiramo članak 19.e stavak 9. ZIDZPK 102/15: „(9) Ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita, vjerovnik neće tražiti dodatne instrumente osiguranja plaćanja, u odnosu na ugovorene, niti postavljati dodatne uvjete potrošaču kojima bi se
derogirala njegova druga prava.“
Budući da je kontroverzna odluka Suda EU da se proglasi nenadležnim izazvala ogromno negodovanje 55.000 hrvatskih obitelji oštećenih nesavjesnim i nepoštenim poslovanjem hrvatskih banaka kod ugovaranja kredita s valutnom klauzulom CHF, odlučili smo kao udruga koja je pokrenula kolektivni postupak te je jedini službeni registrirani predstavnik svih oštećenih potrošača u Republici Hrvatskoj, postaviti konkretna pitanja bitnim akterima u slučaju franak u Hrvatskoj te pitanja dati na uvid i Europskoj komisiji koja je u postupku pred Sudom EU bila jedina svijetla točka, i jedina institucija koja se ponijela odgovorno i u skladu s pravom EU.
Naša pitanja dajemo u nastavku:
1. SUDU EU
a) Molimo da nam odgovorite zašto ste odbili odgovoriti na pitanje u predmetu Herman (presuda trećeg vijeća od 5.5.22.) i primjeni nacionalnog zakona s obrazloženjem da je ugovor ugovoren prije pristupa Hrvatske u EU, dok ste u predmetu Milivojević gdje se također radilo o ugovoru ugovorenom prije pristupa Hrvatske u EU odgovorili i odlučivali o nacionalnom zakonu, zašto ste dvostrukim mjerilima pristupili jednom odnosno drugom predmetu? Zašto ste u predmetu Dunai i u predmetu C-260/18 dali mišljenje o tome kakav mora biti učinak zakonodavne intervencije u situaciji kada ne propitujete nepoštenost zakonske intervencije pa ste hrvatske potrošače u odnosu na mađarske i poljske potrošače tim činom proglasili potrošačima drugog reda u EU?
b) Kad već niste htjeli odgovoriti na hrvatska pitanja, zašto smo morali čekati punih godinu i po dana da bi se Sud EU proglasio nenadležnim, čime ste svojim odugovlačenjem izazvali dodatne ogromne probleme za 55.000 potrošača koji nemaju dan-danas pravnu sigurnost za svoje tužbe, a 13. lipnja 2023. nastupa im svima zastara potraživanja?
2. VLADI RH
Zašto ste Sudu EU iznijeli netočne i svjesno pogrešno iznesene tvrdnje o intenciji zakona o konverziji (ZIDZPK 102/15), čija je intencija bila samo izjednačavanje potrošača s kreditima u francima s potrošačima s kreditima u eurima, pri čemu ste netočno izjavili Sudu EU kako su se potrošači prihvatom konverzije odrekli svojih prava, što je zakonom izričito bilo zabranjeno (čl. 19e, stavak 9.)?
3. HRVATSKOJ NARODNOJ BANCI
a) Zašto niste ništa poduzeli nakon pravomoćnosti kolektivne presude u lipnju 2014. vezano za kamate te nakon pravomoćnosti u lipnju 2018. vezano za valutnu klauzulu CHF? Zašto niste pozvali predstavnike osuđenih banaka na sastanak i preporučili im da ponude potrošačima nagodbe kako potrošači ne bi morali sudski tražiti natrag svoj novac?
b) Upozoravamo na presudu Vrhovnog suda RH Rev-1172/18 kojom je nedvojbeno rečeno da definiranje parametara bez ugovaranja nije postupanje koje odgovara vladavini prava i nije postupanje kojim bi se poštovao zakon. Zašto je viceguverner Bojan Fras izrijekom javno u Hrvatskom saboru i u javnim istupima govorio da banke ne moraju ugovoriti parametre za promjenu kamatne stope, nego je
dovoljno da parametre definiraju i o tome obavijeste potrošače, mada je to suprotno hrvatskom pravu i pravu EU?
4. VRHOVNOM SUDU RH
O ništetnosti valutne klauzule odlučili ste tek 6 godina nakon prvostupanjske presude suca Radovana Dobronića, o zastari potraživanja po utvrđenju ništetnosti odlučili ste tek 4 godine po pravomoćnosti kolektivne presude u kamatnom dijelu, o ništetnosti ugovora s ništetnom valutom i kamatom niste još uvijek odlučili, kao što niste odlučili niti o pravu potrošača s konvertiranim kreditima na obeštećenje, a u lipnju 2023. nastupa zastara potraživanja za sve potencijalne tužitelje. 20.000 potrošača s konvertiranim kreditima već je tužilo banke, unatoč tomu što nisu imali pravnu sigurnost da će dobiti presude u svoju korist te je u tim postupcima nastala već ogromna količina sudskih troškova koje će platiti ona strana koja u sporu izgubi. Zašto tako sporo odlučujete i time ugrožavate pravnu sigurnost i egzistenciju desetaka tisuća hrvatskih obitelji, dok ste svojim čekanjem sve one potrošače s konvertiranim kreditima koji su već tužili izložili riziku velikih sudskih troškova?
“Očekujemo odgovore i najavljujemo mirni prosvjed”
Očekujemo odgovore od naslovljenih institucija najkasnije do 23. svibnja 2022. te ćemo ih pročitati na našem mirnom prosvjedu na Zrinjevcu u utorak 24. svibnja 2022. s početkom u 11.00 sati.
Dio ljudi je čekajući pravnu sigurnost već izgubio svoju prijašnju životnu egzistenciju, dio ljudi je digao ruku na sebe, dok 55.000 obitelji s konvertiranim kreditima i dalje strepi u neizvjesnosti uslijed sporosti i nečinjenja svih navedenih aktera u hrvatskom slučaju franak!
Čekanje nas polako ubija, i mi više nemamo vremena!”, stoji u otvorenom pismu Udruge Franak.
Komentari