U velikoj krizi zbog ogromnog duga Vlade veledrogerijama zbog isporučenih i neplaćenih računa od oko šest milijardi kuna došlo je do značajnog novog razvoja situacije, vrlo nepovoljne po Vladu. Nacional je iz dvaju neovisnih izvora saznao da neke velike hrvatske banke i financijske institucije pokušavaju od veledrogerija otkupiti njihova potraživanja prema hrvatskoj vladi, jer u tome vide dobru mogućnost velike zarade. Oni to pokušavaju učiniti jer misle da veledrogerije više ne blefiraju kada tvrde da im nužno treba novac koji im duguje Vlada te da su zato spremne na taj korak.

Ako bi se pokazalo da je to doista tako, tada bi banke ili netko drugi tko bi kupio ta potraživanja, to veledrogerijama kojima treba novac platio po sniženoj cijeni. Ali zatim bi utjerivao kod Vlade ta potraživanja u ukupnom iznosu s kamatama. To bi za hrvatske građane proizvelo dodatnu štetu jer se taj problem svakako može jeftinije riješiti ako se rješava izravno bez posrednika. Ali se godinama ne rješava. Visoki politički izvor blizak premijeru Plenkoviću potvrdio je na Uskrs Nacionalu da veledrogerije prijete da će prodati svoja potraživanja prema Vladi bankama ili investicijskim fondovima koji se bave takvim poslovima. S druge strane, Nacional je od izvora koji o tomu raspolaže s neposrednim saznanjima doznao kako je najmanje jedna velika hrvatska banka već kontaktirala vlasnika jednog dijela potraživanja veledrogerija prema Vladi kako bi pokušala otkupiti ta potraživanja.

Evo kako je to za Nacional objasnio izvor s neposrednim saznanjima o toj problematici: “Jedna velika hrvatska banka kontaktirala nas je kako bi otkupila naša potraživanja prema Vladi. Mi smo relativno nedavno pokušali dio tih potraživanja prebiti na za nas racionalan način. Predložili smo da se dug riješi papirnato, odnosno da mi svoja potraživanja prebijamo tako da našim zaposlenicima ne uplaćujemo poreze i doprinose na plaće. Vrlo su nas arogantno odbili, uz napomenu da u tom slučaju slijede opomene, kamate, ovrhe i slično. Kada smo pregovarali o isplati nisu praktički nudili ništa, pravdajući se pandemijom korone. A da su bili susretljivi, bili smo spremni otpisati i dio kamata. E sad, s druge strane su nas kontaktirali iz jedne banke da otkupe ta potraživanja po nekom sniženju. Dakle, mi bismo figurativno govoreći, umjesto stotinu jabuka od njih za to potraživanje dobili njih sedamdeset. I još bismo dobro prošli jer su to naprosto takvi poslovi. A onda bi se oni naplaćivali od države u punom iznosu plus kamate. Ako bi se to dogodilo, Plenković bi bio izravno odgovoran za kompletnu razliku u cijeni koju će Vlada, u prijevodu porezni obveznici plaćati. I to nakon što su ostali bez lijekova koje su veledrogerije u međuvremenu prestale isporučivati, ili ih isporučuju u smanjenom opsegu. I sve to išlo bi na dušu Plenkoviću. Zato što misli da se može ponašati kako hoće. I usput ignorirati druga moguća racionalna rješenja tog problema.”

Isti izvor navodi kako je jedno relativno jednostavno rješenje tog problema izdavanje državnih obveznica. On navodi da bi time Vlada omogućila svim hrvatskim građanima da zarade na financiranju otplate duga države prema veledrogerijama. To objašnjava ovako: “Pogledajte samo koliko je štednje u bankama i koliko su niske te kamate na štednju. Zašto država ne bi izdala državne obveznice uz prinos od primjerice tri posto? I otvorila mogućnost svojim građanima da zarade na toj transakciji. Ovako svojom nezainteresiranom, ali ujedno i arogantnom politikom otvaraju mogućnost da dodatno zarade financijske institucije koje će otkupiti dug po sniženju, a zatim nastaviti zaračunavati zatezne kamate na puni iznos glavnice.”

Upravo zato može se čak tvrditi da je premijer Andrej Plenković sada na rubu koji njegovu politiku uvodi u područje u kojem bi hrvatske građane mogao oštetiti za stotine milijuna, možda i milijardu kuna.

Toliku bi štetu hrvatskim građanima Plenković mogao proizvesti dogodi li se ono čime mu predstavnici nekih veledrogerija već prijete, a na što ih neke banke već vrlo motivirano pokušavaju nagovoriti. Poslovni izvor iz financijskog sektora za Nacional je izjavio kako je vrlo vjerojatno da je postojeće stanje godinama odgovaralo pojedincima iz veledrogerija, ali i iz državnih institucija. Odnosno da je postojao zajednički financijski interes da se taj problem ne rješava, nego da ostane neriješen kako bi netko naplaćivao kamate. Ali sada su veledrogerije izgleda došle do ruba izdržljivosti pa su zaoštrile retoriku prema Vladi.

I dobile gotovo nevjerojatno neprimjeren odgovor hrvatskog premijera Andreja Plenkovića. On je govoreći o tom problemu prije nekoliko dana u Karlovcu izjavio: “Dobro oni stoje, nisu lijekovi jeftina roba, nisam vidio da su gladni kruha”, poručivši lakonski usput da tri tražene milijarde kuna za veledrogerije nisu opcija.

Dogodilo se to u tjednu u kojem je Vlada veledrogerijama za dugove obećala uplatiti 900 milijuna kuna. Njima to nije bilo ni približno dovoljno pa su predstavnici veledrogerija poručili da će nastaviti s ograničenom isporukom lijekova bolnicama. Jer su tražili hitnu uplatu 3,5 milijardi kuna i plan ostatka plaćanja do kraja godine. Predstavnici veledrogerija tvrde da su im bolnice i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) dužni 6,5 milijardi kuna. Najveća hrvatska veledrogerija Medika prošli tjedan obustavila je isporuku lijekova za sve 64 bolnice zbog duga od 2,1 milijardu kuna. Od tog iznosa 1,4 milijarde kuna su dugovi bolnica, a ostalo je dug za lijekove na recept.

Predsjednica HUP-ove Koordinacije veledrogerija Diana Percač poručila je da će svaka veledrogerija nastaviti poslovati prema svojim internim odlukama, a ograničenja u isporuci lijekova će se nastaviti. Nakon sastanka s predstavnicima veledrogerija u Ministarstvu zdravstva ministar zdravstva Vili Beroš izjavio je da time pacijenti neće biti ugroženi. Nedugo nakon tog sastanka predsjednik uprave Medike Jasminko Herceg rekao je da Medika do prošlog petka neće isporučivati lijekove bolnicama te da će u petak donijeti odluku o daljnjem postupanju, ovisno o tome koliko novca dobije. Predsjednik Uprave PHOENIX Farmacije Jasmin Huljaj istaknuo je da ponuđeni iznos nije dovoljan pa treba očekivati daljnje restrikcije u isporuci lijekova.

Beroš je potom na konferenciji za novinare izjavio kako bi se radi plaćanja tih dugova mogao povećati stupanj izdvajanja iz plaća. Nije htio reći kad bi se to moglo dogoditi.

Oglasio se potom i glavni direktor HUP-a Damir Zorić porukom kako je za gospodarstvo neprihvatljivo dodatno opterećenje povećanjem doprinosa za zdravstveno osiguranje zaposlenih građana. On je o tome rekao: “Sustav treba resetirati, imamo prevelik broj bolnica i previše slučajeva socijalnih izuzimanja u plaćanju. Zdravstvo je ostalo jedini nereformirani sustav u Hrvatskoj, ne može se neracionalnost tog sustava svaljivati na leđa poslodavaca”.

Beroš je prošli tjedan poručio da Vlada misli o bolesnicima i radi na reformi zdravstvenog sustava. Rekao je da su neki koraci već poduzeti, poput kontrole prekovremenih sati i analize propisivanja lijekova, detekcije ishoda liječenja, kao i da se radi na okrupnjavanju javne nabave. Beroš je izjavio da će koraci koji su poduzeti dati učinka te da bi se smjer reforme mogao vidjeti već za šest mjeseci do godinu dana.

Visoki politički izvor blizak premijeru Plenkoviću izjavio je za Nacional da problem duga prema veledrogerijama treba sagledavati u kontekstu potrebe reforme kompletnog zdravstvenog sustava. O tomu je izjavio i sljedeće: “Radi se na analizi kompletnog zdravstvenog sustava. A prvi pravi konkretni koraci bit će napravljeni odmah nakon lokalnih izbora.”

Tipična je to retorika Plenkoviću bliskih izvora koji za njega u toj, ali i brojnim sličnim situacijama kupuju vrijeme. A Plenković u praksi uglavnom ne poduzima ništa dok problem ne kulminira. Slično su govorili i kada je Plenković na početku drugog premijerskog mandata tražio na raspolaganje mandate svih čelnih ljudi u državnim tvrtkama. Pa su kada Plenković nije napravio nikakve kadrovske promjene, tolerirajući usput evidentni kriminal pojedinih predsjednika uprava pod zaštitom nekih svojih istaknutih stranačkih kolega, govorili da Plenković ne poduzima ništa zbog toga što je zauzet prioritetima, a to je već neko vrijeme pandemija korone.

Plenkoviću blizak izvor navodi i to kako u vrhu Vlade vjeruju da veledrogerije samo zveckaju prijetnjama o prodaji potraživanja prema Vladi, ali da to zapravo neće učiniti. O tomu je izjavio i sljedeće:

“Neće to napraviti jer znaju da im je to jedna komotna situacija. Pa tko bi prodavao potraživanja prema državi? Oni od toga izuzetno profitiraju. S druge strane, zadovoljan je i ministar financija Zdravko Marić. On smatra da nema jednostavnije obaveze i da će to jednostavno riješiti. Odnos Vlade i veledrogerija zapravo je kao odnos dvoje dugogodišnjih supružnika”.

Iz te izjave može se iščitati nevjerojatna komocija aktualne vlade. Koja je taj kompleksni problem naslijedila, ali zasad nije napravila gotovo ništa da ga kvalitetno sanira. A Plenkovićeva izjava kako veledrogerije dobro stoje te da nisu gladne kruha sugerira kako premijer nema namjeru oko toga se previše živcirati. Moguće je da je takav Plenkovićev pristup toj problematici dodatno motivirao predsjednik Zoran Milanović koji je premijera javno kritizirao, nazivajući ga nesposobnim. Milanović je usred njihova prepucavanja u kontekstu sukoba oko izbora budućeg predsjednika Vrhovnog suda žestoko kritizirao Plenkovićev dosadašnji premijerski angažman, posebice se referirajući na krizu s veledrogerijama rekavši:

“On je terminalno nesposoban. Štedio sam ga godinu dana. Kao premijer, ti si računovođa i ne spominji Beroša koji je sluđen u situaciji u koju si ga doveo… Neki ljudi nauče, a on sporo uči ili je lijen ili nešto drugo”.

Posebno je zanimljivo što je problem s veledrogerijama ponovo iskrsnuo u još dramatičnijem tonu svega nekoliko mjeseci nakon što je Beroš tijekom studenoga 2020. premijeru Plenkoviću i ministrima u Vladi predstavio plan mjera za dalekosežne zahvate u hrvatskom zdravstvu. Te predstavljene mjere trebale su nadići kratkoročnu prinudnu reorganizaciju zdravstvenog sustava za potrebe suzbijanja pandemije koronavirusa.

Najvažniji dio tada predstavljenih mjera trebao se odnositi na upravo na Berošev obračun s farmaceutskom klikom iz veledrogerija. Beroš je tada planirao pokrenuti rat Vlade protiv, po njemu, neprimjerenog ponašanja veledrogerija.

On nije jedini ministar u Vladi koji je već tada smatrao da ih veledrogerije periodički ali sustavno ucjenjuju te da ova administracija to više ne smije dopustiti. Stoga je Beroš ujesen 2020. počeo formirati akcijski plan za trajno rješavanje te situacije kojim je ujedno usput planirao sačuvati primjereno snabdijevanje bolnica adekvatnim količinama lijekova. Ali ni tada, kao niti danas, nema potpunog jedinstva unutar Plenkovićeve administracije oko pitanja kako to provesti te tko i kakve ustupke na tom putu treba učiniti. Ključnom bi se za uspjeh na tom putu mogla pokazati suradnja Beroša i ministra financija Zdravka Marića. Međutim, Marić se već u studenome pobunio protiv nekih predloženih mjera Beroša i njegovih suradnika.

Tada predstavljen Berošev pokušaj ozdravljenja hrvatskog zdravstvenog sustava uključivao je ozbiljne kušnje ne samo za ključne menadžere unutar zdravstvenog sustava, od kojih će se tražiti puno ozbiljnije i racionalnije ponašanje, nego i potencijalno smanjenje prava zdravstvenih osiguranika.

Nacional je još koncem studenoga dobio na uvid i objavio ključne točke iz interne Vladine prezentacije koja opravdava otvaranje rata prema veledrogerijama. U njoj se izričito spominje da veledrogerije ucjenjuju državu – premda je, doduše, ta riječ pod navodnicima – i to mahom u predizbornim vremenima ili u razdoblju u kojem se formira prijedlog državnog proračuna za iduću godinu.

Izvor blizak vrhu Vlade čak je u tom kontekstu ustvrdio: “Veledrogerije također pridonose tomu da bolnice mjesečno proizvode 200 milijuna kuna gubitaka. Predstavnici veledrogerija bili su kod Beroša na sastanku pred ljeto 2020. Potom su na sličnom sastanku bili i u kolovozu. Beroš nakon svega što se zbilo ima opravdanih razloga sumnjati da je medijsko potenciranje nestašice lijekova u bolnicama bilo smišljeno zaplašivanje u režiji menedžera iz veledrogerija, i to s ciljem da si koncem godine osiguraju menadžerske bonuse.“

U istom dokumentu koncem 2020. bile su najavljene akcije koje bi trebale spriječiti buduće ucjenjivanje države, od oštrije kontrole potrošnje samih lijekova, preko stabiliziranja sustava i prestanka konstantnih gomilanja dugova pa do preispitivanja poslovanja samih veledrogerija koje, tvrdi se, čak i narušavaju pravila tržišnog natjecanja.

“Vili Beroš dobio je potpuno otvorene ruke i placet da se uhvati ukoštac s problemima zdravstvenog sektora i pokuša sustav učiniti stabilnim, ekonomičnim i održivim. Zdravstvo danas konstantno kumulira dugove koji značajno utječu na kvalitetu usluga, a s druge strane, sasvim je očigledno da su sustav premrežili i ‘izbušili’ brojni lobiji, među kojima je i farmaceutski. Nije se slučajno ministar zdravstva našao na meti napada i izrugivanja kada je spomenuo mogućnost osnivanja državne veledrogerije, što u pravilu dolazi uvijek iz istih smjerova, pa čak i od istih medija“, komentirao je još u studenome 2020. za Nacional sugovornik blizak samom vrhu Vlade.

Beroš se još kao pomoćnik bivšeg ministra zdravstva Milana Kujundžića osobno uvjerio da su interesi velikih lobija “debelo premreženi“ s dijelom zdravstvenog sustava.

“Državne veledrogerije“ koje je Beroš prije nekoliko mjeseci javno spomenuo kao jednu od opcija kada se sustav našao u problemima zbog prekida isporuke lijekova, zapravo su tek jedna od četiri opcije koje je Vlada najavljivala aktivirati kako bi izbjegla buduće ucjene veledrogerija: tu je još nabava lijekova preko veledrogerija u kojima država već danas ima udio u vlasništvu, zatim nabava lijekova izravno iz Europske unije putem sustava paralelnog prometa lijekova te direktna nabava od proizvođača koji imaju veleprodajnu dozvolu.

Korištenje bilo koje od tih četiriju opcija značajno bi smanjilo mogućnost ucjene veledrogerija s kojima se danas posluje, a vjeruje se i da bi troškovi bili smanjeni. Ali ništa od toga očito se u međuvremenu nije realiziralo. A za početak, država je najavljivala mogućnost da se sustav zdravstva oslobodi plaćanja penalizacije, odnosno paušalne naknade od 40 eura za svaki izdani i kasno plaćeni račun, što je predviđeno Zakonom o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi. Dosad se zbog fragmentacije nabave i velikog broja izdanih računa znalo događati da je ta naknada iznosom nadmašivala i sami račun na koji se odnosi.

Zdravko Marić koncem 2020. protivio se zahtjevu da se u istom zakonu zdravstvo ipak izuzme formalne obveze plaćanja računa u roku od 60 dana, što vrijedi za ostale poslovne subjekte u državi. Bilo je to u vrijeme kada je koncem 2020. Vlada nakon pritiska veledrogerije isplatila preko 1,2 milijarde kuna zaostalih dugova.

“One već danas imaju 40 posto tržišnog udjela u ljekarnama tako da ih na pojedinačnom nivou najprije pritisnu uvjetima poslovanja, a onda preuzimaju udio u njihovu vlasništvu. Tako se veledrogerije vertikalno integriraju s maloprodajom i veleprodajom, ali istovremeno ugrožavaju opskrbni sustav lijekova za državu i same građane te domaću proizvodnju generičkih lijekova. Gdje one zapravo ulažu svoj novac, u kupnju ljekarni ili plaćanje dobavljačima? Udružuju li se u kartel? Imaju li različite uvjete za isporuku lijekova javnim i privatnim ljekarnama i zašto su cijene nekih lijekova različite od bolnice do bolnice? Na ta pitanja odgovor će se tražiti od Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja“, najavio je još koncem 2020. Nacionalov sugovornik iz Vlade.

U Beroševoj prezentaciji Vladi naveden je primjer jedne veledrogerije koja ima godišnji promet od dvije milijarde kuna i zaduženost od tek 400 milijuna kuna, što je vidljivo iz njenih bilanci i dokazuje da joj naplata računa u roku od 150 dana – a po bilancama upravo toliko iznosi prosječan rok naplate – ne bi trebala predstavljati problem.

“Dug prema veledrogerijama koji se kreće oko četiri milijarde kuna, svakako će biti podmiren nakon što se utvrdi njegova struktura, po svemu sudeći njegovim pretvaranjem u srednjoročni kredit u suradnji s Ministarstvom financija. Nabavka novih lijekova mora se ugovarati po cjenovno prihvatljivim uvjetima i oni se moraju plaćati redovito, čemu bi trebali pomoći značajni zahvati na sustavu HZZO-a i uvođenje centralizirane nabave, kao i stalna kontrola nabave i potrošnje“, objašnjavao je drugi Nacionalov sugovornik iz vrha zdravstvenog sustava koncem 2020. Po Beroševim izračunima, samo objedinjena javna nabava lijekova, ortopedskih pomagala i vrjednijih roba i usluga – uz uvođenje obveze za sve kliničke bolničke centre i bolnice da na vrijeme i odgovornije planiraju svoje potrebe godinu dana unaprijed, kako bi se postigla bolja pregovaračka pozicija, veći količinski rabati i povoljniji uvjeti plaćanja – dovela bi do uštede 250 do 350 milijuna kuna godišnje.

Revizija liste skupih lijekova koje plaća HZZO i stroža kontrola njihova odobravanja, jer je fond za tu vrstu lijekova u nekoliko godina narastao s 500 milijuna na čak dvije milijarde kuna, mogla bi rezultirati financijskom uštedom 200 milijuna kuna godišnje, a na 100 do 200 milijuna kuna procjenjuju se uštede koje bi nastale revizijom i kontrolom potrošnje lijekova u bolnicama. U tom dijelu eksplicitno se procjenjuju mjere poput definiranja interventnog uvoza, uvođenja jasnih smjernica za racionalno propisivanje lijekova i maksimalne marže te izdavanja lijekova iz bolničkih ljekarni za svakog pacijenta posebno.

Beroševa prezentacija posvećena rješavanju problema dugova u zdravstvu tek je jedan od dokumenata zamišljene Beroševe reforme: Nacional je imao uvid i u popis konkretnih kratkoročnih, srednjoročnih i dugoročnih mjera koje uključuju niz poteza poput objedinjene javne nabave lijekova, ortopedskih pomagala i vrjednijih roba i usluga ili daljnje funkcionalne integracije bolničkih sustava, ali i poteze koji će u javnosti vjerojatno izazvati kontroverzu – poput radikalnog čišćenja liste osiguranika HZZO-a i brisanja građana koji ne žive u Hrvatskoj, revizije liste posebno skupih lijekova i smanjenja broja građana koji imaju besplatno dopunsko osiguranje. Puno toga bilo je najavljeno, ali u praksi je, doduše, nakon svega par mjeseci, malo toga zaživjelo. Štoviše, usred pandemije korone izbili su i neki drugi suštinski banalni, ali za ovu administraciju opet nepremostivi problemi – poput zbrinjavanja opasnog korona-otpada. I potom se iznova zaoštrila situacija s veledrogerijama.

Samo što sada njihovi predstavnici dižu pritisak na sasvim novu razinu i prijete prodajom svojih potraživanja financijskim institucijama. Što Plenkovićevoj administraciji značajno smanjuje manevarski prostor za otezanje rješavanja tog problema.