“Naš zadnji sat bio je u petak navečer, točno pet sati prije potresa. Učili smo marokansku himnu i namjeravali smo je pjevati pred cijelom školom u ponedjeljak ujutro”, kaže skrušena profesorica arapskog i francuskog za BBC, tjedan dana nakon razornog potresa u Maroku Nesreen Abu ElFadel .

U vrijeme katastrofe bila je sama u Marakešu, a selu Adaseel, u kojem su se nalazili škola i učenici, što je mnogo bliže epicentru potresa jačine 6,8 stupnjeva po Richteru koji je udario te noći.

Učiteljica se odmah vratila u malo planinsko selo i počela tražiti djecu. To su joj tada bile prve misli. No, nažalost, tamo nije našla ono čemu se nadala. “Otišla sam tamo i počela pitati za djecu. Gdje je Somaya? Gdje je Youssef? Gdje je ova djevojčica ili onaj dječak?” Nekoliko sati kasnije dobila je odgovor: svi su mrtvi.

“Zamišljala sam kako u rukama držim listić o prisutnosti svog razreda i na njemu jedno po jedno križam imena. Na kraju su sva prekrižena”, rekla je tužno. Najteže su pogođena područja južno od Marakeša, gdje su mnoga planinska sela potpuno uništena. Adaseel je jedno od tih mjesta, a 32 djece je dio gotovo 3.000 mrtvih u potresu u Maroku.

Među žrtvama je i šestogodišnja Khadija . Spasioci su je pronašli kako leži pored brata Mohameda i još dvije sestre, Mene i Hanan . U trenutku potresa svo četvero je bilo u svojim krevetima, svi su išli u školu u kojoj je radila učiteljica ElFadelova. “Khadija mi je bila najdraža. Bila je jako draga, pametna, aktivna, voljela je pjevati. Dolazila je kod mene kući, učila sam i pričala s njom”, rekla je .

Odlazak u školu najvažnija stvar na svijetu

Opisuje da su njezini učenici bili pravi anđeli, puna poštovanja i željela učiti. Unatoč borbi sa siromaštvom i teškom krizom troškova života, djeca i njihove obitelji smatraju da je odlazak u školu “najvažnija stvar na svijetu”. 

Još uvijek ne može shvatiti što se dogodilo njezinim učenicima i njenoj školi. “Ne spavam. Još sam u šoku”, kaže. Dodaje kako ljudi kažu da je jedna od sretnica koje su preživjele: “Ali ja ne znam kako dalje sa svojim životom.”

Kaže i da su oba jezika bila teška za naučiti, ali da su djeca bila vrlo bistra i gotovo tečno govorila i arapski i francuski. Nada se da će vlasti obnoviti Adaseelovu školu koja je uništena tijekom potresa.

Prema službenim podacima, 530 obrazovnih ustanova uništeno je tijekom potresa u Maroku, neke od njih su se potpuno urušile ili pretrpjele ozbiljna strukturalna oštećenja. Marokanska vlada privremeno je obustavila nastavu u najugroženijim područjima.

“Možda ćemo se jednog dana, kada škola bude obnovljena i nastava ponovo počne, moći prisjetiti ovih 32 djece i ispričati njihovu priču”, rekla je ElFadelova, prenosi 24ur.com.