Učitelj Leo Pavlačić u Newsnightu N1 televizije govorio je o tragediji u beogradskoj osnovnoj školi, odnosno o tome kako su to prihvatili njegovi učenici koje je također potresla ta vijest.

Prema riječima Pavlačića, hrvatske škole nisu dobile nikakvu uputu od ministarstva kako o ovoj temi razgovarati s učenicima, ali je većina to ipak učinila.

“Krenut ću od sebe, porazgovarao sam s učenicima o problematici koja se događa. Htio sam dati do znanja da smo svi u školi tu za njih i da nam se obrate”, rekao je Pavlačić.

Trenutno predaje učenicima trećeg razreda osnovne škole. Kao najčešća pitanja koja su ga pitali danas izdvojio je:

“Zašto bi to netko napravio”;

“Zašto netko ima doma oružje”;

“Nije ocjena tako bitna, zašto bi to netko zbog ocjene napravio?”

Kazao je i da su svi njegovi učenici bili informirani. Neki su informacija došli putem društvenih mreža, drugi putem medija, a s nekima su razgovarali o tome i roditelji. Dok je on s njima razgovarao o tome kao učitelj, činio je to otvoreno, kao što uvijek i čini, kaže Pavlačić.

“Rekao sam da se kao učitelj osjećam vrlo nelagodno iz situacije koja dolazi i da ne bih želio da bilo kojem učeniku naše škole ili bilo gdje u Hrvatskoj padne takva stvar na pamet. Jednostavno, želim da znaju da smo uvijek tu za njih i da nikad nisam čuo od bilo kojeg učitelja da mrzi nekog učenika i želi mu napakostiti”, istaknuo je Pavlačić.

Kaže i da ne želi vjerovati da je dijete ikad krivo pa tako niti u ovom slučaju ne vjeruje da je počinitelj u Beogradu krivac.

Kao velik problem ističe što roditelji više ne vjeruju učiteljima te kada im učitelj želi nešto prenijeti, nailazi na odbijanje, izgubila se međusobna suradnja.

Smatra i da bi trebalo povećati kadar stručnih suradnika.

“Naša stručna služba ima psihologa, pedagoga i logopeda. Ima stotinu djece koja bi barem dva puta tjedno trebala pomoć. Uz svu papirologiju koju imaju, oni ne stižu to fizički obaviti, a da ne govorim o školama koje uopće nemaju stručnu službu. Za početak povećati to. Roditelji bi trebali slušati učitelje i shvatiti da radimo sve što je u našoj moći da ih zaštitimo. Te stvari se trebaju početi mijenjati. Tek kad bude povjerenja, možemo govoriti o reformi školstva”, rekao je Pavlačić.

Govoreći o najčešćim problema koje uočavaju kod djece, istaknuo je nekoliko stvari:

“Koncentracija je najveći problem. Oni su posvuda. Dosta njih je i nesigurno, dosta njih je i razmaženo, sve im je dozvoljeno, oni organiziraju raspored doma. U moje vrijeme, mama bi mi rekla ručak je u 13, ako te nema mi jedemo. Nije bilo da sad ti ne bi to, za ručak je to htio ili ne to jesti. Nije bilo idemo do McDonald’sa. Mora se znati autoritet u kući.”

Dodaje da danas ima dosta djece koja ne poštuju nikakav autoritet.

Na pitanje kako spriječiti nasilje u školama, Pavlačić je zaključio:

“Ja gledam da sve dolazi od kuće. Kod kuće se trebaju postaviti dobri temelji i bazične stvari koje trebaju naučiti – što je lijepo, a što ružno. Djeca se trebaju više otvarati, roditelji bi ih trebali više poticati da se otvaraju. Često u školi primjetimo, ali to je sve gašenje požara jer niti se daje dovoljno vremena, niti sredstava, niti se ima dovoljno kadra za to sve obaviti. Nedostaje ljudi kako bi se to napravilo. Nedostaje i puno radionica o tome s djecom iako se naša ravnateljica trudi i ulaže u razne edukacije i dovodi razne stručne suradnike. Danas je to sve vrlo teško i trebalo bi definitivno ograničiti društvene mreže.”