Washington Mail

Kremlj je i zapadne obavještajne službe NASTOJAO UPLESTI U UBOJSTVO Njemcova u skladu s optužbama da Washington namjerava destabilizirati Rusiju kako bi srušio Putinovu administraciju

Atentat na opozicijskog lidera Borisa Njemcova tjera Rusiju u opasnu novu fazu državnog terorizma. Režim predsjednika Vladimira Putina zapravo je objavio rat političkim disidentima, ruskom civilnom društvu i bilo kakvim inozemnim utjecajima koji tu zemlju nastoje demokratizirati.

Ubijanje kritičkih novinara poput Ane Politkovske Moskva bi mogla oslikati kao djelovanje nekontroliranih gangstera. Zatvaranje rasipnih oligarha poput Mihaila Hodorkovskog može se umotati u pravne zamke. Ali bezobzirno javno ubojstvo karizmatskog političkog oponenta upire prstom ravno u Kremlj. Ono dokazuje da predsjednik Putin učvršćuje svoju diktaturu kako bi ojačao imperijalnu obnovu Rusije i konfrontaciju sa Zapadom.

ČINI SE DA JE GOTOVO NEDVOJBENO kako je Njemcovljevo ubojstvo bilo planirana operacija koju su organizirale ruske unutarnje sigurnosne službe, kao što je zaključilo nekoliko lidera opozicije. Njemcov je bio pod intenzivnim danonoćnim policijskim nadzorom. U međuvremenu su državni mediji poticali mržnju protiv demokratske opozicije i zauzimali se za njenu eliminaciju kao “pete kolone” “nacionalnih izdajica”. A važne figure ne ubijaju se nadomak Kremlja bez naredbi odozgo.

Njemcov je ustrijeljen s leđa, to je tradicionalna KGB-ova metoda egzekucije, a područje blizu Kremlja jedno je od najsigurnijih mjesta u toj zemlji. Baš kao i u slučaju malezijskog putničkog aviona koji su u srpnju 2014. srušile ruske snage u istočnoj Ukrajini, Moskva zabašuruje činjenice, fabricira razne teorije urote i sprečava pravu istragu.

Klasično naivnim izjavama neki su zapadni lideri pozvali Moskvu da vodi potpunu i transparentnu istragu kako bi počinitelje privela pravdi. To je kao da su zamolili ubojice da ispitaju i zatvore sami sebe. Putin je hitro najavio da će on osobno preuzeti odgovornost za istragu: drugim riječima, glavni sumnjivac nadzirat će kriminalističku istragu.

RUSKE SIGURNOSNE SLUŽBE I KRIMINALNE ORGANIZACIJE tijesno su isprepletene, a je li aktualnom pucnjavom upravljao operativac FSB-a (sadašnjeg KGB-a) ili plaćeni ubojica, manje je značajno od izvora odlučivanja u Kremlju.

Nekoliko motiva i ciljeva može se kriti iza tako bezobzirnog političkog atentata i oni mnogo otkrivaju o političkom smjeru Rusije. Prvo, umorstvo je bilo čin osvete za Njemcovljeva otkrića o golemoj državnoj korupciji u organiziranju Zimskih olimpijskih igara 2014. u Sočiju. Njemcov je tu Olimpijadu opisao kao najveću podvalu u ruskoj povijesti. Štoviše, nije se bojao javno i uporno prokazivati Putina kao korumpiranog diktatora i osuđivati njegovu unutarnju i vanjsku politiku. Očito, mogla ga je ušutkati samo smrt.

Drugo, ubijanje služi kao opomena opoziciji i širi strah s obzirom na moguću sljedeću metu. Državna propaganda tvrdila je da Njemcov u Moskvi priprema revoluciju tipa ukrajinskog Majdana, stoga je ubojstvo bilo opravdano kao tobožnja prevencija državnog udara u Rusiji. Ubojstvo tako može poslužiti kao odskočna daska da se pojačaju oštre mjere protiv bilo kakvog neovisnog organiziranog djelovanja u ruskom društvu, uključujući masovne političke prosvjede.

Treće, svrha je Njemcovljeve likvidacije i ušutkivanje istine o napadu Moskve na Ukrajinu. Ubijeni demokrat radio je na izvještaju o izravnoj ruskoj vojnoj upletenosti u Ukrajini pod naslovom “Putin i rat”. On potanko opisuje ratne zločine Kremlja i operacije zabašurivanja. Moskovska policija nahrupila je u Njemcovljev stan odmah nakon ubojstva kako bi uklonila sve dokumente i računalne tvrde diskove.

NJEMCOV JE UBIJEN SAMO DVA DANA PRIJE planiranih proturatnih demonstracija u Moskvi i ta bi pucnjava mogla obeshrabriti hrabre aktiviste da glasno govore protiv Putinove invazije na Ukrajinu. Vlada ne samo što je kamuflirala svoju upletenost u Ukrajini, nego prikriva i brojne ruske žrtve, od kojih su mnoge bile regrutirane. To zastrašuje mlade ljude čije protivljenje ratu buja i koji nastoje izbjeći vojnu službu. Vrijedi sjetiti se da je nakon sovjetskog poraza i povlačenja iz Afganistana ranih 1990-ih uslijedio kolaps Sovjetskog Saveza.

Četvrto, politička ubojstva na poseban način šokiraju i zbunjuju zapadne kreatore politike. Mogu se upotrijebiti za dokazivanje da je režim žilav i odlučan i da će eliminirati tobožnje lakaje Zapada, uključujući rusku liberalnu opoziciju. Paradoksalno, Kremlj je i zapadne obavještajne službe nastojao uplesti u Njemcovljevo umorstvo u skladu s optužbama da Washington namjerava destabilizirati Rusiju kako bi srušio Putinovu administraciju.

I PETO, MOSKVA MOŽDA PRIPREMA JAVNOST ZA JOŠ TEŽA VREMENA dok gospodarstvo ubrzano propada, a životni standard počinje se pogoršavati kako padaju svjetske cijene nafte. Njemcovljeva likvidacija mogla bi biti vjesnik šire čistke kako bi se spriječili javni prosvjedi i sve veći nemiri među brojnim ruskim nezadovoljnim i osiromašenim ljudima u raznim gradovima i pokrajinama.

Ali unatoč Putinovim namjerama atentat na Njemcova naposljetku pokazuje slabost režima prije nego njegovu snagu. Kremaljski lider potrošio je posljednjih 15 godina na izgradnju kvazifašističkog sistema što ga obilježavaju snažan kult vođe, hijerarhijska politička struktura, odana stranačka mašinerija, popustljivi parlament, propagandistički masovni mediji i državno nadzirani kapitalizam.

Ipak, putinistički sistem izgrađen je na krhkim temeljima i vrlo je ovisan o pružanju velikih financijskih beneficija lojalnim oligarsima, dužnosnicima državne sigurnosti i vladinim birokratima. Kako se ekonomski kolač nastavlja smanjivati, politička struktura i državna zgrada postaju sve krhkije. Zapravo, nasilna radikalizacija autoritarnih režima uvijek otkriva strah od borbe za vlast, javnih nemira i potencijalne revolucije.