UBOJSTVA NA OTOKU Johanna Mo: U Švedskoj je navika pisati krimiće, postali su kulturološka odrednica

U Švedskoj je navika pisati detektivske romane, poručila je spisateljica Johanna Mo, autorica noir serijala “Ubojstva na otoku” na tribini Razotkrivanje povodom Festivala svjetske književnosti u srijedu u Zagrebačkome kazalištu mladih.

Val skandinavskoga ili nordijskoga noira poharao je svijet posljednjih 15 godina, kazala je moderatorica i “lovkinja” u televizijskom kvizu Potjera Morana Zibar, s čime se autorica složila, kazavši da je u Švedskoj “navika da se pišu detektivski romani”, te da je to postala kulturološka odrednica.

“Noir proizlazi iz zimske tame, u sjevernoj Švedskoj ima dana kad sunce uopće ne izađe pa nešto za to vrijeme treba raditi”, kazala je autorica.

Inspiraciju i ideje najčešće pronalazi u stvarnim slučajevima, no veliku većinu romana smišlja sama, kazala je, spomenuvši da je sama poznavala osobu koja je počinila teško ubojstvo, što je dijelom pretočila u lik svoje protagonistice, detektivke čiji je otac počinio ubojstvo.

“Bila mi je važna tema jedne takve detektivke, htjela sam opisati osobu koja je bila žrtva strašnoga zločina, a njezin je otac počinio težak zločin, što ju prati kroz život. A kad mi je bilo petnaest godina, dečko moje sestre bio je jedan od trojice mladića koji su počinili ubojstvo”, ispričala je.

U serijalu je ukupno pet knjiga, no na hrvatski zasad su prevedene tri – “Noćni pjevač”, “Ljiljan iz sjene” i “Tamni brijest”. Iako knjige veže lik protagonistice Hanne Duncker, svaki se dio serijala može čitati kao zasebni roman.

Josip Mikacic/PIXSELL

Svi su likovi ljudi iz susjedstva, zločini su motivirani razumljivim porivima, a ne “gadarije, manijaci i luđaci“, istaknula je moderatorica Zibar. Johanna Mo je odgovorila da je zainteresirana za ljude, odnosno likove u romanu, i za situacije koje im se dogode, a ne toliko za sama ubojstva, zbog čega se ograničava na “po jedno ubojstvo po romanu“, no da osim toga nema jedan stalni “recept” za pisanje.

“Nijednu od svojih trinaest knjiga nisam napisala na isti način. Odlučim na početku tko će umrijeti i zašto, a potom razmišljam o tragovima kako zamesti trag i prevariti čitatelja. Zamislim i kako će otprilike završiti, no nekada se i predomislim – recimo u drugoj knjizi, “Ljiljan iz sjene”, ubojicu sam promijenila tri tjedna prije nego li je knjiga išla u tisak”, kazala je autorica.

Mo, koja je završila studij komparativne književnosti, poručila je da njezina volja za pisanjem dolazi iz ljubavi prema čitanju, te da i dalje ne zna je li dobar pisac. Onima koji se u pisanju žele okušati, savjetovala je da puno čitaju.

“Morate puno čitati, čitajte što više. Tekst nije gotov kada ste završili, njega stalno treba dorađivati, razmišljati o njemu, nadograđivati ga. Treba slušati izdavače i urednike. Ali treba i samo početi. Krenite!“, zaključila je Mo.

Tri knjige iz serijala prevela je Elizabeta Vrbančić, a razgovor s autoricom prevodio je Mišo Grundler.