Veliki broj ljudi voli mačke i jasno je zašto: preslatke su, elegantne i zaista dražesne. No, svi oni koji s njima dijele životni prostor svjesni su činjenice da žive s vrhunskim, ubojitim predatorima skrivenim u mekano krzno.

Nova studija je pokazala koliko su zapravo ubojiti – mačka nije izbirljiva kod jela i dokazano je da je u stanju pojesti gotovo sve. Znanstvenici su izbrojali i radi se o više o dvije tisuće vrsta, a među njima su i one koje su ljudi proglasili zaštićenima. Kad smo kod toga, na popisu su i ljudi. Nije da će nas uloviti, ali ako situacija zahtjeva od njih da jedu našu vrstu kako bi preživjeli, neće imati nikakvih moralnih dvojbi.

Stručnjaci ih u studiji koja je objavljena u časopisu Nature Communications nazivaju ‘najproblematičnijom invazivnom vrstom na svijetu‘.

“Naša je studija skrenula pozornost na lovačke navike jednog od najuspješnijih predatora, kojeg ima posvuda”,  stoji u dokumentu, piše Guardian, prenosi Jutarnji. 

Na meniju im je sve: ptice, sisavci, insekti i reptili. Od toga je 17 posto iznimno osjetljivih vrsta, koje su zaštićene i ugrožene. Brojke su nesmiljene: pojest će čak 981 vrstu ptica, 436 reptila i 431 sisavca. Što se tiče insekata, rado će pod zub staviti 119 vrsta insekata i 57 vodozemaca.

Mačke su posebno opasne na otocima, gdje su u stanju potamaniti populaciju određenih životinja. To se dogodilo na Novom Zelandu, gdje su mačke bile te koje su u povijest poslale dvije vrste. No, zapravo, to je samo način da sebe opravdamo: ljudi su svojim djelovanjem doveli životinje na rub izumiranja, a mačke su samo obavile posao do kraja. S obzirom na te dvije vrste, ne čudi da se na Novom Zelandu vodi debata o tome treba li posve ukloniti mačke iz okoliša, a posebno je mučno promatrati ohrabrivanje djece da pucaju na nečije mačke.

U Australiji ove čupavice godišnje ubiju više od 300 milijuna životinja (ako je vjerovati procjenama) zbog čega grupe za zaštitu životinja apeliraju na stanovnike da mačke ne puštaju iz domova, jer je šteta koju nanose prirodi nemjerljiva.

“Mačke jedu ono na što naiđu. Ako neku vrstu ne jedu, to je zato što je u njihovoj okolini nema”, stoji u studiji.