Objavljeno u Nacionalu br. 564, 2006-09-04

STEVE IRWINE (44), koji je svjetsku slavu stekao emisijama o divljim životinjama, preminuo je od uboda raže dok je snimao film uz australsku obalu

Poginuo je kako je i živio, usred nove pustolovine, demantirajući na najtragičniji način neke koji su tvrdili da je Steve Irwin, sigurno najpopularniji Australac današnjice, poznat diljem svijeta kao veliki propagator zaštite životinja, samo vješti glumac i ništa više, te da su sve opasne pustolovine iz njegovih televizijskih emisija samo namještaljke. A njegove TV-emisije gledale su se diljem svijeta upravo zato što su gledatelji vidjeli i shvatili da Irwin nije samo showman, nego da je spreman suočiti se i s najvećim opasnostima, čak riskirati život kako bi pomogao životinjama, spašavao ih, te cijeli svijet informirao o ugroženosti pojedinih životinjskih vrsta. Poginuo je upravo dok je radio jedan takav film kojim je želio upozoriti na opasnosti što prijete jednom od najljepših podvodnih područja na svijetu, dugom koraljnom grebenu koji se proteže uz sjeveroistočne obale Australije.

S filmskom ekipom zaronio je u vode ispred grada Port Douglasa da snimi tamošnji podmorski svijet pa se približio jednoj velikoj raži. Raže obično otplivaju kada osjete opasnost, ali neki put i napadnu onoga tko iz uznemiruje. Za to imaju vrlo opasno oružje, otrovni šiljak na vrhu repa, koji snažno zabiju u protivnika. Raža je taj šiljak zabila Irwinu u lijevi dio prsa. Oni koji su bili s njim smjesta su ga izvukli na površinu i pozvali helikopter, koji ga je odvezao do bolnice na obližnjem otoku, ali su tamo liječnici mogli jedino konstatirati smrt. Prema nekim tvrdnjama raža je Irwina pogodila točno u srce. Njegova je smrt ražalostila njegove poštovatelje diljem svijeta. Steve Irwin stekao je svjetsku popularnost u prvom redu svojom TV-serijom “Lovac na krokodile” u kojoj je sam hvatao krokodile i druge opasne životinje, te pokazivao kako se s njima treba ponašati, kako ih treba čuvati, jer su one važan dio života na zemlji. Snimio je stotinjak epizoda svoje serije u kojima je radio nevjerojatne stvari, skakao golemim krokodilima na leđa, te ih hvatao golim rukama hrvajući se s njima po blatu ili u vodi uz asistenciju svoje supruge Terri, koja je obično negdje u blizini vozila čamac ili automobil. U drugim epizodama on je golim rukama hvatao opasne zmije, čiji bi ga ugriz ubio u sekundi, te ih držao za rep i stavljao u vreće da ih prenese na neko drugo mjesto i tako ukloni s mjesta gdje bi mogle doći u dodir s ljudima. U nekim epizodama kopao bi zemlju da bi došao do gnijezda vrlo opasnog divovskog pauka, čiji je otrov još jači od zmijskoga.

Zahvaljujući svojim TV-emisijama taj simpatični mladi čovjek, koji je uvijek bio odjeven u khaki komplet, košulju kratkih rukava i kratke hlače, u debelim visokim cipelama, postao je slavan diljem svijeta, a poseban je heroj bio u rodnoj Australiji, jer je jako mnogo pridonio spašavanju tamošnjih ugroženih životinjskih vrsta. Desetak godina osobno je hvatao krokodile u ugroženim područjima, po močvarama i neistraženim rijekama punim komaraca te ih prevozio na sigurna mjesta, a spašavao je i ugrožene klokane, koale, razne pasmine australskih zvijeri, čak i australske štakore. Stoga je stekao poštovanje najšire australske javnosti, pa je 2004. bio proglašen za “Australca godine”. Steve Irwin rodio se u veljači 1962. u australskoj saveznoj državi Victoriji. Njegovi roditelji Bob i Lyn Irwin bili su poznati zoolozi i ljubitelji prirode, veliki stručnjaci za australske životinjske vrste, posebno zaljubljeni u velike vodozemce. Da bi bili bliže njima, 1970. preselili su se u saveznu državu Queensland, gdje žive brojni veliki australski krokodili, i osnovali u Beerwahu rezervat za krokodile koji je prerastao u zoološki vrt, otvoren za publiku 1973. Bob i Lyn Irwin svojeg su sina Stevea od najranije mladosti počeli upoznavati za životinjama. Sa šest godina dobio je od roditelja prvog kućnog ljubimca, kojeg je jako želio, gotovo četiri metra dugačkog pitona, kojeg je sam hranio loveći za njega ribe i miševe. Otac Bob učio je malog Stevea sve što je mogao o krokodilima, pa je dječak već s devet godina naučio kako da skače na leđa krokodila i hvata ih golim rukama usred noći. Kada je odrastao, Steve Irwin počeo se baviti istim poslom kao i njegovi roditelji, brigom za životinje, te se dobrovoljno javio kada su australske vlasti tražile ljude koji bi selili krokodile u područja gdje ih neće ugrožavati ljudi, a i oni neće ugrožavati ljude. On je sam golim rukama uhvatio jako mnogo krokodila, te ih vozilom preseljavao na nova područja. Irwin se oženio u lipnju 1992. Svoju buduću suprugu upoznao je krajem 1991. u svojem zoološkom vrtu. Taj zoološki vrt svakodnevno posjećuju brojni ljudi, mnogi strani turisti, a Irwin je svakog dana, kada se tamo nalazio, osobno pred turistima hranio krokodile ulazeći u njihove nastambe, dajući im najčešće mrtve kokoši. Pred gledateljima je pokazivao neke metode postupanja s opasnim životinjama. Jednom je u gledalištu ugledao mladu Amerikanku Terri Raines, koja mu se jako svidjela. Nakon demonstracije joj je prišao da se upoznaju. Ostali su u kontaktu, počeli se viđati, te se zavoljeli i četiri mjeseca poslije zaručili. U njihovoj vezi bilo je vrlo važno to što je i Terri bila fascinirana životinjama.

Ona je kći vlasnika jedne kamionske agencije iz američke savezne države Oregon. Njen otac je i sam vozio kamion, te je često kući donosio ranjene životinje koje bi njegov kamion slučajno udario na autocesti. Ona ih je njegovala, te je tako zavoljela životinje; počela se baviti veterinarstvom, pa je osnovala kliniku za liječenje ozlijeđenih životinja. I kod kuće je imala životinje, među ostalim čak 15 mačaka. U Australiju je doputovala da vidi kako je tamo organizirana briga za životinje, pa je posjetila i Irwinov zoološki vrt. Nakon što se preselila u Australiju i ona se počela baviti istim onim čime se bavio i Irwin – naučila je hvatati krokodile i zmije, pa je zajedno s njim odlazila u divljinu da ih hvata i preseljava. Uz to, zajedno su upravljali zoološkim parkom u Beenwahu, četrdesetak kilometara sjeverno od velikoga australskoga grada Brisbanea, koji su osnovali njegovi roditelji, a koji je u međuvremenu jako narastao, pa tamo sada ima oko 550 životinja, od toga 100 krokodila koje je Irwin sam golim rukama uhvatio ili uzgojio. Godine 1998. dobili su kćer, kojoj su dali ime Bindi Sue. Ime Bindi je dobila po Irwinovu omiljenom krokodilu, a Sue prema Irwinovu psu, koji je redovito s njim odlazio u lov na krokodila. Steve i Terri Irwin počeli su svoju kćer Bindi Sue od najranije mladosti učiti kako treba postupati sa životinjama. Kad joj je bilo samo godinu dana, navikavali su je da se druži sa zmijama. Ona bi na dječje zabave dolazila sa zmijom oko vrata, na užas druge djece i njihovih roditelja. Prije četiri godine objavljena je jedna TV-snimka na kojoj se vidi kako u bazenu pliva sa zmijom. Imala je samo godinu dana kad se prvi put pojavila na televiziji sa zmijom. Svojedobno je cijela obitelj Irwin gostovala u emisiji američke TV-voditeljice Oprah Winfrey, a mala Bindi Sue je ušla u studio s boom oko vrata. Steve Irwin je tvrdio da ju je na životinje morao navikavati od najranije mladosti upravo zato što je znao da će dijete, s obzirom na to tko su joj roditelji, od najranije mladosti biti u dodiru sa životinjama, među njima mnogim opasnim. To je, uostalom, bilo i njegovo iskustvo od najranije mladosti jer su i njega roditelji tako navikavali. No kad je isto pokušao učiniti sa svojim drugim djetetom, sinom Robertom, koji se rodio potkraj 2003., nastala je afera.

Početkom siječnja 2004., kada je Robert imao samo mjesec dana, Steve je u svojem zoološkom vrtu ušao u nastambu krokodila dugačkog sedam metara Murraya noseći u jednoj ruci meso, a u drugoj svojeg sina. Potom je mesom počeo mamiti krokodila da mu priđe da dohvati hranu, pa je krokodil dizao glavu skoro do njegove ruke. Nakon što je hranu dao krokodilu, svojeg je sinčića u pelenama spustio na pod te ga držao tako da je dječačić jedva dodirivao nogama tlo, pa se činilo kao da hoda. Pri tome je okrenuo leđa krokodilu, ali se ipak stalno osvrtao da vidi što krokodil radi. Kada je sve završio, izišao je iz krokodilske nastambe držeći dječaka objema rukama u zraku u znak trijumfa. Sve je to promatrala njegova supruga Terri, koja mu je i predala sina kada je ulazio u nastambu, te ga ponovo uzela u naručje kad je izišao, iz čega se vidi da je ona potpuno odobravala ono što je njen suprug napravio. Mnogi ljudi koji su prisustvovali toj sceni bili su zgranuti jer su ocijenili da se Irwin ponaša krajnje neodgovorno i ugrožava svojeg tek rođenog sina. Mnogi su se bojali što bi se moglo dogoditi da se poskliznuo, da mu je dijete palo iz ruke. Krokodil bi ga začas mogao pojesti. Još istog dana neki su ga posjetitelji prijavili policiji, koja je došla u zoološki vrt da ga ispita. Neki od njih snimili su videokamerama ono što je Irwin napravio, tih su se snimaka domogle australske TV-postaje, koje su to i objavile, što je zgrozilo i širu australsku javnost. U prvi trenutak čule su se najave da će državno tužiteljstvo dignuti protiv njega kaznenu prijavu zbog ugrožavanja djeteta, da će mu biti oduzeta titula “Australca godine”. No to se ipak nije dogodilo, jedino ga je policija upozorila da to više ne radi. Irwin je sljedećeg dana održao konferenciju za tisak na kojoj se pojavio u pratnji svojeg oca Boba, supruge Terri i petogodišnje kćeri Bindi. Obznanio je da je zgranut napadima na njega, koji su, po njegovim riječima, potpuno neopravdani jer njegov sin ni u jednom trenutku nije bio u opasnosti. On mu je mogao pasti iz ruke, rekao je, samo da ga je pogodio grom ili da je došlo do katastrofalnog potresa. Po njegovim riječima on je donijevši dječaka u krokodilsku nastambu napravio najbolje za dijete, koje se od najranijih dana mora upoznati s okolinom u kojoj će živjeti, a živjet će u kraju punom krokodila. Uostalom, rekao je Irwin, na isti način je bio odgojen i on, a i njegova kći Bindi. Ta mu je kontroverza naškodila jer je bilo dosta onih koji su tada zaključili da je on ipak poprilično neodgovoran kada je opasnost od životinja u pitanju, te da je postao odviše siguran u sebe. Istini za volju sve do sada, iako je radio tako opasne stvari, Irwina nikada nije ugrizao nijedan krokodil i nijedna zmija. Imao je dosta ozljeda koje je zadobio dok se hrvao sa životinjama, a nekoliko puta su ga ugrizle neotrovne životinje, za što je govorio da je to “uvijek bila njegova, a ne njihova krivnja”. Sada je, međutim, izgubio život u situaciji koja se nije činila posebno opasnom, jer su takvi napadi raže relativno rijetki, a ljudi ih najčešće prežive ako nisu ubodeni u neki vitalni dio tijela. Za njega je takav napad bio koban jer ga je raža pogodila točno u srce.

Obiteljski zoološki vrt

Zoo svojih roditelja Irwin je vodio od 1990. Njegov prijatelj, TV-producent John Stainton, ondje je 1991. najprije snimio jednu reklamu, a potom i dokumentarac o Irwinu, koji je postigao izvanredan uspjeh. Stoga je sljedeće tri godine snimljeno još deset jednosatnih emisija, koje su s golemim uspjehom prikazane u Australiji, ali i diljem svijeta, a poslije ih je snimljeno još devedeset. Irwin je 2002. snimio i igrani film “Lovac na krokodile”, koji se vrlo uspješno prikazuje u svijetu.