U prošloj godini ubijeno je troje djece, sedmero je počinilo samoubojstvo, a 63 je to pokušalo, dok je 17 djece izgubilo život u prometu, navodi pravobraniteljica za djecu u godišnjem izvješću, pozivajući se na podatke MUP-a.

„Godinu 2021. obilježila su smrtna stradanja djece“, upozorava u izvješću Helenca Pirnat Dragičević.

Djeca su, navela je, stradavala u prometu ili nesretnim slučajem, neka su si sama oduzela život, a posebno su potresni slučajevi u kojima su izgubila život zbog roditeljskog nemara ili nasilja u obitelji.

Pravobraniteljica pritom adresira na odgovorne.

„U pojedinim slučajevima odgovornost za smrt djeteta, uz roditelje, snose i institucije, ali i društvo u cjelini“, ističe te poručuje kako reakcije socijalne službe i pravosuđa, koji donose  odluke o daljnjoj sudbini djeteta, moraju biti brže i učinkovitije.

Označila je nekoliko područja koja traže hitan odgovor društva, među njima su zaštita djece od nasilja i uznemiravanja, porast broja djece u institucijama, nedostatna zaštita djece od seksualnog nasilja.

Za trećinu više prijava nasilnog i zanemarujućeg ponašanja

Ured pravobraniteljice lani je primio 30 posto više prijava nasilnog i zanemarujućeg ponašanja prema djeci nego 2020., njih 269, a tom je ponašanju bilo izloženo 448 djece.

Primio je i 76 prijava kršenja dječjih prava zbog nasilja u obitelji.

“Nažalost, suočili smo se s više tragičnih slučajeva u kojima su roditelji nasiljem i nemarom prouzročili smrt svoje djece ili su namjerno počinili okrutno ubojstvo vlastite djece“, piše pravobraniteljica.

Dodaje kako su ti slučajevi iznova potaknuli ozbiljno propitivanje učinkovitosti sustava zaštite djece od nasilja.

“Situacije zlostavljajućeg i zanemarujućeg ponašanja roditelja prema djeci nužno zahtijevaju žurnu intervenciju društva, ali u praksi vidimo da i društvo i stručnjaci ponekad imaju previsoku toleranciju na loša ponašanja roditelja prema djeci“, ističe Pirnat Dragičević.

Kad se radi o prijavama zanemarivanja, u pozadini većine kriju se  obiteljski konflikti i neriješeni partnerski odnosi, kojima se najčešće želi  drugog roditelja prikazati kao nekompetentnog i zanemarujućeg.

Zabrinjava broj slučajeva seksualnog nasilja

„Hrvatska nije postigla dostatnu razinu zaštite djece od seksualnog nasilja“, konstatira pravobraniteljica i izražava zabrinutost velikim brojem slučajeva tog nasilja, ali i činjenicom da reakcije pravosuđa na prijavu seksualnih delikata prema djeci često nisu odgovarajuća.

„Svjedočimo dugotrajnim postupcima, blagim kaznama za počinitelje te neizricanju sigurnosnih mjera“, upozorila je.

Prema podacima MUP-a, lani su prijavljena 804 kaznena djela spolne naravi počinjenih na štetu djece u odnosu na 573 u 2020. godini.

Zbog toga opetuje da se posebnim propisom uredi zaštita djece od seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja, propiše obvezna provjera prethodne osuđivanosti osoba koje dolaze u kontakt s djecom te kazne za one koji tu obvezu ne provode.

Upozorava da su u značajnom porastu stradanja djece u prometu – lani je 17 djece poginulo, ozlijeđeno 1254.

Traži jače preventivne aktivnosti, ali i redovito kažnjavanje vozača koji voze bez sigurnosnog pojasa, koriste mobitel, voze brzo, pod utjecajem alkohola, naročito kad prevoze djecu.

Raste broj djece u ustanovama

Upozorava i kako raste broj djece u ustanovama. Lani je tamo bilo 806 djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi, godinu prije 730.

Povezuje to s mogućim strahom djelatnika sustava da se ne ponove tragični događaji u kojima su djeca teško ili smrtno stradala u svojim obiteljima, ali i nedovoljnim brojem udomiteljskih obitelji.

Lani je iz ustanova koje se brinu o djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi posvojeno 37 djece, na kraju godine u njima je bilo još 111 djece s uvjetima za posvojenje.

Promišljajući o dobrobiti djeteta  smještenog u udomiteljsku obitelj, smatra da treba razmotriti mogućnost da se posvojenje realizira unutar udomiteljske obitelji.

Pirnat Dragičević opetuje kako u Hrvatskoj petina djece živi u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, te kako bi trebalo definirati pojam siromašnog djeteta i propisati nove (nenovčane) socijalne usluge mentorstva za djecu.

Konstatira i kako još nema izvješća o provedbi Nacionalne strategije za prava djece koja je ‘istekla’ 2020.,  a nije donesen ni novi Nacionalni plan za prava djece.

Njegovo nepostojanje, kroz duže vrijeme, smatram izrazito zabrinjavajućim jer djeci šalje poruku da našem društvu i državi djeca nisu prioritet, zaključuje pravobraniteljica.