Međutim, prije svega toga u Vladi su odlučili stvoriti preduvjete da bi u Maksimiru uopće počela gradnja, odnosno razriješiti pitanje vlasništva nad zemljištem na kojem bi u Maksimiru trebao niknuti novi stadion i njegovi popratni objekti.

Vlasnik parcele na kojoj se nalazi sam stadion je Grad Zagreb, ali svi ostali popratni objekti izgrađeni su na zemljištu na koje pravo polaže Katolička crkva, odnosno traži povrat tih parcela.

Maksimirski stadion izgrađen je na crkvenom zemljištu, ali je parcela na kojoj je sam stadion Gradu darovana 1996. godine, pa je nužno riješiti i pitanja vlasništva nad parcelama na kojima su izgrađeni, primjerice, pomoćni tereni, bazen ili parkiralište.

Zadatak da to pitanje riješi dobio je potpredsjednik Vlade i ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić jer je država ta koja je dužna obeštetiti bivše vlasnike, u ovom slučaju Crkvu, i po svemu sudeći Bačić je uspio pronaći model po kojem će država obeštetiti Crkvu, a Grad koji je vlasnik stadiona, dobit će “čiste papire”.

U Vladi su potvrdili da Crkva ne traži financijsku nadoknadu, pa dogovor ide u smjeru toga da Crkva dobije zemljište na 11 lokacija u gradu. Važno je to što je u svim tim slučajevima riječ o lokacijama koje su u Generalnom urbanističkom planu (GUP) planu označene kao D8 zone, odnosno zone za javne i društvene, točnije vjerske sadržaje.

Time bi kompleks u Maksimiru bio oslobođen svih zabilježbi, a Katolička crkva bi dobila lokacije za gradnju 11 vjerskih objekata u glavnom gradu, piše Novi list.