Književni festival Naklade Ljevak “Europea U dvorištu” ugostio je u utorak u popularnom zagrebačkom klubu češkog književnika Jana Nemeca, dobitnika nagrade Europske unije za književnost 2014. za roman “Povijest svjetlosti”, romansiranu biografiju poznatog češkog fotografa Františeka Drtikola.

Roman je upravo objavljen u izdanju Ljevaka i prijevodu na hrvatski Katice Ivanković, a uvodno ga je na predstavljanju u cafeu U dvorištu predstavila književnica Ivana Bodrožić.

Istaknula je kako je riječ o biografskom romanu začudna naslova, “jednoj od onih knjiga hvaljenih i od strane kritike i od strane publike, u kojoj je glavni lik František Drtikol, jedan od prvih čeških fotografa koji je postao svjetski poznat a kojemu je Jan Nemec udahnuo jedan posve drugačiji život od onog koji je moguće pronaći u faktografiji”.

“No, to nije samo sjajna prozna priča prebogata dokumentarnim činjenicama, već ona ima i sjajnu fiktivnu priču, pisanu prekrasnim i raskošnim stilom, po čemu se može odmah vidjeti da je autor imao svoje početke u poeziji”, kazala je Bodrožić.

Jan Nemec (1981.), urednik u izdavačkoj kući Host i u književnom mjesečniku Host, u književnosti je debitirao zbirkom poezije “Prvi život” (2007.). Napisao je još zbirku kratkih priča “Četveroručno sviranje” (2009.).

Biografski roman o fotografu Františeku Drtikolu “Povijest svjetlosti” (2013.), hvaljen od kritike i čitatelja, autoru je priskrbio više nagrada i nominacija: Nagradu Europske unije za književnost 2014., te, iste godine, nagradu Češka knjiga, nominaciju za nagradu Magnesia Litera za prozu, te nominaciju za Nagradu Josefa Škvoreckog.

Roman je najavljen kao umjetnički i duhovni bildungsroman nalik freski o kontroverznoj figuri češke kulture i umjetnosti, u kojemu autor kroz priču o sudbini jednoga čovjeka ispisuje roman o češkoj povijesti tijekom 50-godišnjeg razdoblja, obuhvaćajući nekoliko mjesta, epoha i prijelomnih povijesnih događaja.

Potraga za unutarnjom svjetlosti

Drtikol je stekao svjetsku slavu snimajući portrete i aktove u 20-im i 30-im godinama prošloga stoljeća. Knjiga obuhvaća razdoblje njegove mladosti u rudarskom mjestu Pribramu koncem 19. stoljeća; Muenchen u doba Jugendstila – na prijelazu 19. i 20. stoljeća, kada je Drtikol tamo studirao; raspad Austro-Ugarskoga Carstva, te boemštinu međuratne Čehoslovačke, sve do Drtikolova potpunog odustajanja od fotografije 1935., na vrhuncu karijere, i okretanja duhovnosti, istočnjačkom misticizmu, budizmu.

Nemec je istaknuo kako mu namjera uopće nije bila napisati povijesni roman, no Drtikolova osobnost činila mu se do te mjere zanimljivom da se odlučio upustiti u istraživanje ogromne količine dostupnih povijesnih podataka.

“Jako me zainteresirala činjenica da je bio prvi fotograf koji je u tom dijelu Austro-Ugarskog carstva u javnosti prikazao aktove, te to što je bio prvi čovjek koji je na češki preveo budističku ‘Knjigu mrtvih’. Zanimalo me tko je bio taj čovjek koji je imao takav raspon znanja”, pojasnio je.

Kada je počeo s pisanjem romana, planirao je napisati klasičnu biografiju. No, kako se priča razvijala, sve ga je više zanimala jedna druga ravan: “Koliko ima ljudi koji nastoje iznaći novi svijet? To je Drtikol uspio sa svjetlom u svojim fotografijama – izdići se iznad svoje ravni”, kazao je.

Knjiga je fiktivna biografija, a napisana je kao mješavina faktografskih podataka, činjenica i fikcije: “Ni ja više ne znam što je istina a što nije, na kraju se sve to spojilo u jednu mješavinu”, rekao je autor.

“Kod biografskog romana dijelom ste ograničeni – imate kostur koji se trudite obući u meso situacija, koje mu daje duh”, dodao je.

Knjiga je pisana u drugom licu jednine jer Nemec, kako je kazao, voli eksperimentirati s formom, a budući da priča prati kronološki slijed, želio je tu klasičnu formu oplemeniti nečim svojim.

“Stoga sam se odlučio koristiti drugo lice jednine. Želio sam spojiti formu sa sadržajem i mislim da mi je to time i uspjelo jer u jednom trenutku dolazi do stapanja pripovjednih linija, pa se više ne zna tko je pripovjedač – da li autor ili lik”, pojasnio je.

Knjiga sadržava cijeli niz citata i parafraza iz povijesnih dokumenata i književnih djela koji su često posve uklopljeni u autorski tekst.

Ključna razina romana je priča o svjetlosti: “Drtikol se u svojim fotografijama poigrava sa svjetlošću, ne samo kao svjetlom koje obasjava neki predmet, već je kroz svoj rad polako od vanjskoga svjetla dospijevao do unutarnjeg svjetla”, kazao je Nemec.

“On sam sebe je smatrao zanatlijom koji samo radi sa svjetlom, kao što rezbar radi s drvetom. Bilo je to vrijeme razvoja tehnologije fotografiranja a i sam Drtikol je imao patentirana dva patenta vezana uz fotografiju”, rekao je.

Urednik knjige Kristijan Vujičić istaknuo je kako je taj roman doživio trojako: kao prvo, kao biografsko djelo o proturječnom čovjeku koji je bio majstor akta a nije imao sreće sa ženama, čovjeku koji je bio istodobno komunist i budist, mistik.

“Na drugoj razini, to je jedan obiman bildungsroman koji donosi prikaz čitave jedne epohe. A treća stvar, koja sve povezuje i prožima, je autorova izvrsna meditacija o naravi ili povijesti svjetlosti”, rekao je Vujičić.

Nemec je drugi po redu gost inauguralnog proljetnog ciklusa festivala “Europea U dvorištu”, koji je početkom veljače ugostio Danca Kristiana Bang Fossa, a slijedi, u četvrtak 23. ožujka, gostovanje nizozemske spisateljice Marente de Moor.

Riječ je redom o nagrađenim europskim književnicima, dobitnicima europske nagrade za književnost, koji pišu na tzv. manjim jezicima, odnosno, onima koji su u nas rjeđe prevođeni.