Zagrebački Zoološki vrt posljednjih je mjesec dana dom Maxa, trogodišnjeg sabljorogog oriksa, koji je stigao iz Leipziga.

Nakon dolaska kratko je bio smješten u nastambi do one u kojoj žive tri ženke oriksa – dvadesetogodišnjakinja rođena u Karlsruheu te devetnaestogodišnjakinja i šesnaestogodišnjakinja koje su na svijet došle u hrvatskoj metropoli.

“Mladi je mužjak prvo dva sata preko mreže šarmirao starije dame, a nakon što su se zoolozi i veterinari uvjerili da će se životinje lijepo slagati, otvoreni su prolazi između njihovih nastambi. Već idući dan životinje su zajedno jele i boravile u štali. Od tada su Max i maksimirske ljepotice nerazdvojni”, rekao je Tomislav Krizmanić, edukator u Zoološkom vrtu Grada Zagreba.

Budući da oriks i njegove partnerice strastveno ljubuju, djelatnici Vrta nadaju se njihovu potomstvu. “Naši su sabljorogi oriksi uključeni u Europski uzgojni program (EEP). Nadamo se da ćemo time pridonijeti očuvanju ove životinjske vrste koja je svojedobno izumrla u prirodi. Naime, sabljorogi oriksi naseljavali su stepe, pustinje i polupustinje sjeverne Afrike, no izumrli su zbog pretjeranog izlova i gubitka staništa. Zbog toga se sada uzgajaju u zoološkim vrtovima i prirodnim rezervatima. Tako uzgojeni oriksi reintroduciraju se u prirodu. Zahvaljujući programima povratka sabljorogih oriksa u prirodu sada te životinje nastanjuju neke nacionalne parkove Tunisa, Maroka i Senegala”, rekao je ravnatelj Zoološkog vrta Grada Zagreba Damir Skok te istaknuo da je zaštita ugroženih životinjskih vrsta jedna je od glavnih zadaća suvremenih zooloških vrtova.

FOTO: Zagreb ZOO

Sabljorogi oriksi jedina su vrsta oriksa kojoj rogovi idu unazad. Rogove imaju i mužjaci i ženke. Većina krzna im je bijela, a vrat i prsa su im smeđi. Neke jedinke imaju smeđe pruge na bedrima i bokovima. Izgled im se stapa s prirodnim okolišem. Graviditet kod oriksa traje oko 8,5 mjeseci, a mladi pri okotu imaju smeđe krzno.
Sabljorogi oriksi društvene su životinje. Žive u stadima koje broje između dvije i četrdeset jedinki.

Njihova je vrsta odlično prilagođena životu u pustinjskim uvjetima. Oriksi mogu preživjeti visoke temperature koje većina drugih sisavaca ne može podnijeti, te, poput deva, danima mogu izdržati bez vode.