U organizaciji Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora (HDL) i pod pokroviteljstvom predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović, u ponedjeljak su u Vojniću i  Karlovcu predstavnici državne, regionalne i lokalne vlasti te udruge iz Domovinskog rata položili vijence pod spomen-ploče na mjestima zatočenja Hrvata tijekom Domovinskog rata i na mjestima gdje su se razmijenili ratni zarobljenici.

U sklopu programa “Da se ne zaboravi” predsjednik Hrvatskog društva logoraša iz Sisačko-moslavačke županije Ivan Lipak rekao je za logor u Vojniću da on to službeno nije bio, nego pritvor policijske stanice, no to mjesto, kroz koje je prošlo tristotinjak zatvorenika, od kojih su trojica ubijena, a za jednu se osobu zna da je tu bila tri godine, “ne zaslužuje drugačije ime nego logor”. Istaknuo je kako je poznato da je jedan od trojice ubijenih zatočenika bio 80-godišnjak koji je doveden vezan žicom.

Današnjom se manifestacijom od zaborava želi otrgnuti i razmjena ratnih zarobljenika u karlovačkim četvrtima Turnju i Gornjem Mekušju, kroz koja je bilo oslobođeno oko 300 hrvatskih branitelja. Hrvatskom društvu logoraša na tome što njeguje ta sjećanja i čuva istinu o stradanjima tijekom Domovinskog rata okupljenima je u ime predsjednika Hrvatskog sabora Željka Reinera zahvalio saborski zastupnik Antun Vidaković.

Predsjednik Zajednice udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata Marijan Smernić istaknuo je kao izaslanik predsjednice Grabar-Kitarović da takva mjesta treba trajno obilježavati da se ne zaboravi da se Hrvatska branila od velikosrpske agresije i da je deset tisuća Hrvata prošlo kroz koncentracijske logore, od kojih je tristo ubijeno.

HINA/ Mladen VOLARIĆ

“Moramo biti svjesni da je deset tisuća Hrvata prošlo kroz koncentracijske logore, od čega ih osam tisuća imamo evidentiranih poimence, od logora u Srbiji do Vukovara, Knina i drugdje, a među njima je bilo djece, žena, muškaraca – civila i hrvatskih branitelja. Nije bilo biranja. Bilo je dovoljno da je netko Hrvat i bio je zatočen, a bilo je i teških mučenja, silovanja i ubijanja. Mi znamo da je brojka i veća, oko trideset tisuća, ali osam tisuća je službeno uvedenih osoba u popise logoraša, te oni imaju i status logoraša”, rekao je Smernić i dodao da je dvije tisuće evidentiranih osoba bilo zatočeno kraće od 72 sata pa nemaju status logoraša.

U ime podružnice Hrvatskog društva logoraša u Splitsko-dalmatinskoj županiji predsjednik Ivan Turudić, i sam zatočen 1991. u Dvoru i razmijenjen 1992. u Gornjem Mekušju, rekao je da su logoraši po međunarodnim konvencijama žrtve ratnog zločina koji ne zastarijeva bez obzira na to jesu li bili vojnici ili civili, ili su bili zatočeni u logorima u Srbiji ili u Hrvatskoj. Istaknuo je pritom da su od ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda dobili obećanje da će se raditi na popisu logoraša svih sedamdesetak logora i na dobivanju odštete za sve one koji dobiju taj status.

“Svi mi po civilizacijskim normama imamo pravo na status zatočenika i odštetu, a to znači, osim deset tisuća nas iz službenih popisa, još dvadesetak tisuća njih koji na status tek čekaju. Podnijeli smo zahtjev za mirnom nagodbom, ali nam je DORH zahtjev u startu odbio. Onda smo bili odbijeni i u Srbiji, što nas ne čudi kad tamo negiraju i postojanje logora. Sljedeći korak bit će tužba protiv Republike Hrvatske jer mi nemamo drugu pravnu opciju za odštetu, a onda neka država vidi kako će to riješiti”, rekao je Turudić.