Čelnici NATO-a sastat će se u Vilniusu u utorak i srijedu, 11. i 12. srpnja, kako bi se pozabavili širokim spektrom tema, od podjela oko kandidature Ukrajine za članstvo i pristupanja Švedske do povećanja zaliha streljiva i pregleda obrambenih planova, prvih u nekoliko desetljeća.

Bit će to četvrti samit NATO-a od ruske invazije na Ukrajinu, a prvi je bio virtualno održan 25. veljače 2022., samo jedan dan nakon početka invazije, nakon čega su uslijedili sastanci u Bruxellesu i Madridu. Ovako često sastajanje u suprotnosti je s prijašnjim ritmom godišnjih samita NATO-a i pokazuje kako je rat na pragu prisilio savez na jačanje suradnje.

Sigurnosne mjere u Vilniusu bit će visoke, a tri njemačke jedinice protuzračne obrane Patriot raspoređene su da zaštite mjesto održavanja, što je prvi put na samitu NATO-a. Dodatni borbeni zrakoplovi patrolirati će nebom Litve, koja je ukliještena između ruske eksklave Kalinjingrada i Bjelorusije i dugo se smatrala ranjivom točkom na istočnom krilu NATO-a.

Evo glavnih pitanja o kojima će se raspravljati u Vilniusu:

Članstvo Ukrajine

Čini se da će samitom dominirati način na koji će NATO definirati svoj budući odnos s Ukrajinom, usred ponovljenih poziva predsjednika Volodimira Zelenskog da primi Kijev u savez. Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg jasno je dao do znanja da Ukrajina neće postati članica dok rat bjesni i da samit u Vilniusu neće uputiti službeni poziv. Ipak, saveznici su podijeljeni oko toga koliko brzo bi Ukrajini trebalo dopustiti pridruživanje nakon završetka borbi.

EPA/OLIVIER MATTHYS

Kada pucnjava konačno prestane, NATO saveznici će zapravo morati izabrati: Je li Ukrajina unutra ili ne? To je trenutak koji će istinski testirati jedinstvo saveza. Kijev se želi pridružiti NATO-u čim neprijateljstva završe i založio se za to da Savez u međuvremenu stavi Ukrajinu na konkretan put prema članstvu. Tvrdi se da bi obećanje sada pomoglo ratnim naporima, ne ostavljajući prostora Rusiji da misli da može odvojiti Ukrajinu od Zapada.

Uoči Vilniusa, više je zemalja poduprlo britanski prijedlog da se Kijevu dopusti da preskoči takozvani program Akcijskog plana za članstvo (MAP) koji postavlja političke, gospodarske i vojne ciljeve koje kandidati moraju ispuniti i koje druge istočnoeuropske nacije morao proći prije ulaska u NATO. S takvim potezom, savez bi mogao odgovoriti na zahtjeve da ide dalje od deklaracije sa samita u Bukureštu 2008., u kojoj je rečeno da će Ukrajina na kraju postati članica, a da Kijevu nije ponuđena stvarna pozivnica ili raspored.

Ukrajinski dužnosnici pokušavaju izbjeći burnu buduću političku raspravu uvjeravajući čelnike NATO-a da upućuju poziv sada – čak i ako bi stvarno članstvo uslijedilo kasnije. To je “ključno i vitalno za donošenje političkih odluka”, rekla je Olha Stefanishyna, potpredsjednica ukrajinske vlade za europske integracije. “To je jednako važno kao i vojna potpora Ukrajini”, rekla je, prenosi Politico.

NATO će također vjerojatno pronaći snažniju formulaciju od one iz 2008. godine kako bi naglasio perspektivu Kijeva za pridruživanje savezu. Čelnici bi se mogli složiti oko nečega poput “zasluženo mjesto Ukrajine je u NATO-u”, ponavljajući primjedbe Stoltenberga tijekom posjeta Kijevu u travnju, ili naglasiti da bi “transatlantska sigurnost bila nepotpuna bez Ukrajine”.

Jamstva sigurnosti za Ukrajinu

Očekuje se da će čelnici razgovarati i o tome koja bi sigurnosna jamstva Kijev trebao dobiti za vrijeme nakon rata, iako će ta obećanja biti bilateralna i neće ih izdati sam savez. Oni će vjerojatno uključivati obećanje kontinuirane vojne i financijske pomoći Kijevu kako bi se Rusija odvratila od ponovnog napada nakon što rat završi.

Stoltenberg je naglasio da će NATO – prema članku 5. Washingtonskog ugovora – pružiti puna sigurnosna jamstva samo punopravnim članicama saveza.

EPA/Chema Moya

Pojačanje istočnog krila

Čelnici će razmotriti prve obrambene planove koje je savez izradio još od Hladnog rata, a u kojima će se detaljno opisati kako će NATO odgovoriti na ruski napad. Oživljavanje tzv. regionalnih planova znači temeljni pomak. Uz planove, savez također daje nacijama smjernice o tome kako unaprijediti svoje snage i logistiku.

NATO desetljećima nije vidio potrebu za obrambenim planovima velikih razmjera, ali s najkrvavijim europskim ratom od 1945. koji je bjesnio neposredno iza njegovih granica u Ukrajini, sada upozorava da plan mora imati puno prije sukoba s protivnikom kao što je Moskva.

Turska je blokirala odobrenje planova zbog riječi o geografskim lokacijama kao što je Cipar. Pitanje će biti prepušteno čelnicima, osim ako saveznici ne postignu dogovor prije samita.

NATO će također povećati ciljeve za skladištenje streljiva jer Kijev troši granate mnogo brže nego što ih zapadne zemlje mogu proizvesti.

Istovremeno, saveznici će pokazati kako žele provesti NATO-ov cilj, dogovoren na prošlogodišnjem samitu u Madridu, stavljanja više od 300.000 vojnika u stanje visoke pripravnosti, u odnosu na 40.000 u prošlosti, kako bi se suprotstavili Rusiji.

Švedska

Švedska se nadala da će postati 32. članica saveza u Vilniusu, ali Turska nastavlja blokirati njezino pristupanje, optužujući Stockholm da pruža utočište pripadnicima militantnih skupina na svom teritoriju i rekavši da se mora obračunati s njima prije nego što joj se dopusti pridruživanje NATO-u.

Saveznici se nadaju da će turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan odustati od svog protivljenja na samitu, no nije jasno hoće li se to dogoditi.

EPA/MURAT CETIN MUHURDAR

Povećanje vojne potrošnje

NATO saveznici postigli su dogovor o podizanju cilja saveza za vojnu potrošnju na najmanje 2% nacionalnog BDP-a, kako su izjavila dvojica diplomata, piše Reuters. Oko trajne obveze ulaganja dva posto svog BDP-a u vojsku u budućnosti složio se 31 saveznik.

Stoltenberg je namjeravao učiniti NATO-ov prethodni cilj vojne potrošnje od 2% nacionalnog BDP-a minimalnim zahtjevom, a ne ciljem kojem treba težiti.

Kako procjenjuje NATO, ove godine čak i stari cilj ispunit će samo 11 od 31 članice saveza. Cilj je postavljen 2014. godine, kada su se čelnici NATO-a složili povećati potrošnju na 2% svog BDP-a za obranu u roku od jednog desetljeća.

U pitanju su 11 saveznika – SAD, Britanija, Poljska, Grčka, Estonija, Litva, Finska, Rumunjska, Mađarska, Latvija i Slovačka. Na začelju su Kanada, Slovenija, Turska, Španjolska, Belgija i Luksemburg čiji su izdaci za obranu bili ispod 1,4% BDP-a.