Ne postoje riječi kojima bih mogla opisati zahvalnost prema ljudima koji su nam ustupili stan i koji su nas primili kao da smo dio obitelji. Od trenutka kada smo stigli u Istru, osjećamo se kao kod kuće i moram vam priznati da sam i zaplakala nekoliko puta od neizmjerne zahvalnosti koju osjećam jer moja je obitelj sada na sigurnom, prije svega zahvaljujući ljudima koji su nam ustupili stan, iako to nitko od njih nije tražio”, riječi su to Viktorije Ribačenko koja je sa suprugom Dimom i troje djece od deset, osam i dvije godine smještena u malom mjestu Žbandaj, nekoliko kilometara od centra Poreča.

Viktorija, Dima i njihovo troje djece samo su dio od više od tisuću ukrajinskih izbjeglica koje su svoj smještaj privremeno našli u Istri, a od njih tisuću više od 90 posto je smješteno u privatnom smještaju. Obitelj Ribačenko u okolicu Poreča je stigla nakon trodnevnog putovanja iz Ukrajine, odnosno iz okolice grada Vinica koji se nalazi u središtu Ukrajine između Lavova i Kijeva. Vinica je inače tranzitno čvorište te je zbog toga i bila na meti raketnih napada ruskih snaga, iako do sada u okolici tog grada nije bilo većih borbi. Viktorija Ribačenko kaže da je s obitelji živjela u Vinici, ali je nakon prvog raketiranja obitelj odlučila otići kod njenih roditelja na selo u blizini grada. No kako je ruska invazija svakim danom bila sve jača, tako su odlučili otići iz Ukrajine i prvi im je cilj bila Poljska. Međutim, nekako su stupili u kontakt sa Sergejem Galickim, Ukrajincem koji već 17 godina živi u Istri te su na njegovu inicijativu došli u Istru te su se smjestili u Žbandaju kraj Poreča.

U Žbandaju kraj Poreča smješteno je ukupno 16 ukrajinskih državljana, a među njima su obitelj Ribačenko iz Vinice (lijevo) te Ljudmila Boiko iz Irpina i Ljudmila Korol iz Kijeva koje su u Hrvatsku došle sa svojim malenim djevojčicama (desno). FOTO: Boris Bilas

Za razliku od nekih manjih obitelji, obitelj Ribačenko je uspjela zajedno otići iz Ukrajine jer ima troje djece, što znači da je i otac Dima mogao otići s njima. O tome što su sve doživjeli u Vinici i na putu do Poreča, Viktorija nije željela puno govoriti, ali je otkrila da su česte uzbune i raketiranje utjecali na djevojčicu od dvije godine:

“Imala je problema sa spavanjem i tek se nakon nekoliko noći u Poreču uspjela smiriti. Sada je dobro, dok su njena starija braća cijelo vrijeme preko interneta ostali u kontaktu te pokušavaju pratiti nastavu on-line. Međutim, cilj nam je što prije ih probati uklopiti u školu i u Hrvatskoj.”

Obitelj Ribačenko je u Istri završila zahvaljujući Sergeju Galickom, etničkom Ukrajincu rođenom u Sibiru koji se od prvog dana uključio u pomoć izbjeglim sunarodnjacima. Galicki kaže da je neizmjerno zahvalan svima u Istri koji su ustupili smještaj izbjeglicama iz Ukrajine i otkriva da je za većinu njih smještaj pronađen te da je sljedeći zadatak što prije te ljude uklopiti u društvo te im pomoći naći posao:

“Imate u Istri divne ljude poput obitelji Krijan iz Žbandaja koja je primila 16 ljudi u svoje kuće i stanove. Stvarno sam im neizmjerno zahvalan jer morate znati da dio tih ljudi živi od iznajmljivanja te su uskočili u pomoć, iako se bliži sezona. Morate znati i da su ljudi koji su stigli u Hrvatsku iz Ukrajine jako skromni i ponosni ljudi i oni se ne snalaze baš najbolje u ovoj situaciji i to prije svega jer su oni navikli davati, a sada moraju uzeti. To su iznimno radišni ljudi i oni su već drugi dan nakon dolaska tražili posao i opet je uskočio gospodin Krijan koji je Dimi dao posao u njegovoj firmi. No nije Dima jedini koji želi raditi, imao još i dvije mlade majke koje su došle same sa svojim kćerima i one su spremne raditi u smjenama tako da dok jedna radi, druga čuva dvije djevojčice.”

Te dvije mlade Ukrajinke su Viktoria Boiko iz Kijeva i Ljudmila Korol iz Irpina, grada nedaleko od Kijeva koji je nedavno bio meta žestokih udara ruskih snaga i u kojem je poginuo novinar NY Timesa. I Viktoria Boiko i Ljudmila Korol u Poreč su stigle s malim djevojčicama koje su tek navršile godinu i pol dana, dok su njihovi partneri, odnosno očevi malenih djevojčica ostali u Kijevu i Irpinu. Viktoria Boiko kaže da je još uvijek u kontaktu sa suprugom koji je dio Teritorijalne obrane u Kijevu te patrolira ulicama glavnog ukrajinskog grada:

“U vezi smo preko interneta i jako me strah za njega jer još dok smo mi bili u gradu je bila grozna situacija, a sada je puno gore. Dio Kijeva u kojem smo živjeli je stalno bio bombardiran pa je zbog lošeg zraka bilo i jako teško disati. Zato smo i odlučili da moramo otići, koliko god mi je bilo teško ostaviti supruga, ali život naše djevojčice nam je na prvom mjestu. Stvarno bih se željela zahvaliti svima u Poreču jer smo iznenađeni kako su nas ljudi primili, a pogotovo smo iznenađeni komfornim smještajem. Nismo očekivali takvu dobrodošlicu i rekla bih da smo došli na pravo mjesto.”

Viktoria Boiko, Ljudmila Korol i njihove djevojčice te peteročlana obitelj Ribačenko smješteni su u Žbandaju, u kući obitelji Krijan. Ljiljana i Miroslav Krijan su primili još dvije obitelji koje se nalaze u drugom objektu, a Miroslav Krijan priznaje da nisu dugo razmišljali trebaju li ili ne ponuditi smještaj izbjeglicama iz Ukrajine:

“Ma nije uopće bila teška odluka. Morate znati da sam i ja sa 150 maraka u džepu 1992. otišao iz BiH za vrijeme rata te sam prošao sve što ovi ljudi prolaze i danas. Supruga i ja smo od prvog dana odlučili pomoći na sve moguće načine. Ustupili smo smještaj, plaćamo režije te smo zaposlili Dimu. Mi vodimo uspješnu obiteljsku tvrtku i ne vidim razloga zašto ne bismo pomogli ljudima u nevolji, pogotovo što smo i mi bili u sličnoj situaciji te je nas netko ovako ugostio. Sada je vrijeme da to vratimo i drago mi je da ima sve više ljudi koji žele pomoći. Stvarno sam se ugodno iznenadio s brojem volontera koji su spremni pomoći u svakom trenutku.”

Za ukrajinske izbjeglice u Poreču trenutno brinu članovi udruge Istra pomaže čiji je čelnik Damir Bubić, a u Poreču o izbjeglicama i o svemu što im treba brinu Nataša Cvijanović i Žaklina Đukić koje su prije svega zahvalne obiteljima poput obitelji Krijan koje su ustupile svoje kuće i stanove obiteljima iz Ukrajine:

“Bez njih ne bismo uspjeli smjestiti veliki broj ljudi, a neke priče su divne i teško je uopće u njih povjerovati. Tako je jedna samohrana majka koja živi u podstanarstvu zamolila gazdaricu da primi obitelj u stan te im je ustupila sobu dok ona sa svojim djetetom spava na kauču u dnevnom boravku. S druge strane, uključio se i veliki broj mladih, praktički tinejdžera koji nam se javljaju i pitaju kako mogu pomoći jer smatraju da je to njihova obveza. Prikupili smo puno pomoći i za sada imamo dovoljno osnovnih namirnica. Problem bi mogao biti smještaj jer je dio smještaja ustupljen do početka turističke sezone, a drugi problem je ne tako dobra suradnja s Crvenim križem koji nas gleda kao konkurenciju te se teško dogovoriti oko nekih stvari. Uz to treba i pomoć države za ljude koji ustupaju smještaj jer ne možete očekivati da obitelj Krijan cijelo vrijeme plaća lož-ulje i druge režije.”

Sergej Galicki (lijevo) Ukrajinac koji niz godina živi u Istri spona je između izbjeglica i Miroslava Krijana (desno) koji im je ustupio smještaj. FOTO: Boris Bilas

Na slabu koordinaciju upozorili su i Miroslav Krijan i Sergej Galicki koji kažu da su očekivali više, prije svega od Crvenog križa, ali i od hrvatske vlade koja je do sada odobrila tek jednokratnu pomoć od 3500 kuna svakoj obitelji. Miroslav Krijan opisao je s kakvim se problemima susreće u proteklih nekoliko dana otkako je ustupio smještaj ukrajinskim obiteljima: “Kao prvo me razočaralo da Vlada ne želi nadoknaditi režije onima koji ustupaju smještaj. Sva sreća da moja obitelj ima dovoljno novca pa možemo pokriti troškove, ali postoje ljudi koji bi sigurno željeli pomoći, no nemaju novca za pokriti režije. Siguran sam da ima takvih ljudi, ali nemaju sredstava i čekaju sezonu da bi mogli iznajmiti turistima. Drugi je problem manjak koordinacije države, gradova i Crvenog križa. Osim što sam dao stan, zaposlio jednog člana obitelji, još u radno vrijeme moram sređivati njemu papire, ići na sastanke u Grad Poreč kako bih saznao mogu li djeca biti primljena u vrtić ili školu, umjesto da s njihovim dokumentima odemo u Crveni križ i da oni sve to naprave. Previše toga je na volonterima, a država sa strane samo promatra.”

Inače, po posljednjim podacima Crvenog križa koje je za Nacional potvrdio i župan Istarske županije Boris Miletić, u Istri je smješteno više od tisuću ukrajinskih izbjeglica, a od toga više od 90 posto ih je smješteno u privatnom smještaju, poput obitelji koje su smještene u Žbandaju. Ukupno je u Hrvatsku ušlo oko 8000 izbjeglica iz ratom poharane Ukrajine, što znači da je više od deset posto njih završilo na Istarskom poluotoku. Župan Boris Miletić kaže da je to još jedna potvrda da su Istrijani spremni pomoći ljudima u nevolji te naglašava da je iznimno ponosan što se u cijelu priču uključio i veliki broj volontera:

“Istra možda nije fizički osjetila Domovinski rat, ali je i tada prihvatila veliki broj ljudi koji su se kasnije trajno naselili ovdje. Ta velikodušnost se sada ponavlja i ponovno se pokazuje da smo spremni pomoći onima kojima je pomoć najviše potrebna. Sada je na nama u politici da vidimo kako možemo najviše olakšati tim ljudima boravak u Istri i što možemo napraviti kako bi se što lakše uklopili u zajednicu.”

Ono što se za sada zna je to da pravo na izbjeglički status ostvaruju svi državljani Ukrajine i članovi njihovih obitelji, osobe bez državljanstva i državljani ostalih trećih zemalja, koji su u Ukrajini uživali međunarodnu zaštitu i članovi njihovih obitelji koji su u Ukrajini imali odobren boravak na dan 24. veljače 2022., odnosno prvi dan agresije na Ukrajinu.

Također je osigurana privremena zaštita te pristup svim pravima i državljanima Ukrajine i članovima njihovih obitelji koji su neposredno prije 24. veljače napustili Ukrajinu zbog sigurnosne situacije te se zbog oružanog sukoba ne mogu vratiti u svoju zemlju. Svi oni ostvaruju pravo na boravak, iskaznicu za strance pod privremenom zaštitom, osnovna sredstva za život i smještaj, pravo na zaposlenje, zdravstvenu zaštitu te na osnovno i srednje obrazovanje. Iz udruge Istra pomaže na kraju su još napomenuli da se na njihovoj stranci istrapomaze.com može naći link na koji se mogu prijaviti svi koji su zainteresirani ponuditi smještaj obiteljima iz Ukrajine te račun na koji se može uplatiti novac koji je namijenjen za pomoć tim obiteljima.