U organizaciji ULUPUH-a, Hrvatske udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti,  u Tehničkom muzeju Nikola Tesla otvarena je izložba “Materia” Lidije Boševski.

Boševski se početkom 90-ih usredotočila na slikarstvo kombiniranim grafičkim tehnikama, a kasnije i na medij keramike. Njezini su projekti inspirirani  prirodom, teksturama, strukturama i prirodnim oblicima.

Otvaranjem ateljea Owl 2005. godine razvija nove kreativne pristupe kroz istraživanja lokalnih prirodnih materijala, umjetničkog izražaja i dizajna te na tom području ostvaruje 10-tak samostalnih izložbi i sudjeluje na preko 40 grupnih izložbi keramike.

Pokreće i realizira projekte Datoteka tekstura, Mare modul – keramička staništa za podmorje (ULUPUH-ova nagrada za najbolju izložbu 2018. ), Keramika i priroda – radionice u prirodi u Hrvatskoj i inozemstvu (Italija, Slovenija, Portugal).

Po riječima autorice predgovora Nike Pavlinek, ova njezina izložba poticaj je na aktiviranje, promatranje, proučavanje i korištenje lokalnog blaga, ne puko pokazivanje gotovih radova, već jedne osobite suradnje i čudesnog dijaloga čovjeka i prirode.

“Lidia Boševski prolazi lokacijama diljem zemlje. Međutim, ona zemlju poznaje na drugi način, na način tla -materije. Zemlja je u ovom slučaju iskonska supstanca. Sva ovdje dotaknuta mjesta češće su pronalazila nju nego ona njih. Ne skrivajući se, šuljala se duž eksploatiranih glinokopa, kamenoloma, gradilišta, niz puteljke, ceste, more i rijeke, od Lastova do sjevernih obala, središnje Hrvatske, Like, Moslavačke gore pa sve do Slavonije i Baranje. Njezin rad razumije i prevodi nam što se događa i u drugim kulturama zato što ih apstrahira, ne odozgo nego odozdo, sa zemlje i kroz zemlju. Uranjajući ruke u svako mekano tlo koje primijeti na putu, stvara djela koja su spoj okolnih utjecaja i intimnih događaja. U traganjima za još jednom grudom divlje i nepoznate tvari, vadi novi grumen, sasvim mali, koliki već stane u platnenu torbu koju s malom lopaticom uvijek nosi sa sobom i nastavlja graditi svoj prirodni opus summum.

Istražuje zapise o lokacijama, povijest i geologiju, karakteristike svakog pronađenog materijala i uobičajene načine korištenja. Testiranje i proces nisu školski, stručni, niti znanstveni. Svaki materijal proučava neposredno, uz pomoć svog vrijednog alkemijskog saveznika – peći, koja sve razotkriva i svemu presuđuje.

Za nju su svi slojevi zemlje upotrebljivi, bilo kao gradivni materijal ili nanos, bilo kao doživljaj ili iznenađenje. Pročišćenom glinom kao slikarskim pigmentom boji platna, čiste materijale pretvara u prah. Zatečene materijale gradi i nadograđuje slobodnim nanosima te miješa od njih prirodne glazure. Sa svima se igra slobodno i suvereno, kao dijete i kao znalac, neopterećena ishodom, ali podržana bogatim iskustvom. Pred njom materija sama titra i pokazuje put. Na kraju sve što dotakne hrabro podvrgava temperaturama visokim do 1260°C kad se kamen, pepeo, mulj, šljunak, pijesak i humus pretvaraju u osebujne teksture i glazure, koje osim taktilnosti i ljepote znače upotrebljivost.

Od pronađenih materijala gradi otvorene forme: ćupove, zdjele, posude. Sve one služe da se živa tvar obgrli, istakne i na neko vrijeme zadrži. Forme koje sadrže, čuvaju i nude, privode materiju svojoj arhetipskoj, ali i kulturološkoj ulozi – svakodnevnom korištenju. Utjelovljena materija na taj način transponirana oplemenjuje svoj novi urbani dom.”, stoji u predgovoru Nike Pavlinek.

Izložba će biti otvorena do 26. rujna, a ulaz je slobodan.