Svjetski je dan izbjeglica. Danas ih je zbog sukoba, progona, klimatskih promjena, više nego ikad. Kakva nas budućnost čeka nitko ne može predvidjeti, no povijest svijeta bila je povijest migracija, a prilagođavanje realnosti u rukama je politike i često je vrlo teško, piše N1.
Na svijetu je najviše izbjeglih iz dvije države – Sirije i Afganistana. Prije svega danas traže humani tretman. Prema procjenama UNHCR-a 70,8 milijuna ljudi je prisilno raseljeno, a status izbjeglica ima njih 25,9 milijuna.
Gdjegod na svijetu bili, u kojem se kutku i u kojim uvjetima zatekli, od BiH, preko Libanona ili Konga, oni žele samo da ih se tretira kao ljude.
U izvješću objavljenom uoči Svjetskog dana izbjeglica, UNHCR upozorava i na dehumanizaciju i na nepoštivanje međunarodnih konvencija.
“Ovo je kriza solidarnosti koju sam spomenuo. Identificiranje izbjeglica i migranata s problemom umjesto kao ljudi koji bježe od problema”, upozorava Filipo Grandi, šef UNHCR-a.
I danas more koje se nekada zvalo srcem svijeta, Sredozemlje, koje je povezivalo kontinente, uzelo je nove žrtve, njih dvadeset s broda koji je s ostalima pristao u Španjolsku.
UN je nedavno upozorio kako bi Mediteran mogao postati morem krvi, ako se ne dekriminalizaju spasilački brodovi nevladinih organizacija koji su pružali pomoć onima u potrebi.
Politike se mijenjaju, granice zatvaraju. No, onih koji bježe danas je naviše u povijesti, više od 70 milijuna, a najviše ih zbrinjavaju oni koji za to imaju najmanje uvjeta.
“Između 80 i 90 posto od ovih 70 milijuna nisu u bogatim državama. Oni su u siromašnim državama, zemljama srednjeg dohotka, drugim riječima, oni su u zemljama koje imaju manje sredstava da se uhvate u koštac s tom krizom. Često mislimo o jednoj velikoj izbjegličkoj krizi koja utječe na bogati svijet. To je percepcija koju ljudi imaju. I to je krivo. Statistike nam govore drugu priču, da je na žalost i to vrlo često, to kriza siromašnih”, kaže Filipo Grandi.
Riješiti problem na izvorištu problema, čuje se često iz kabineta državnika na zapadu. No na izvoru, od Jemena do Konga, često upravo te vlade ili prodaju oružje ili i dalje izvlače resurse.
Komentari