Srbija je počela provoditi ideju šefa države Aleksandra Vučića da broj pripadnika specijalnih jedinica Vojske Srbije bude povećan sa sadašnjih 1600 na 5000, uz obećanje da će im plaće biti specijalne – startna će iznositi 2000 eura. S dežurstvima i prekovremenim radom, mjesečna primanja ići će i do 3000 eura, najavio je Vučić, uz poruku: „Želimo i tim ogromnim plaćama potaknuti mlade da se prijave za specijalne jedinice.“

Uz činjenicu da je natječaj za popunu posebnih vojnih jedinica namijenjen prvenstveno civilima, jasno je da se radi o prilično ambicioznom pothvatu, ali je pitanje je li i razuman i izvodiv s obzirom na to da Vojska Srbije ima ukupno manje od 23.000 pripadnika. Posebne jedinice predstavljaju elitu jer ih čini malo ljudi, a „Projekt 5000“ znači da bi čak svaki peti pripadnik Vojske bio „specijalac“. Pored toga, ne samo da bi specijalci bili bolje plaćeni od vojnih pilota, koji predstavljaju najvišu razinu svake armije, već bi ih bilo više nego pripadnika srpskog ratnog zrakoplovstva.

„Projekt 5000“ pokrenuo je niz pitanja: S kakvim se opasnostima suočava Srbija i tko joj je neprijatelj zbog kojeg povećava broj pripadnika posebnih jedinica? Zašto se u prvi plan stavlja broj pripadnika, a ne kriterij za izbor novih specijalaca? Ukazuje li način popune posebnih jedinica na mogućnost zloupotrebe Vojske u političke svrhe i stvaranja „pretorijanske garde“ vlasti, odnosno, 5000 dobro plaćenih „partijskih specijalaca“ i glasača Vučićeve Srpske napredne stranke (SNS), koji neće ojačati ni borbenu gotovost armije ni specijalnih jedinica? Odgovor na ta pitanja je: Jer je Vučić odlučio da tako treba.

‘Želimo i tim ogromnim plaćama potaknuti mlade da se prijave za specijalne jedinice’, izjavio je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. FOTO: MARKO DJURICA/REUTERS/PIXSELL

„Znam svaku granatu, raketu, vozilo – gusjeničar, četverokotač, školski avion, helikopter, pa do dronova. Imajući sve to u vidu, donio sam odluku koja je važna za dalje jačanje i snaženje Srbije. To zahtijeva ogromna ulaganja, ali vojska će podići nove gradove… Riječ je o veoma važnoj odluci“, izjavio je Vučić, uz poruku: „Kada vidite da netko napiše da Vučić pravi svoju pretorijansku gardu, onda vidite da ti ljudi nikad nisu ništa razumjeli, koliko ne vole svoju državu, koliko ništa ne shvaćaju.“

Vučić voli tvrditi da je u proteklih 10 godina, otkad je postao najmoćniji čovjek Srbije, učinio da zemlja na čijem je čelu ostvari povijesno nezabilježene rezultate što se tiče izgradnje autoputova, rasta bruto domaćeg proizvoda, iznosa direktnih stranih investicija, učvršćivanja ugleda u svetu, borbe protiv organiziranog kriminala i koronavirusa… Pored toga je Srbija, kako kaže, postala i najmoćnija regionalna vojna sila.

U skladu s time su iz vlasti dugo stizale poruke o nužnosti ponovnog uvođenja obaveznog vojnog roka u Srbiji. Tome je u kolovozu pružio podršku i Vučić, navodeći da bi vojni rok trebalo trajati tri mjeseca, ali je ubrzo priča zamrla i u prvi plan izbio „Projekt 5000“ – specijalci, njihov veliki broj i ogromne plaće. Status jedinica posebne namjene u Vojsci Srbije imaju 63. padobranska brigada, 72. brigada za specijalne operacije i Odred vojne policije specijalne namjene „Kobre“, zadužen za zaštitu važnih osoba. Donedavno je 72. brigada bila na razini bataljuna, ali je tadašnji ministar obrane Aleksandar Vulin podigao status jedinice stepenicu više, iako nije popunjeno brojno stanje u skladu s tom odlukom. Novi ministar obrane Miloš Vučević najavio je da će Vojska Srbije imati 5000 specijalaca do kraja ove godine, što su stručnjaci ocijenili neostvarivim. Načelnik Generalštaba general Milan Mojsilović naveo je tek za nijansu razumniji cilj – da Vojska ima 5000 pripadnika specijalnih jedinica do kraja sljedeće godine, kako bi Srbija „mogla odgovoriti na sve sigurnosne izazove i krize“.

Jasno je da se radi o prilično ambicioznom pothvatu, ali s obzirom na to da Vojska Srbije ima ukupno manje od 23.000 pripadnika, pitanje je i je li razuman i izvodiv. FOTO: ATAImages/PIXSELL

Mojsilović je rekao da će, pored „nadogradnje“ postojećih specijalnih jedinica, biti formirane tri nove, kao i da će za prijem moći konkurirati i osobe koje nisu služile vojni rok. Zna se da bi „Projekt 5000“ trebao biti zaokružen do kraja 2024. godine, ali nije poznato zašto se, prvi put, specijalne jedinice popunjavaju prijemom civila starih do 30 godina umjesto najsposobnijim profesionalnim vojnim licima, koja su sigurnosno već provjerena. U VS-u čak nije raspisan ni interni natječaj za popunu specijalnih jedinica. Do sada su u posebne jedinice primani kandidati koji su već pripadnici vojske, s najmanje dvije godine radnog iskustva.

Na temelju natječaja, za prijem u 72. brigadu za specijalne operacije zbog nečega nije potrebno srednje obrazovanje, dok za ostale dvije jedinice jest. Istovremeno bračni drugovi i djeca kandidata za 63. padobransku brigadu moraju biti državljani Srbije, ali takvo ograničenje ne vrijedi za 72. brigadu i „Kobre“.

Što se tiče najavljenih plaća specijalaca, postavlja se pitanje hoće li biti usklađena novčana primanja drugih pripadnika armije, koja je već suočena s nedostatkom vojnika, podoficira i oficira u artiljerijskim, motoriziranim, oklopno-mehaniziranim jedinicama? Plaća vojnika po ugovoru u Srbiji sada iznosi oko 500 eura. Tvrdi se da bi primanja specijalaca od 2000 do 3000 eura poremetila sustav unutar Vojske jer bi pripadnik posebne jedinice imao veću plaću čak i od načelnika Generalštaba.

Ako se pogleda nešto šire, izvan armije, zvuči nevjerojatno da bi pripadnik posebne vojne jedinice mogao biti dvaput bolje plaćen od liječnika specijalista ili zarađivati pet puta više od nastavnika. Ali nisu samo srpske vlasti zainteresirane za jačanje vojske. Takvi glasovi, i to vrlo ambiciozni, stižu i iz opozicije. Nebojša Zelenović jedan je od troje kopredsjednika opozicijske „zeleno lijeve“ stranke Zajedno i do 2020. gradonačelnik Šapca. Nedavno je ocijenio kako je vrijeme da Srbija „uzme svoju sudbinu u svoje ruke“.

„Ako savladamo politički kukavičluk vlasti i nacionalističko bezumlje, možemo izaći na put koji nas vodi k tome da svi u regiji, kao i naši strateški partneri, budemo veliki dobitnici, a da nitko ne bude gubitnik“, naveo je Zelenović, uz tvrdnju da je politika vojne neutralnosti Srbije postala neodrživa i da je vrijeme za velike promjene.

Zelenović smatra da od nemira na Kosovu, prije više od četiri desetljeća, politika Beograda „odbija trezveno pogledati istini u oči“ i da je potrebno na Zapadnom Balkanu postići sporazum o zajedničkoj obrambenoj politici, koja bi bila potpuno harmonizirana s vanjskom i sigurnosnom politikom Europske unije.

Jedan od srpskih oporbenih lidera Nebojša Zelenović založio se za osnivanje srpske ratne mornarice. FOTO: Amir Hamzagic/ATAImages/PIXSELL

„Vjerujem da možemo postaviti i voditi realnu politiku, s velikim i ostvarivim ciljevima“, konstatirao je Zelenović, a onda poručio da je „potrebno otvoriti pitanje uspostavljanja vojno pomorskih snaga Srbije“. Zelenović je ocijenio kako je nerazumno da najveća država u regiji nema mornaricu „koja bi mogla pružiti značajan doprinos stabilnosti Mediterana“. Okvir djelovanja srpske mornarice bili bi strateški ciljevi definirani sa zemljama Quinte – Sjedinjenim Američkim Državama, Njemačkom, Francuskom, Velikom Britanijom i Italijom – i jadranskim zemljama. Zelenović smatra da „pitanje vojno-pomorske baze može biti riješeno, u općem interesu, dugoročnim ugovorom o međunarodno javnopravnom najmu“.

Ideja stvaranja srpske jadranske vojne flote izuzetno je originalna i u skladu je sa Zelenovićevim tvrdnjama o „velikim ciljevima“. Istovremeno se stječe utisak da je tu inicijativu teško svrstati u „ostvarive ciljeve“ i „realnu politiku“. Jedan od razloga je što Srbija nema izlaz na more. Nešto što bi se moglo nazvati srpskom jadranskom vojnom flotom posljednji put se pojavilo 1981. godine u filmu „Pad Italije“ Lordana Zafranovića.

Ostvarenju Zelenovićeve inicijative možda bi mogao pomoći projekt izgradnje 650 kilometara dugog kanala Dunav – Morava – Vardar – Egejsko more, čiji je glavni zagovornik prije desetak godina bio tadašnji ministar rudarstva Srbije Milan Bačević. On je tvrdio da bi kanal povezao Srbiju, Makedoniju, Grčku, Podunavlje i Srednju Europu, što bi pridonijelo razvoju saobraćaja i energetike i, uz izgradnju sistema za navodnjavanje duž Morave, poboljšalo uvjete za poljoprivredu. Vlada Srbije je 2013. ovlastila Bačevića da u Kini potpiše protokol o razumijevanju za izradu studije opravdanosti izgradnje tog kanala. Od tada se ništa u vezi projekta nije ostvarilo, ali možda je moguće da Zelenovićeva ideja podsjeti Vučića na to da je 2012. godine, kada je bio zamjenik predsjednika SNS-a, izjavio da je cilj njegove partije pronaći investitore za izgradnju kanala Dunav – Morava – Vardar – Egejsko more i da je o tome razgovarao u Njemačkoj.

‘Potrebno je otvoriti pitanje uspostavljanja vojno pomorskih snaga Srbije’, rekao je Zelenović te ocijenio nerazumnim da najveća država u regiji nema mornaricu ‘koja bi mogla pružiti doprinos stabilnosti Mediterana’

Bio bi to pothvat sličan izgradnji beogradskog metroa ili tvornice čipova i dijelova za avione i Mercedes, proizvodnji kineskih letećih autobusa i automobila, podizanju nacionalnog stadiona vrijednog 540 milijuna eura… Sve su to projekti koje je Vučić najavljivao proteklih godina.

Neki se više ne spominju, na drugima se radi, ali se sigurno realizira državni projekt izgradnje skoro 7000 stanova za pripadnike službi sigurnosti. Cijena ne smije biti veća od 500 eura po četvornom metru i stanovi se rade u nekoliko gradova. U Novom Sadu raspodijeljeno je gotovo 2000 stanova, a iz stranaka i sindikata stigle su tvrdnje o zloupotrebama i propustima u natječaju, koji su omogućili novim vlasnicima izdavanje ili prodaju stanova po tri do četiri puta većoj – tržišnoj cijeni.

Nema sumnje da u Srbiji rade liječnici koji godišnje spase više života nego pripadnici svih dijelova državnog aparata sile zajedno. Usprkos tome, ne postoji državni projekt izgradnje jeftinih stanova za zdravstvene radnike. Moguće je da je takav odnos utjecao na podatak da je 2020. u državnim zdravstvenim ustanovama u Srbiji radilo oko 13.700 liječnika specijalista. Broj liječnika tada je bio za 2700 manji nego pet godina ranije. Iste godine bilo je samo 460 specijalista ginekologa. To znači da je prosjek oko 6000 pacijentica po jednom specijalistu. Istovremeno je na odjelima radiologije i onkologije radilo ukupno 47 liječnika, od čega 34 specijalista. Prema podacima Svjetskog fonda za istraživanje raka, čije je sjedište u Londonu, Srbija je na prvom mjestu u Europi i drugom u svijetu, iza Mongolije, po smrtnosti od raka.

Procjenjuje se da zdravstvenim ustanovama u Srbiji nedostaje više od 5000 radnika. Kako riješiti problem? Možda tako što će 3500 novih vojnih specijalaca zauzeti mjesto nedostajućih 2700 liječnika. U skladu s tim, 15. veljače raspisan je natječaj za prijem u jedinice posebne namjene Vojske Srbije, čiji bi pripadnici trebali biti barem dvostruko bolje plaćeni od liječnika specijalista. Četiri dana kasnije Vučić je otputovao u četverodnevni posjet Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Službeni razlog? Otvaranje sajma oružja „Idex“ u Abu Dhabiju. U okviru „Idexa“ održava se i „Navdex“, pomorska vojna izložba.