Knjiga “Izabrani radovi i pisma” Dragutina Antuna Parčića i Marcela Kušara, koju su priredile Silvana Vranić i Lada Badurina, objavila je Matica hrvatska kao 135. knjigu u sklopu svoje knjižnice Stoljeća hrvatske književnosti.

Izabrane radove i pisma Dragutina Antuna Parčića priredila je i uvodnu studiju napisala Silvana Vranić, a djela Marcela Kušara piredila je te napisala uvodnu studiju o njegovu radu Lada Badurina. Knjigu je uredio Josip Lisac.

U knjizi “Izabrani radovi i pisma” (344 str.) Dragutina Parčića i Marcela Kušara odabrane su najupečatljivije stranice iz njihova gramatičko-pravopisnoga, jezičnopovijesnog i leksikografskog rada te znanstveno relevantni dijelovi iz njihove korespondencije.

Tekstovi su, osim uvodnih studija, popraćeni izabranim bibliografijama i životopisima autora te ljetopisima i tekstološkim napomenama, tumačima imena i izraza, rječnikom i imenskim kazalom.

Profesorica Vranić u svojoj je studiji obradila Parčićev rad na obnovi liturgijskih knjiga pisanih novocrkvenoslavenskim jezikom i glagoljicom na hrvatskom nacionalnom području u 19. i 20. stoljeću, jezikoslovni rad kao pripadnika zadarsko-dalmatinskog jezikoslovnog kruga, unutar kojega je kao gramatičar i leksikograf nastojao izgraditi hrvatski jezik na svim njegovim razinama i za sve njegove funkcije, te Parčićev književni rad.

Podsjetila je na njegov glagoljski “Rimski misal” iz 1893. za koji ga je papa Leon XIII. imenovao začasnim kanonikom i odlikovao zlatnom kolajnom “Pro Ecclesia et Pontifice”. Naglašava i kako je jezikoslovac Vatroslav Jagić Parčićev “Misal” smatrao trijumfom slavenske filologije, naspram ignoranciji posljednjih dvaju stoljeća.

Vranić: Parčić je u svoju gramatiku unio elemente organskih idioma

Ocjenjuje kako je pojava Parčićevih rječnika i gramatika izravno povezana s činjenicom da je u vrijeme njegova djelovanja talijanski u Dalmaciji bio službeni jezik. “U svoju gramatiku unio je elemente organskih idioma”, piše Vranić i dodaje kako je na leksikografskom planu slijedio uzuse najvećih imena Zagrebačke filološke škole.

Naglašava kako je u rječnike uključio i niz tada arhaičnih riječi, među kojima su mnoge i danas u uporabi, te dodaje kako je i sam stvarao nove riječi. U njih je unosio i riječi iz štokavskih dalmatinskih i slavonskih idioma te kajkavskoga i čakavskog narječja, napominje Vranić. Dodaje kako se Parčićeva načela često povezuju s onima Augusta Šenoe, prema kojemu se u književnom jeziku mogu upotrebljavati i kajkavske i čakavske riječi ako imaju štokavski lik.

Vranić smatra i kako je njegov književni rad pisan stilski dorađeno, što potvrđuje njegova prevoditeljsko djelo, ali i pisma pisana različitim uglednicima.

U studiji o Marcelu Kušaru, Lada Badurina ističe kako je on hrvatski znanstvenik, filolog u punom smislu riječi, koji se u pedesetak godina aktivnoga djelovanja predstavio mnogovrsnim radovima iz poredbenoga jezikoslovlja i povijesti hrvatskoga jezika, dijalektologije, pravopisne norme, povijesti hrvatske književnosti, narodne književnosti i folkloristike te leksikografije.

Badurina: Parčić je najčešće spominjan kao autor pravopisne studije

Najčešće je spominjan kao autor pravopisne studije, svojevrsne prethodnice prve pravopisne knjige, ali i iznimna leksikografskog djela “Narodno blago”, koje je od 1925. do 1993. objavljeno pet puta, napominje Badurina.

U knjizi su objavljena Parčićeva djela: Za opstanak glagoljice, Rječnik ilirsko-talijanski (izbor), Rječnik talijansko-slovinski (hrvatski) (izbor), Grammatica della lingua slava (illirica)/Gramatika slovinskoga jezika (ilirskoga) (izbor), Vocabolario croato-italiano (izbor), Pakla spjev I. te pisma Vatroslavu Jagiću, Franji Račkom i Josipu Jurju Strossmayeru.

Od Kušarovih djela objavljena su: Povijest razvitka našega jezika (izbor), Nauka o pravopisu (fonetičkom i etimologijskom) (izbor), Dubrovčani, jesu li Hrvati? (izbor), Marija Konavoka (izbor), Narodne pripovijesti mitične (izbor), Narodno blago (izbor) te pisma Vatroslavu Jagiću i Ivanu Kostrenčiću.

Dragutin Antun Parčić (Vrbnik na otoku Krku, 1832. – Rim, 1902.) bio je svestrani znanstvenik i erudit, vrstan gramatičar i leksikograf, borac za glagoljicu, autor niza poznatih hrvatsko-talijanskih rječnika. Inovator i pionir fotografije u Hrvatskoj, bavio se i prevođenjem, poezijom, tiskarstvom, slikarstvom, kartografijom, astronomijom, meteorologijom, fizikom, botanikom, zoologijom, izradbom kalendara i orgulja

Jezikoslovac, pedagog i kulturni radnik, Marcel Kušar (Rab, 1858. – 1940.), bio je pobornik za fonološki pravopis, skupljač jezičnoga narodnog blaga, autor brojnih jezičnopovijesnih, dijalektoloških, standardolo­ških, folklorističkih i kulturnopovijesnih radova. Bio je predsjednik Matice dalmatinske, dopisni član JAZU. Cijeli svoj radni vijek radio je kao gimnazijski profesor u Dalmaciji.