Da je jedini cilj napada ljudi iz vrha HVIDRA-e na predsjednika SDSS-a Milorada Pupovca samo dobro izrežirana predstava, a zapravo je politička operacija čiji je glavni cilj destabilizacija pozicije Andreja Plenkovića na čelu HDZ-a i Vlade te priprema njegova “odstrela”, vrlo se jasno moglo vidjeti iz jedne druge “predstave” koja se prošlog četvrtka odigrala u sjedištu HVIDRA-e u Zagrebu. Vodstvo HVIDRA-e koje je tražilo raskid koalicije s SDSS-om i kazneni progon Milorada Pupovca jer se usudio usporediti Hrvatsku s NDH i za Radiosarajevo.ba reći kako je nesnošljivost i nasilje prema drugim narodima povezana s pokušajem rehabilitacije ustaštva te da je Hrvatska zbog povijesnog revizionizma u kojemu se u europskom kontekstu želi rehabilitirati ustaštvo postala faktor nestabilnosti u regiji – u njenom sjedištu organiziralo je predstavljanje knjige “Josip Šimunić i Za dom spremni” kontroverznog akademika Josipa Pećarića, koji je prije Šimunića branio pjevača Marka Perkovića Thompsona, a uzor mu je sisački biskup Vlado Košić. Predstavljanje te knjige u svojoj je suštini bio politički skup na kojem se otvoreno pozivalo na rušenje premijera Andreja Plenkovića i predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, agitiralo za pobjedu Miroslava Škore na predsjedničkim izborima i – naravno – opravdavalo korištenje “starog hrvatskog pozdrava ‘za dom spremni’”, a neistomišljenike prozivalo “srpskim slugama”.

Formalno, vodstvo HVIDRA-e s organizacijom nije imalo ništa, već je samo ustupilo svoj prostor, no sama činjenica da je dopustilo održavanje takvog skupa u svojim prostorijama, ukazuje na to da je za njih takvo što u najmanju ruku prihvatljivo te da upravo HVIDRA postaje pozornica za propagiranje krajnje problematičnih revizionističkih teza, ali i raspirivanja antisrpske histerije. Dobar dio skupa potrošen je da bi se publici objasnilo kako Hrvatskoj ponovno stiže prijetnja iz Srbije i to u obliku Memoranduma SANU 2 kojem je cilj da Srbi u miru postignu ono što nisu mogli u ratu te da su vrijednosti Domovinskog rata, među koje oni svrstavaju i pozdrav ‘’za dom spremni’’, ugrožene.

Kao prvo na popisu govornika u službenom je pozivu bilo navedeno ime desničarke televizijske zvijezde Velimira Bujanca koji u svojoj emisiji “Bujica”, osim što promovira korištenje ZDS-a, otvoreno agitira za pobjedu Miroslava Škore na predsjedničkim izborima i neformalno je jedan od ključnih ljudi u njegovu stožeru. Možda upravo zato, kako ne bi previše naštetio Škori, Bujanec na kraju ipak nije došao, ali je njegovo ime očito trebalo poslužiti kao svojevrsni mamac za veću posjećenost skupa. Također je bio najavljen i dolazak bivšeg hrvatskog nogometnog reprezentativca Josipa Šimunića kojeg je FIFA u prosincu 2013. kaznila jer je nakon utakmice protiv Islanda, s rukom uzdignutom u maniri ustaškog pozdrava, tri puta uzviknuo “Za dom”, na što su mu razgaljeni navijači odgovarali: “Spremni!”. No na razočarenje mnogobrojne publike u Domu HVIDRA-e, on ovaj put nije bio spreman na dolazak. U krcatoj dvorani bilo je dvjestotinjak ljudi, od kojih su mnogi jedva uspjeli dobiti stajaće mjesto, ali je zato u prvom redu sjedio Dario Kordić, bivši zapovjednik HVO-a i bivši predsjednik HDZ-a Bosne i Hercegovini koji je po presudi Haaškog suda odslužio 17 godina zatvora po zapovjednoj odgovornosti zbog ratnog zločina u selu Ahmići, gdje je počinjen masakr nad bošnjačkim civilima.

‘A što bi oni rekli da ja kažem da ‘za dom spremni’ uopće nije ustaški pozdrav?!’ zapitao se Domazet Lošo, izvukao kopirani ‘Propisnik’ iz NDH i pročitao: ‘Ustaški pozdrav je ‘Za poglavnika i dom spremni”

Skup je započeo tako što je na početku pročitana pjesma posvećena Josipu Šimuniću koja završava s usklikom “Za dom”, na što je publika spremno uzvratila: “Spremni!” Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, koji je cijelo vrijeme ponavljao kako oni koji propagiraju NDH i njezine simbole rade protiv Hrvatske, zasigurno bi bio “oduševljen” da zna da je u prvom redu na tom skupu bio i njegov najmlađi sin Stjepan Tuđman.

Jedan od govornika, Josip Stjepandić, doktor znanosti i predsjednik HAZUDD-a, tijela koje je registrirano prošle godine u Švicarskoj kao “Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u dijaspori i domovini”, objašnjavao je kako je pozdrav ZDS “savršen, ponosan i odrešit, bez trunke prijetećeg” – za razliku od “pozivanja na smrt u pozdravu Smrt fašizmu, sloboda narodu”. U svom govoru Stjepandić je između ostalog rekao:

“Velikosrbi i njihove bijedne sluge u zajedničkoj su akciji. Jednako smetaju oni koji su domovinu branili puškom protiv tenka kao i oni koji ju brane na sportskome polju ili o tim slavnim danima samo pjevaju. Točka. Dobro zapamtite: ovo što se napakiralo Šimuniću, može se napakirati svakome od nas! Zapravo me od svih najviše čude suci na međunarodnim sudovima, koji izgleda nisu razmišljali o tome, kako će postupiti kad se ovakav postupak ponovi, prvi, peti ili deseti put. Za sve ovakve pojave postoji prijeki lijek, a to je narodni otpor, koji se najbolje iskazuje na izborima. Prva je prilika za manje od tri mjeseca.”

Potom je najprije prozvao ministra hrvatskih branitelja Tomu Medveda kojeg je “preporučio računajući na temelju njegova ratnog puta da neće zatajiti, ali je on postao nositelj Istanbulske konvencije”, dok je za Kolindu Grabar-Kitarović i Zorana Milanovića rekao kako “svojim radom nisu opravdali” i zaključio: “Svi ćemo izgubiti ako Škoro izgubi.”

No, Škoro nije dobio “bianco” podršku. Stjepandić je postavio uvjet da bi se Škoro trebao odrediti prema “slučajevima nezakonja” prema Josipu Pećariću, Josipu Šimuniću kao i prema Tomislavu Merčepu te jasno odgovoriti na pitanje hoće li tražiti oprost za Merčepa.

“Ako je Miroslav Škoro doista spreman, morao bi to nedvosmisleno izraziti tako da narod zna”, zaključio je Stjepandić.

Na njegove riječi nadovezao se autor knjige, akademik Josip Pećarić koji je, s obzirom na to da je spomenut “doktor Škoro”, pozdravio sljedećeg govornika i “člana Škorina stožera”, admirala Davora Domazeta Lošu. Pećarić je dometnuo da je poznato da je “pravi Plenkovićev kandidat Milanović” i da “moramo pobijediti Plenkovića”.

No, prije no što je mikrofon uzeo admiral Lošo, došlo je do incidenta jer je saborski zastupnik Željko Glasnović demonstrativno ustao protestirajući protiv dijela govora Josipa Stjepandića koji se odnosio na Bosnu i Hercegovinu te uz riječi: “Nemojte govoriti o stvarima koje ne znate” i “Nemojte širiti dimne zavjese i pizdarije”, demonstrativno napustio skup.

Govor admirala Loše započeo je pak tako da je on prisutne pozdravio apelom kako je pravi domoljubni pozdrav pod kojim je izborena pobjeda i u Domovinskom ratu, onaj – ‘’Domovini uvijek vjerni!’’. No, nije Lošo došao ondje preodgojiti publiku niti tvrditi da nije u redu koristiti ‘’za dom spremni’’. Dapače, u jednom trenutku je uskliknuo:

“A što bi oni rekli da ja kažem da ‘za dom spremni’ uopće nije ustaški pozdrav?!” i izvukao kopirani primjerak “Propisnika” iz NDH koji je citirao: “Evo, ‘Propisnik’ iz NDH preda mnom, stranica 15. Ovdje stoji da je pozdrav ‘za poglavnika i dom spremni’. Dakle ustaški pozdrav je za ‘za poglavnika i dom spremni’, a nije ‘za dom spremni’“. Potom je ispričao anegdotu iz vremena kad je bio “pionir kod drugarice Branke”, a u razredu se pozdravljalo tako da bi predsjednik razreda rekao “za domovinu s Titom”, a oni bi svi uzviknuli “naprijed!” pa je shodno tomu zaključio kako je “partizanski pozdrav zapravo isto bio ustaški pozdrav”. Onda je još rekao i kako partizanska pjesma “Na Kordunu grob do groba” ima glazbu “Jure i Bobana” i zaključio: “Znači, može se reći da su na neki način partizani ustaše”.

Govorio je Lošo i o tome kako se “nad nama primjenjuje proizvodnja pristanka u takozvanom determiniranom kaosu, odnosno nadziranom neredu”, da se provodi “kontrola mišljenja, nasiljem preko medija, stvaranjem slučaja gdje ih nema…” Prozivao je bivšeg predsjednika Ivu Josipovića zbog izjava o “nekakvoj guji” te zaključio da “nije slučaj da je Pupovac rekao što je rekao, da ćemo završiti kao i ovi”. Onda je krivnju svalio na one koji nam “ne daju da pamtimo Domovinski rat i namjerno nas tjeraju i u 10. travanj i u 29. novembar, a od jednog i od drugog mi se moramo maknuti jer nam ne daju slaviti 5. kolovoza”. To izlaganje vodilo je do logičnog pitanja koje je Lošo postavio publici: “Kome će načelnik Glavnog stožera predati prijavu iduće godine u Kninu na 25. obljetnicu Oluje? Hajde recite, kome će predati?”.

Pomalo sramežljivo, iz publike je njih nekoliko, ne baš posve sigurno u odgovor, dobacilo “Škoro!”, na što je Lošo rekao “Tako je!”, a onda je uslijedio frenetični pljesak.

Nekome tko je zalutao sa strane zasigurno bi se moglo činiti da se slučajno našao na snimanju neke hrvatske verzije “Montyja Pythona”. No ništa na tom skupu nije bilo smiješno, više bi se moglo opisati kao mučno. Zbog zabrane pozdrava “za dom spremni” prozivani su svi “neprijatelji Hrvatske i hrvatskog naroda”, od ljevičarskih medija do profesora povijesti poput Ive Goldsteina, Tihomira Jakovine, Hrvoja Klasića i još nekih koji su proglašeni “profesorima istorije”, dok je kao jedini ispravan tumač povijesti promoviran Josip Jurčević, potpredsjednik spomenutog HAZUDD-a i zagovaratelj teze o ZDS-u kao starom hrvatskom pozdravu.

‘Ako je Miroslav Škoro spreman, morao bi to nedvosmisleno izraziti tako da narod zna’, poručio je Josip Stjepandić i istaknuo da bi Škoro trebao tražiti oprost za Tomislava Merčepa

Dakle, vodstvo HVIDRA-e s jedne strane traži da se kazneno goni Pupovca jer Hrvatsku uspoređuje s NDH, a s druge ugošćuju ljude koji su na branjenju ustaškog pozdrava izgradili cijele karijere. U tom smislu treba ponoviti ono na što je upozorio i Pupovac, potaknut nedavnim fizičkim napadima na građane srpske nacionalnosti: da je u Hrvatskoj na djelu povijesni revizionizam kojim se pokušava rehabilitirati ustaški pokret, pri čemu značajnu ulogu igraju i pojedini članovi episkopata Katoličke Crkve, pojedine braniteljske udruge i pojedine političke stranke i nevladine organizacije koje su nastale kao njihovo političko krilo.

U taj isti milje smjestio se i predsjednički kandidat Miroslav Škoro koji je, računajući na glasove krajnje desnog biračkog tijela, gostujući nedavno u “Bujici” pristao na teze o tome da bi zbog izjava Milorada Pupovca trebalo zabraniti cijelu njegovu stranku. Doduše, Škoro je u “light varijanti” rekao kako bi o zabrani SDSS-a “razmislio ako se za to steknu uvjeti”. Potom je, pravdajući se zbog toga u intervjuu HINA-i rekao:

“Ako već hoćete, ne mislim da je dobro to što sudionik u vlasti odlazi na četničke derneke po instrukcije, u zemlju koju ne možemo nazvati prijateljskom i koja nije članica euroatlantskih integracija te potom na temelju tih instrukcija destabilizira našu državu. To je pitanje nacionalne sigurnosti i predsjednik tu mora pokazati odlučnost.”

O NDH i pozdravu ‘’za dom spremni’’, Škoro je pak rekao: “NDH je za mene prošlost. Što se tiče zabrane ZDS-a, taj pozdrav stoji na službenim insignijama HOS-a kao legalne vojne formacije iz Domovinskog rata koja se borila za demokratsku Hrvatsku. Imam osjećaj da se inkriminiranjem tog pozdrava, koji čak ni pokojnom Ivici Račanu nije naročito smetao, želi baciti ljagu na HOS, a time i na cijelu Hrvatsku vojsku i Domovinski rat. Takvo što ne smijemo dopustiti.”

U tom kontekstu, Škoro bi onda trebao otvoreno reći hoće li, ako pobijedi na predsjedničkim izborima, dati inicijativu da se ZDS proglasi službenim pozdravom u Hrvatskoj. Ako nema ništa sporno u tom pozdravu i ako je to legitimni pozdrav Hrvatske vojske, valjda bi ga onda trebalo početi i službeno koristiti. Ili kako je novinarka televizije na kojoj se emitira “Bujica” na skupu u HVIDRA-i pitala zastupnika Hrasta Hrvoja Zekanovića: “Kome smeta pozdrav ‘za dom spremni’”?.