Aleksandar Dragaš nazvao je album „Samo hrabro i bezveze!“ najboljim domaćim rock albumom godine. Glazbeni kritičar Igor Jurilj za album je napisao da je furiozan i fantastičan egzistencijalistički krik, a kritičar glazbenog portala Ravnododna Ivan Laić smatra da je to možda najbolje što su ikada snimili. Siniša Miklaužić s portala Muzika.hr pohvalio je njihove bolne, iskrene stihove i frenetičnu buku. Sami sebe nazivaju beskompromisnim punk blues bendom iz Sinja, a na sceni su prisutni još od 2003. godine. U tom periodu objavili su pet studijskih albuma: „Vrhunsko dno“ (Slušaj najglasnije, 2013.), „Odjel za žešće“ (Croatia Records, 2014.), „Tužna kocka“ (Croatia Records, 2016.), „Standing Runningman“ (LAA, 2019.) i „Samo hrabro i bezveze!“ (LAA, 2023.).

Osim što su svojim uspjehom inicirali buđenje sinjske rock scene, članovi grupe M.O.R.T. osnovali su udrugu SUK (Sinjska Umjetnička Kolonija) putem koje su uz pomoć ostalih lokalnih udruga nekoć organizirali niz glazbeno umjetničkih događanja u napuštenoj vojarni „Ivaniša Nelipića“, sve dok zgrada nije izgorjela iz nepoznatog razloga. U Sinju su pokrenuli i festival S.A.R.S. (Sinjski Alternativni Rock Susreti) koji se održavao više od deset godina i na kojem su nastupili najznačajniji hrvatski i regionalni rock bendovi, a sudjelovali su i u inicijativi Giljestock, manifestaciji koja je za cilj imala susret amaterskih rock sastava s područja Cetinske krajine i šire. Dobitnici su brojnih nagrada i priznanja, a nedugo nakon izlaska posljednjeg albuma „Samo hrabro i bezveze!“ gostovali su i u TV showu „Nedjeljom u dva“ Aleksandra Stankovića na HTV-u.

Grupu čine pjevač Ivan Katić – John, gitarist Bože Blajić – Zvrk, bubnjar Milan Mijač – Mile i basist Jakov Maleš – Kikos, koji je dao intervju Nacionalu.

NACIONAL: Izjavili ste jednom prilikom u povodu izlaska novog albuma „Samo hrabro i bezveze!“ da vam glazba pomaže da se ispucate, a po svemu sudeći, publici i kritičarima najviše se dopada upravo taj vaš moment ispucavanja bez zadrške. Kako je došlo do snimanja novog albuma bez kočnica?

Najdraže nam je ispucat se na pozornici tako da je to što čujete na albumu ipak maksimalno 80 posto žestoko u usporedbi s koncertom. Tu energiju s pozornice ugurali smo dobrim dijelom u album jer je snimano sve odjednom pa smo snimili sve instrumente istovremeno, i to u svega pet dana.

NACIONAL: Zbog čega vam je potrebno ispucavanje? Što vas toliko muči da se morate ispucati?

Svakoga nešto muči u životu, svatko ima svoj način da se oslobodi težine koja ga koči da sretno i normalno živi. Nažalost se ljudi zarobe problemima koji su jako lako rješivi, samo treba pokušati. Netko meditira, netko trči po planinama, netko se dere na pozornici, a netko skače u publici. Najgore je onom tko se pokrije po glavi i ne izlazi iz stana.

Grupa M.O.R.T. godišnje odsvira 30-ak koncerata. FOTO: Press

NACIONAL: Album je producirao Mark Mrakovčić i izgleda da je ta suradnja oduševila sve, pa i vas. Koliko je on zaslužan za kvalitetu samog albuma i žešći zvuk?

Mark zna iz benda izvući ono što bend zapravo jest. Minimalno intervenira, a svaka sitnica koju dotakne nešto znači. Šteta što nije mogao biti s nama i dok su se snimale trake, nadam se da ćemo ga drugi put imati priliku još više uključiti u proces nastanka novog albuma.

NACIONAL: Prati vas glas da ste izuzetno koncertno aktivni. Što to konkretno znači u brojkama? Koliko ste nastupa održali nakon izlaska novog albuma?

Nekad je to značilo 50, 60 koncerata godišnje, dok smo svirali u svakoj rupi na Balkanu, sad to znači 30-ak kvalitetno odrađenih koncerata i produkcijski i svirački.

NACIONAL: Koliko je od toga nastupa u Hrvatskoj i gdje uopće jedna beskompromisna rock grupa poput vaše danas tu može nastupati?

Od toga je oko pola u Hrvatskoj, tu su još BiH i Srbija gdje smo stalno, ostale zemlje sporadično. Trenutno, nakon lockdowna koji je zatvorio dosta klubova, može se svirati na festivalima kojih stvarno ne nedostaje. To su četiri ljetna mjeseca. Onda su tu klubovi koji rade kvalitetno i često, a njih se može naći u desetak hrvatskih gradova. Tu su, naravno, i festivali piva, moto-partiji, adventi i slična gradska događanja, ali draže nam je svirati na mjestima gdje ljudi dolaze isključivo radi glazbe pa takve stvari dobro provjerimo, čast iznimkama koji stvarno rade dobru organizaciju.

NACIONAL: Kakvi su danas uvjeti za nastupe u jednom prosječnom hrvatskom rock klubu?

Teško je definirati što je to prosječni rock klub, ‘ajmo reći da to nije klasični kafić već neki koliko toliko uređen koncertni prostor koji ima svoj razglas i barem tehničara. Dosta puta naišli bismo na vlasnika koji misli da se na dva zvučnika od karaoka može održati koncert, takve nećemo tu spominjati. Mislim da su uvjeti sve bolji. Ovi koji su preživjeli i koji dugo rade znaju što moraju bendu osigurati, pa je onda i bendu lakše održati dobar koncert.

NACIONAL: Biste li mogli živjeti samo od glazbe?

Ako bismo radili osam sati dnevno pet dana u tjednu, mogli bismo.

NACIONAL: Od čega žive članovi grupe M.O.R.T.? Kako zarađuju za život?

Živimo od hrane, vode, ljubavi i prirode, a zarađujemo od glazbe i ostalih poslova, izborili smo se za takav status da ne moramo odbijati obaveze benda radi svakodnevnih poslova.

NACIONAL: Gotovo bez zadrške često naglašavate svoju sklonost raznim opijatima. Zašto?

Možete se vi praviti da nešto ne postoji, ali to neće učiniti da toga tu nema. Bolje se dobro informirati i koristiti nešto povremeno, kontrolirano i na određenim mjestima, nego da, recimo, budete ovisni o kocki i prokockate lovu za pelene djetetu. Ili da pijete od jutra do večeri i udarate ženu. Nažalost, društvo je dvolično i teško se mijenja što je prihvatljivo, a što nije.

NACIONAL: Prvi album „Vrhunsko dno“ objavili ste 2013. godine. Koliko se toga promijenilo u Sinju i Cetinjskoj krajini od tada do danas za vas kao grupu i za vas kao Sinjane?

Osim što nam grad malo lipše izgleda i što nam se doseljavaju Splićani kojima je tamo preskupo, malo toga se promijenilo. Opet sve ovisi o individualcima koji daju sve od sebe da nešto pokrenu, nikako da se skupi kritična masa i da grad dobije prava obilježja grada, gospodarska, kulturna i ostala. Još nemamo obilaznicu, a svi putuju u Split raditi tako da pola dana ne možete skrenuti lijevo. Opet nemamo klub u kojem bi bile svirke. Sve se dogodi u dva ljetna mjeseca i dva zimska tjedna.

NACIONAL: Između ostalog ste poznati i po aktivizmu u Sinju jer ste pokrenuli niz aktivnosti vezanih uz glazbu i revitalizirali neke zapuštene prostore kada ste tek kročili na scenu. Kakva je situacija danas?

Bilo je par godina ničega, a sada postoji ekipa mladih pankera i metalaca koji opet sve rade sami, s još manjom podrškom grada nego smo je mi imali. Mi smo skvotirali i uređivali napuštene prostore, a oni plaćaju najam prostora. A svi se kunu i zazivaju multimedijalni centar prije izbora. A jedan sobičak za držati dokumente udruge mladih nemaju.

NACIONAL: Postoji li neki novi val mladih ljudi i glazbenika koji žele ponovo vratiti život u Sinj i potaknuti neke nove aktivnosti kao što ste i vi svojevremeno uspjeli?

Tu je već spomenuta ekipa iz bendova Radagast, Obsidian, Countess itd.

NACIONAL: U jednom intervjuu prije par godina izjavili ste da sustav u ovoj zemlji nikad nije valjao, da su valjale samo poneke ideje te da je država tu samo da legalno naplati porez i ograniči vas, ali i da je potrebno pronaći svoju rupu i biti pametniji od toga. Jeste li pronašli „svoju rupu“? Jeste li pametniji danas nego u vrijeme te izjave?

Nije to samo u Hrvatskoj, već u čitavoj zapadnoj civilizaciji. Rupa je još mala, ne mogu još čitav proći, možda samo ruka ili noga.

NACIONAL: Što vas danas najviše koči u tome da živite život kakav želite, da možete reći da ste sretni tu gdje jeste i da se bavite poslom koji volite?

Bavim se poslom kojim volim, relativno sam sretan gdje jesam i stremim tome da mi bude još bolje. Jedino mi nedostaje vremena, prvenstveno za druženje s ljudima, za odmor mozga i boravak u prirodi, a toga će biti uskoro, nadam se i trudim ga se osloboditi. Naravno, život ima neke svoje planove koji se ne moraju poklopiti s mojima, ali neću dati da me pokoleba.