Nagrađivani književnik Damir Karakaš proteklog je vikenda posjetiteljima SUPERSTUFF Art STORE-a u Samoboru priredio nesvakidašnju promociju svoje najnovije uspješnice ‘Okretište‘.

Posjetitelji su imali priliku upoznati autora, kupiti potpisani primjerak te dobiti vlastitu karikaturu, koju je Karakaš izradio ‘na licu mjesta’ za one koji su kupili njegov novi roman.

Karakaš je nasmijao publiku do suza u dva sata bez stanke, a pored dogovorenih karikatura i harmonike donio je svoje crteže s kojima je u postavio izložbu direktno ‘pred noge publike’. Zasvirao je harmoniku koja se pojavljuje u ‘Kino Lici‘ te ispričao ponešto o nepromijenjenom zvuku, te istaknuo da harmonika leži direktno na srcu, pa je jako važno ‘kakvo srce jer od tuda kreće prvi puls pjesme’.

Publika je njegov nastup popratila s oduševljenjem uživajući u pjesmi s daškom Pariza, a i bećarcem te ličkom pjesmom za kraj.

Roman ‘Okretište’ izašao je u nakladi Disputa dosad je najinntimniji tekst Damira Karakaša koji se bavi teškom psihofizičkom traumom protagonista, načinom njegova nošenja s njom i pronalaženjem mehanizama ponovnog vraćanja povjerenja u ljude i svakodnevicu.

Mnogi, a pogotovo oni u kulturnim krugovima znaju da je Damir Karakaš prije nekoliko godina bio fizički napadnut, na ulici, na okretištu tramvaja, pred zgradom u kojoj živi, nakon čega je završio u bolnici u doslovnom se smislu riječi boreći za život. Taj je nemili događaj, a bilo je vruće ljeto, tada prošao bez medija: zvali su ga, no on nije htio da ga razvlače po novinama. Jer bio je to težak period za njega i njegovu obitelj.

S nakupljenim bijesom i sasvim ljudskim porivom za osvetom odlučio je raskrstiti pisanjem romana: traumi naime dati umjetničku formu kako bi oprostio, oprostiti pak kako bi zaboravio. Iz tog je razloga za Karakaša ovo bilo daleko najteže pisanje, fizički ga je – kako kaže – boljelo svako slovo koje je udario. U snove mu – svjedoči ovaj roman – i danas dolaze preci, djedovi, pradjedovi, sve redom osvetnici, bivši vojnici, legionari, donose svoje oružje, traže da bude oko za oko, zub za zub, traže da riješi ovu nepravdu jer nizašto nije kriv i nikome nije ništa napravio. Da izravna račune, jer da mora odlučiti “hoće li biti čovjek pa da mu konobar donosi u birtiji piće na stol ili da bude žaba pa da mu donosi piće na pod”.