Ribanje i ribarsko prigovaranje najvažnije je djelo Petra Hektorovića dovršeno 14. siječnja 1556. godine, a objavljeno je 1568. godine u Veneciji. Ribanje je narativni spjev u tri dijela u kojem Hektorović opisuje svoj trodnevni put od Hvara do Brača i Šolte, put na kojem su ga pratili i pravili mu društvo hvarski ribari Paskoje Debelja i Nikola Zet.

Riječ je o jedinstvenom i originalnom djelu ne samo hrvatske renesansne književnosti, u kojemu Hektorović slavi običan puk i njegovu mudrost, prirodu i domovinu, a koje nije moguće jednoznačno žanrovski odrediti (svojevrsni putopis u stihu, ribarska ekloga, poslanica, realistična poema ili idila). “Ribanje” je prvo značajnije svjetovno i realistično djelo hrvatske književnosti.

Hektorović opisuje svom prijatelju Jeronimu Bartučeviću, hvarskom piscu, kako je proveo vrijeme putujući putem od Hvara prema Braču i nakon toga Šolti. Opisao je pejzaže i sve viđeno tijekom putovanja te dijalog koji je vodio s dvojicom ribara koji su mu pravili društvo na putu. U djelu se nalazi velik broj mudrih izreka, stihova iz nekih drugih djela, pjesama i poslovica.

U Hektorovićevom djelu prvi put se mogu vidjeti likovi težaka opisani u hrvatskoj književnosti. Oni su prikazani s mnogo simpatije i pravog, iskrenog divljenja zbog njihove mudrosti i vitalnosti. Djelo djeluje svježe, pisano je jednostavno, neposredno te s moralnom ozbiljnošću i velikom ljubavlju.