Danilo Kiš je bio književnik, romansijer, pripovjedač, esejist, dramski pisac. Bio je i prevoditelj s francuskog, ruskog i mađarskog jezika i jedan od najvažnijih pisaca u povijesti jugoslavenske književnosti. Kiš je počeo kao pjesnik, a potom se okrenuo, prije svega, pisanju proze kojom je u drugoj polovici 20. stoljeća izveo poetički preokret u našoj književnosti.

Kiš je rođen u Subotici 22. veljače 1935. godine, kao drugo dijete Eduarda Kiša, židovskog željezničkog inspektora i Milice Dragićević, Crnogorke s Cetinja. Prezime njegovog oca je, u momentu kada se rodio, bilo Kon, ali je otac mađarizirao svoje prezime u Kiš. Do 1942. godine Kiš je živio s roditeljima u Novom Sadu, gdje je pohađao prvi razred osnovne škole, a zatim je prešao u Mađarsku, u očev rodni kraj, gde je završio osnovnu školu i dva razreda gimnazije. Nakon odvođenja njegovog oca u Auschwitz 1944. godine, s ostatkom obitelji je repatriran u Cetinje posredstvom Crvenog križa, gdje je živio do kraja svog školovanja. Na Filozofski fakultet u Beogradu Kiš se upisao 1954. godine, a 1958. godine je, kao prvi student, diplomirao na Katedri za opću književnost i teoriju književnosti.

Prvi objavljeni tekst Danila Kiša je pjesma ‘Oproštaj s majkom’ 1953. godine, a njegove prve knjige – kratki romani Mansarda i Psalam 44 – objavljene su u istim koricama, kao zajedničko izdanje 1962. godine. Značajan je Kišov ‘Porodični ciklus’, koji se sastoji od romana ‘Rani jadi’, ‘Bašta, Pepeo’ i ‘Peščanik’. Ova trilogija prati sudbinu židovske obitelji kroz živote više generacija. Autobiografska nit upletena je kroz sva tri romana, a melankolija i jad obojili su taj ‘Porodični ciklus’. Za roman ‘Peščanik’ Kiš dobija NIN-ovu nagradu.