Hrvatsko narodno kazalište (HNK) Zagreb ugostilo je u petak navečer kazalište Mossovjet iz Moskve, čija je predstava “U prostranstvu Tennesseeja W.” zagrebačkoj publici donijela novu interpretaciju požude, strasti i tragedije u djelu istaknutog američkog dramatičara Tennesseeja Williamsa.
Predstava redatelja i pisca scenarija Jurija Eremina fabularno vjerno prati Williamsovu dramu “Tramvaj zvan čežnja”, jedan od najpoznatijih i najpopularnijih tekstova suvremenog kazališta, kojoj dodaje motive zbirke priča “Grad bez godišnjih doba” japanskoga književnika Shugora Yamamota, po kojoj je slavni Akira Kurosawa snimio film o preživljavanju u svijetu bez nade.
Poznati predložak, u kojemu klasik američkog dramskog pisma vješto prede fino tkanje sudbina svojih likova u patchwork složenih odnosa, istodobno nježnih i punih nadmetanja, Eremin interpretira kroz mješavinu žanrova – njegova je predstava duboka drama s elementima komedije koja završi tragedijom.
Središnji je lik mentalno nestabilna Blanche DuBois (Evgenija Krjukova), koja se jednoga dana neočekivano pojavljuje na vratima svoje sestre Stelle (Ekaterina Guseva) i njezina supruga Stanleya Kowalskog (Valerij Aremenko). Blanche je pripadnica propale aristokracije s američkog juga koja se, unatoč svojim očigledno nezgodnim okolnostima, nastavlja tvrdoglavo držati aristokratskih manira i očekivanja, prezirući Stanleya zbog njegove grubosti i priprostosti.
Istodobno ju Stanleyeva sirova muževnost privlači, što stvara svojevrsni obiteljski trokut nabijen strašću i požudom koji čini temeljnu okosnicu Blanchina postupnog puta u ludilo, paralelno s rastom jaza između njezina svijeta romantičnih iluzija i brutalnosti stvarnosti koja je okružuje i čija ju priprostost vrijeđa.
Njezinom konačnom slomu prethodi otkriće prave istine – naime, da je nakon što je izgubila staro obiteljsko imanje neko vrijeme živjela u hotelu prostituirajući se, te da je dobila otkaz na poslu učiteljice zbog seksualne veze s maloljetnim učenikom.
Eremin je radnju smjestio u neodređeno industrijsko predgrađe (u originalu je mjesto radnje Francuska četvrt u New Orleansu), proširivši Williamsov imaginarij na lik vozača davno ukinute linije tramvaja zvanog Čežnja koji, posve lud, uporno glumi vožnju po zamišljenim tračnicama. Njegovo je ludilo drugačije vrste nego Blanchino, no ipak je on taj koji joj na kraju pruža svojevrsnu utjehu primajući je u svoja izmaštana kola.
Trosatna predstava interpretirana je gotovo kabaretski, uz na sceni stalno prisutnog glazbenika čije se klavirske izvedbe ragtimea neprekidno isprepliću i izmjenjuju s glazbenom podlogom pjesama Franka Sinatre, Louisa Armstronga i drugih. Dodatnu dimenziju daju joj upečatljiva scenografija – scena je nakošena, što daje dubinu pozornici; te ambijentalna rasvjeta prošarana naglim eksplozijama ogoljene svjetlosti.
Prvo gostovanje u Zagrebu jednog od najstarijih moskovskih teatara zagrebačka je publika ispratila snažnim aplauzom.
Komentari