Samo u prošloj godini proizvodnjom zelene energije zavrtjelo se oko 500 milijuna eura, piše u nedjelju Jutarnji list analizirajući tko su proizvođači električne energije iz obnovljivih izvora.

Ukratko, ako imate puno novca, uložite u solarne elektrane, a ako imate jako puno novca, uložite u vjetroelektrane. I jedno i drugo će vam se vratiti vrlo konkretno, po 1,03 kune za kilovat proizvedene električne energije, sve ostalo su igre brojki. Iz te kune će vam dio otići na kredit za investiciju, nešto državi za porez, točno jedna lipa lokalnoj zajednici za rentu, a ostatak, što je otprilike 30 posto od naplaćenog, vama u džep.

Paradoksalno, iako je u snažnom zamahu ovaj vid proizvodnje energije, kod nas je zapravo vrlo skroman u odnosu na potencijale koje imamo, kao i na zemlje Europske unije s kojima nastojimo držati korak. U Hrvatskoj udio obnovljivih izvora u potrošnji električne energije iznosi visokih 53,5 posto, što nas svrstava odmah iza Austrije, Švedske, Danske i Portugala, no Hrvatsku na toj ljestvici diže hidroenergija.

Vlasnik tvrtke Acciona Energía s investicijom od 100 milijuna eura jedan je od najbogatijih Španjolaca, norveški Statkraft vodi Thorhild Widvey, bivša ministrica energetike, a njemački WPD AG osnovali su milijarderi Gernot Blanke i Klaus Meier…

Kineska tvrtka Norinco International Cooperation Ltd. kupila je 76-postotni udio u senjskoj tvrtki Energija projekt d.d, za 32 milijuna eura te energiju proizvodi za tržište, odnosno bez unaprijed ugovorenih državnih poticaja. Iza Norinca stoji kineska država, pa uloženi kapital od 230 milijuna eura ne treba puno propitivati. Inače iza tog projekta stoji poduzetnik Aleksandar Đombić, koji je zadržao dio  poduzeća čiji je većinski paket prodao Kinezima.

O glavnim birokratskim prepreke u realizaciji projekata, odnosno u čemu zaostajemo za drugima, Ante Renić, direktor hrvatske podružnice tvrtke VSB Holding kaže: “Mogla bi se napisati knjiga. Imamo dobar zakon o tržištu električne energije koji regulira razvoj energetskih projekata, no neshvatljivom sporošću državne administracije podzakonski akti nužni za njegovo provođenje kasne već godinu i pol dana. Rezultat toga je blokada u razvoju novih projekata, što nema smisla za zemlju koja vapi za svojim izvorima energije”, piše Jutarnji list.