B&B donosi reportažu iz Osla, jednog od najskupljih gradova koji zbog visokog standarda postaje željena destinacija mnogih stranaca, te otkriva kako se Hrvatska Norveškoj približila cijenama, ali ne i plaćama

Kad stignete u grad u kojem je paket cherry rajčica 60 hrvatskih kuna, kilogram krumpira oko 22 kune, a kutija cigareta oko 100 kuna, može biti riječ o: a) zemlji sa suludo visokim standardom u kojoj je lokalcima to normalna cijena, b) najvećoj suši u povijesti čovječanstva – ili eventualno neka c) opcija u kojoj se budite iz kome duge koje desetljeće pa se vrijednost novca drastično promijenila. U ovom slučaju točna je prva opcija jer govorimo o Norveškoj. Zemlji koja je od ribara koji na sjeveru suše ribu i stoljećima je prodaju po cijelom svijetu zahvaljujući lukama poput Bergena, koju su osnovali članovi Hanzeatskog saveza, od brutalnih Vikinga i depresivne zemlje u kojoj je rijetko tko želio živjeti, dogurala do zemlje u kojoj mnogi silno žele živjeti i koja nekako uzima ono najbolje od Europske unije i SAD-a, a da pritom i dalje uživa ekonomsku samostalnost i stabilnost. Zemlji koja danas često posluži kao primjer standarda koji želimo pratiti u zdravstvu, obrazovanju, dizajnu, načinu života, sportu, hrani….

Ruku na srce, teško je moguće da ćemo, kao oni, odjednom pronaći naftu. Njihov se najveći preokret dogodio u 60-im godinama prošlog stoljeća upravo zbog pronalaska nafte, no postoji puno toga što Norvešku i dalje čini zemljom za poželjeti, a ne svodi se samo na kapital koji dolazi s onim što im je priroda dala. Zamislite samo na trenutak Hrvatsku u kojoj političari našeg mentaliteta preko noći dobiju izvor zlata. Upravo tako! Možda je ipak puno bolje da ne doživimo taj scenarij, jer i ta bi nafta, vjerojatno, umjesto u jedinoj preostaloj hrvatskoj rafineriji završila u Mađarskoj ili u nečijem tuđem vlasništvu.

Šetajući ulicama Osla, glavnog i najvećeg norveškog grada, ne prođe dugo prije nego što primijetite dosta velike razlike između nas i njih, stvari za koje bi itekako bilo dobro da od njih možemo usvojiti, uz to da, naravno, (valjda) postoje i one koje bi oni mogli od nas naučiti, kao i one u kojima smo slični. Zapravo, vrlo puno zaključaka o zemlji možete donijeti samo na primjeru Osla.

BDP Osla 2021. iznosio je 482 milijarde dolara čemu doprinose i više od 2000 tvrtki unutar pomorskog sektora i brojne naftne tvrtke

Prva i osnovna razlika u mentalitetu Norvežana i nas – ili Norvežana i ostatka svijeta – zrcali se u svim sferama društva i pristupa životu, moje je skromno mišljenje da sve od toga kreće i u tome možemo tražiti korijene razlika u našim društvima. Kao i u ostatku Skandinavije, ali posebno kod njih, usađen je svojevrstan prezir prema hvalisanju i hvalisavcima. „Usta moja, hvalite me“ kod njih neće dobro proći, nikad ih nećete čuti kako za svoju zemlju tvrde da je najljepša na svijetu, da imaju najbolju obalu, hranu, žene… iako sve od toga možda i nemaju najbolje, ali svakako su pri vrhu. O ljepotama ovog skandinavskog dragulja, zemlje s najviše fjordova na svijetu, ne moramo ni govoriti. Ipak, nećete čuti da se time razmeću. I tako je u svim sferama života, samohvala je naprosto suvišna jer vas sprječava u napretku, a čak i komplimente prihvaćaju vrlo skromno.

Pa onda kad su tako odgajani od prvih mračnih i dugih zima u životu, vjerojatno nemaju problema s ego manijacima na radnom mjestu i bilo kojoj vrsti poslovne suradnje ili s onima koji samo puno pričaju o tome kako dobro i super rade, a iza toga zapravo ne stoji ništa. Kako se to vidi na ulicama Osla? Jednostavno – lokalci nisu bahati i prepotentni, nego upravo suprotno predrasudama koje mnogi imaju o Skandinavcima, simpatični su, pristojni, nasmijani i iznenađujuće topli. A mnoge institucije i zgrade Osla ispričat će još puno toga o Norveškoj i njenom gospodarstvu i životnom standardu. Jedna je od lokacija koje će vam „zazvoniti“ dok turistički istražujete grad, zgrada u kojoj možete naučiti sve o Nobelovoj nagradi za mir koja se dodjeljuje u Oslu. Iako je Nobel rodnoj Švedskoj ostavio sve druge nagrade, onu za mir odlučio je prepustiti Norveškoj. Nekoliko koraka dalje jedan je od simbola grada, zgrada gradske vijećnice. Za razliku od ostalih europskih metropola, skandinavske nemaju crkve ili katedrale kao najimpresivnija zdanja, kod njih su to gradske vijećnice. Što je još jedna bitna razlika naših društava unatrag nekoliko stoljeća. Njihove gradske vijećnice slave solidarnost, rad i ljudsko zajedništvo na putu prema napretku, za razliku od straha od Boga ili dokazivanja vjere preko ulaganja u crkve. Dapače, mnoge katedrale i crkve Skandinavcima danas služe kao mjesta za koncerte i kulturna događanja.

Reporterka Riana Petanjek uvjerila se da su Skandinavci, suprotno predrasudama o njima, izrazito simpatični, pristojni i nasmijani. FOTO: Riana Petanjek

Oslo ima raznoliko i snažno gospodarstvo, a gotovo uvijek pri samom je vrhu ili na vrhu ljestvice velikih europskih gradova po gospodarskom potencijalu, u izvješću fDi Magazina. Tako je i s kategorijom pogodnosti za poslovanje, ali i s popisom najskupljih gradova na svijetu. Usprkos tome, kao i velikom broju stranih kompanija uz one lokalne, u gradu ćete rijetko nailaziti na nesnosne gužve iako se Oslo zbog konstantnog dolaska imigranata širi i brojčano raste znatno brže od ostatka zemlje. Sami Norvežani ionako preferiraju boravak i život u prirodi i dalje od velikog grada. Na ulicama i u restoranima zato ćete nailaziti na gotovo sve nacije koje možete zamisliti i koje su prepoznale taj grad i zemlju kao dobru poslovnu priliku. Dok se kod uslužnih djelatnosti može primijetiti koliko su oni pristigli s Balkana ili iz bilo koje druge zemlje brži od samih Norvežana u obavljanju zadataka. Kad su oni u pitanju, na hranu se nekad čeka i do sat vremena u polupraznim restoranima, jer njima se ne žuri i nisu tu samo kako bi zaradili. Iako sjevernjaci, imaju itekako tu neku opuštenost upisanu u genetski kod, a osim toga, njihovi su poslodavci dalekog od robovlasnika s kakvima mi često imamo iskustva. Ne bi im, doduše, bilo naodmet ponešto od te ubrzanosti naših konobara, no imigranti će zato lako dobivati poslove u uslužnim djelatnostima.

Kad se zna da je prosječna plaća u Norveškoj oko 33 tisuće norveških kruna ili oko 25 tisuća kuna, s tim da je u zanimanjima s visokom stručnom spremom daleko veća, nije čudo da mnogi upravo tamo traže svoj novi dom, i to unatoč troškovima života koji su otprilike dvostruko veći nego u Hrvatskoj i troškovima stanovanja koji su čak triput veći nego kod nas. Naime, nađete li jednosobni stan izvan centra Osla za šest tisuća kuna mjesečno, možete biti sretni. Dok kvadrat stana izvan centra, želite li ga kupiti, stoji od 4500 do čak 7000 eura. A u centru grada – oko 10.000 eura. Doduše, kad se cijene u Norveškoj gledaju iz perspektive današnje inflacije, može se samo zaključiti da su se troškovi života u Hrvatskoj opako približili onima u Norveškoj, za razliku od životnog standarda i plaća.

U svim sferama života samohvala je Norvežanima suvišna jer ih sprječava u napretku, a skromno i primaju komplimente

Pomorska industrija jedna je od najvažnijih norveških industrija i značajno pridonosi stvaranju vrijednosti i zapošljavanju u velikim dijelovima zemlje. Stvaranje vrijednosti za 2021. procjenjuje se na 154 milijarde NOK, a industrija zapošljava preko 90.000 ljudi.

Osim toga, Norveška je peta najveća pomorska nacija na svijetu, ukupna vrijednost svjetske flote u 2022. godini procjenjuje se na 1,530 milijardi USD, od čega deset najvećih pomorskih država kontrolira 70 posto, a Norveška je na petom mjestu. Kina, Japan i Grčka u tom su području daleko najjače nacije, a slijede ih Njemačka i Norveška.

Kad to uzmete u obzir, ne čudi da je upravo Oslo prije svega i važno središte pomorskog znanja u Europi, a dom je i više od 2000 tvrtki unutar pomorskog sektora. Neke od njih su najveće svjetske brodarske kompanije, brodski posrednici i posrednici u osiguranju. Gradska luka Osla najveća je luka za generalni teret u zemlji i njen vodeći putnički prolaz. Godišnje u luku u Oslo pristaje blizu 6000 brodova s ukupno šest milijuna tona tereta i preko pet milijuna putnika. Koliko se u gradu sve vrti oko luke i mora, najviše ćete primijetiti u urbanom i skupom dijelu grada Bryggen, nekad starom brodogradilištu u blizini gradske vijećnice, a danas tu ne želite propustiti šetnju i uživati u kombinaciji skandinavskog dizajna, umjetnosti i načina života u luci. Upravo se tu i duž cijele luke skuplja najviše ljudi tijekom sunčanih dana, posebno vikendima. Svi lokalci tad žive svoju luku, dok turisti uživaju u doživljaju lokalnog života uz more i fjord (Oslofjord) uz koji je Oslo izgrađen. Uz pomorsku industriju i brojne tvrtke iz sektora nafte i plina pridonose brojci od 482 milijarde dolara, koliki je bio BDP Osla u 2021. godini.

Najimpresivnije zgrade su gradske vijećnice, koje slave solidarnost, rad i ljudsko zajedništvo na putu prema napretku

Današnja slika Osla jako je daleko od poznatog Münchova “Vriska” koji svi posjetitelji žele vidjeti, kao i cijeli muzej izgrađen i posvećen njihovu najslavnijem umjetniku. Koliko su pomaknuti, u dobrom smislu, čak i kad je umjetnost u pitanju, možda najviše ilustrira šetnja ogromnim gradskim parkom Frogner, gdje se nalazi slavna instalacija “Vigeland“ koju je postavio Gustav Vigeland između 1924. i 1943.

Park Frogner najveći je park u gradu, a spomenuta instalacija najveći je park skulptura na svijetu koji je napravio jedan umjetnik. S gotovo dva milijuna posjetitelja svake godine, park Frogner jedna je od najpopularnijih turističkih atrakcija u Norveškoj i otvoren je za javnost u svakom trenutku. Opet puno o mentalitetu zemlje i grada govori činjenica da je cijeli park turistički poznat kao Vigeland park, a lokalci ga i dalje zovu Frogner park jer odbijaju veličati umjetnika pa biraju, kako kažu, prizemnije ime, ono koje je park oduvijek imao.

U gradskom parku Frogner nalazi se slavna instalacija ‘Vigeland’ koju je postavio Gustav Vigeland između 1924. i 1943., a i danas je najveći park skulptura na svijetu koji je djelo jednog umjetnika. FOTO: Riana Petanjek