Charles Baudelaire bio je jedan od najutjecajnijih i najboljih francuskih pjesnika 19. stoljeća. On je preteča i utemeljitelj modernizma, pjesnik koji je otvorio put ka modernoj književnosti. Svojim je pjesništvom odredio značaj europske poezije modernog doba te se povijest modernog pjesništva ne može zamisliti bez njegovog stvaralaštva.

Tvorac je zbirke pjesama ‘Cvijeće zla’, koja je naišla na buru negodovanja, društvo se bunilo protiv pjesnika, vlast ga je progonila, jer je otkrio bolne točke suvremenog čovječanstva u njihovom užasnom, neuljepšanom obliku.
Inače, Baudelaire je mnogo pio, te se našao u potpunoj bijedi. Stvarnost mu je postala još odvratnija, a potreba za pijanstvom jos veća. Naposljetku su na red došli hašiš i opijum, o čemu je i pisao: ‘Izvanredna duhovna stanja koja izaziva opijenost pravi su raj u odnosu na bljutavost svakidašnjice’. Međutim, Baudelaire je duboko osjećao dubinu svog moralnog pada i strahotu puta koji je izabrao – to se jasno vidi i u njegovim pjesmama, zato su one tako potresne.

Baudelaireova mržnja prema buržoaziji je rasla i on je postao politički aktivan te je sudjelova 1848. godine u revoluciji. Imao je znatan utjecaj na francusku i englesku književnost. Najznačajniji francuski pisci koji su došli poslije njega su ga velikodušno hvalili. Posljednje dvije godine svog života proveo je polu-paraliziran u Bruxellesu i Parizu, gdje je i umro 31. kolovoza 1867. Poslije njegove smrti, majka mu je otplaćivala dugove. No, poštovala je njegov rad i rekla: “Vidim da moj sin, uprkos svim svojim greškama, ima svoje mjesto u književnosti.”