Umjetnički projekt ‘Pjesme za naše more’ Renate Poljak od 29. veljače u Galeriji Bačva Doma HDLU-a

Izložba, odnosno, multidisciplinarni umjetnički projekt „Pjesme za naše more“, likovne, video i filmske umjetnice Renate Poljak, moći će se od 29. veljače do 17. ožujka pogledati u zagrebačkoj Galeriji Bačva Doma HDLU-a. Sama izložba sastoji se od dvaju radova. Prvi je okrugla, viseća projekcija koja će biti postavljena u središtu Galerije Bačva, a na kojoj su planktoni i sićušna podvodna stvorenja. Ti planktoni pripadaju 12-godišnjem dječaku iz Splita Vanji Cetiniću – Koći koji ih već dvije godine hvata planktonskom mrežicom te proučava pod mikroskopom. Fascinantne snimke prikazuju uvećani svijet malih bića koja stvaraju kisik. Drugi dio izložbe trokanalna je videoprojekcija na polukružnom zidu galerije. Glavni su protagonisti projekcije glazbenici Amira Medunjanin te Alen i Nenad Sinkauz koji stvaraju novu pjesmu za naše more. Tekst pjesme napisala je Monika Herceg. Umjetnica Renata Poljak dala je intervju Nacionalu.

NACIONAL: U srcu vašeg projekta „Pjesme za naše more“ ekološka je ideja, kako se ona manifestira i zašto vam je važno osvijestiti ekološke teme?

Čini mi se da ne možemo zamisliti nikakav odnos, nikakvu temu, a da nije negdje vezana za ekologiju. Ona je tu, prisutna, kao što je Zemlja tu. Mi živimo ekološki problem kao što živimo na Zemlji. Uopće ne vidim kako možemo govoriti i o čemu relevantnom zaobilazeći tu temu. Stoga je i u ovom radu ona potka, postojana i ne miče se. A rad se događa negdje drugdje, nosi na neku drugu stranu, razvija se kroz umjetnički izričaj i kada ga gledamo, ne vidimo ideju ekologije per se, ona nije eksplicitna. Ovaj projekt namjerno ne sadrži doslovne ekološke poruke, već se temi prilazi iz potpuno drugog rakursa, poetičnog i utopijskog.

NACIONAL: Kako vi doživljavate more, kakvo ono za vas ima značenje?

Diplomirala sam na radu Josepha Beuysa koji je koristio različite elemente kao, primjerice, filc, mast ili vosak kao svoje elemente kojima je pridavao različita svojstva. Čini mi se da je kod mene more taj element, pojavljuje se u gotovo svim mojim radovima i ima različita značenja od rada do rada, more – voda – element je dubokog i širokog značenja, od dubljeg metafizičkog i ontološkog značenja mora i pozicije otoka koje more istovremeno spaja i razdvaja, mora koje čuva sjećanja, čuva sve rastanke ovoga svijeta, čuva mrtve duše ljudi i životinja, more je čuvar naših otpadaka, a mi sami smo više od šezdeset posto voda i od samog početka smo u njoj jer u vodi dijete raste, razvija svoje tijelo, prvi jezik i kontakt.

Do ovog projekta nisam nikada bila tako blizu Beuysovoj filozofiji i pristupu, zato ga i spominjem. „Pjesme za naše more“ funkcionira na emotivnoj razini, na ideji promjene energije, promjene vjerovanja, na spekulaciji, na utopiji. Mislim da ako zaboravimo vjerovati u utopiju i u mogućnost da su promjene moguće, prestajemo, u najmanju ruku, biti dosadni i neaktivni, kao individua i kao društvo.

NACIONAL: Ovim radom istražujete ideju da more možemo izliječiti i od mrtvih migranata i od poimanja kao grobnice Mediterana, što je potrebno napraviti da bismo ga približili sebi i izliječili, ili barem zaliječili?

U ovom radu i njegovu procesu bila mi je krucijalna ideja slobode. Slobode misli. I to mi se jako svidjelo, da dozvolim sebi tu slobodu, jer realnost uvijek ograničava. Hajde da imam tako slobodne misli u kojima mogu zamisliti što god hoću, u kojima mogu promijeniti energiju mora, izliječiti ga, vjerovati u to. Proces umjetničke artikulacije krenuo je iz te točke. A ne iz problema, problem – ekološki – svima je jasan i poznat, nema razloga da ga i ja sada podcrtavam i kažem, naprimjer: Ne bacajte plastiku u more!

Kako su se tradicija i vjerovanje od davnina prenosili pjesmom i pričom, iz istog smo razloga kreirali novu pjesmu koja nosi novu snagu i energiju i u kojoj more postaje bog postanka. Zato je tu i Amira Medunjanin.

Od davnina je u nomadskom životu naših predaka postojao vrač ili šaman koji bi, kada bi grupa pronašla mjesto za život, odlazio na vrh brda, postavljao znak za boga u kojeg su tada vjerovali, pjevao ili plesao i time mijenjao energiju mjesta za život, činio ga boljim i sigurnijim. Ono što mi danas trebamo i o čemu govori ovaj spekulativni projekt, mogućnost je promjene energije ili pokušaj izlječenja mora. Ukratko, treba nam neki suvremeni šaman koji će opjevati i kreirati novu povijest i novi mit u koji ćemo svi zajedno povjerovati.

Dječak Vanja i njegovi planktoni, Amira Medunjanin i braća Sinkauz možda nisu šamani, ali možemo spekulirati da jesu. Uvjerenja i vjerovanja su vrlo fragilna i manipulativna kategorija – kao što znamo iz svoje recentne povijesti.

NACIONAL: Mogu li likovni umjetnici, umjetnost općenito, pomoći riješiti probleme ili ih mogu samo ovako predstaviti, upozoriti?

Konzumirajući umjetnost postajemo finiji, senzibilniji ljudi, promatramo stvari iz nekog drugog kuta koji nas obogaćuje kao bića. Kada se umjetnost bavi nekim problemom ili nekom temom, ona o njima ne progovara onako kako se piše, primjerice, novinski članak. Umjetnost općenito diže život na višu razinu, zato se u umjetnost u razvijenim zemljama toliko ulaže, ona mijenja svijet i našu percepciju, mi s njom napredujemo. Utoliko mislim, odnosno, sigurna sam da ona može pomoći riješiti probleme, jer život nije sastavljen samo od golih činjenica i problemi ne rješavaju samo tako.

NACIONAL: U svom radu koristite više različitih likovnih izričaja, hoće li tako biti i s ovim radom?

Najvjerojatnije hoće, ovaj rad je potpuno nov, on je zapravo još u fazi izrade. Snimanje pjesme s Amirom i braćom Sinkauz bilo je prije malo više od mjesec dana. Sada ćemo na izložbi u Bačvi prikazati trokanalnu video-instalaciju i još jednu okruglu projekciju u centru Bačve. Kasnije je plan da pjesmu puštamo i izravno u more, da nabavimo podvodne zvučnike i postavimo ih ispod mora i – naravno – plan je snimiti taj proces, biljke i životinjice koje se s vremenom hvataju na tu konstrukciju, reakcije riba i ostalih bića na glazbu… Cijeli taj svijet pod morem. Film se tek radi i moramo još snimati, a najvjerojatnije će biti i nekih samostalnih vizuala u formi kolaža ili slikarskih intervencija – ako za to bude potrebe. To sada ne mogu sa sigurnošću reći jer sam po osjećaju još na početku rada i pod potpunim emotivnim dojmom kreacije pjesme s Amirom i braćom Sinkauz. To je bilo stvarno transformativno iskustvo za sve nas.

NACIONAL: Što nakon galerije Bačva u Domu HDLU-a? Planirate li rad pokazati na još nekim lokacijama?

Već u ožujku kreće festival Art Explora na Malti. Od proljeća 2024. do jeseni 2026. festival će putovati u 15 zemalja Mediterana. U nekom od tih segmenata bit će prikazan i ovaj rad. A kada film bude gotov, tada kreće njegova distribucija, također planiram i izložbu u Beogradu s ovim radom, na ljeto ili jesen ove godine. I, naravno, u Bolu na Braču, za vrijeme festivala koji vodim već 13 godina, imat ćemo prikazivanje, vjerojatno i instalaciju pod morem.