Mlada glumica Nera Stipičević, s kolegama Miom Biondić i Petrom Cvirnom, pokrenula je projekt ’FreeDA’, čiji je prvi dio – monodrama u izvedbi Nere Stipičević – izveden prošlog tjedna. Mia Biondić prvi se put službeno latila režije, a Cvirn je radio produkciju. Planiraju se još i izložba te dokumentarni film.

[quote_box_center]

• Mlada glumica Nera Stipičević, s kolegama Miom Biondić i Petrom Cvirnom, pokrenula je projekt ‘FreeDA’

• Naziv projekta „FreeDA” već sam po sebi govori o sadržaju predstave – u sebi sadrži ime svjetski renomirane ikone meksičkog slikarstva Fride Kahlo

[/quote_box_center]

Naziv projekta „FreeDA” već sam po sebi govori o sadržaju predstave. U sebi sadrži ime svjetski renomirane ikone meksičkog slikarstva Fride Kahlo i potrebu autorice da se umjetnički oslobodi, jer to u prijevodu znači ‘Slobodna, Da’. Život i rad Fride Kahlo poslužili su kao poligon za nastanak predstave, kao arhetip preko kojeg i iza kojeg se glumica „skriva”. Zbog vlastite nemoći, tražeći rješenje u arhetipu Fride, glumica se suočava sama sa sobom baš kao što se i Frida, slikanjem svojih autoportreta, suočavala sama sa sobom.

Ideja predstave je, kaže Nera Stipičević, povezati umjetnicu Fridu Kahlo koja potječe iz malog mjesta i nje, koja je također iz malog mjesta, ali i pokazati ljubav prema tradiciji kod obje umjetnice.

“Danas se jako brzo prilagođavamo trendovima. Mislimo da smo ‘življi’ ako se konstantno mijenjamo, ako se konstantno ‘apdejtamo’. Slažem se da trebamo biti u skladu s vremenom, ali samo onoliko koliko to nama odgovara. Kroz svoj dosadašnji život shvatila sam da ni jedna promjena nema smisla ako baza nije čvrsta. Svatko za sebe određuje što mu je osnova, no najčešće ju vežemo za svoje djetinjstvo. Tada smo bili najotvoreniji i svijetu smo pristupali bezrezervno, spontano. Svaki osmijeh i suza iz tog doba, poput godova upisani su u nas. Svi smo sami sebi mjerilo, a ja sam uvidjela da sam najsretnija kada sam svoja, pa makar bila okružena malim brojem ljudi. S ponosom ističem da sam ‘tradicionalan’ tip i pozivam se na klasične tradicionalne vrijednosti prema kojima nastojim živjeti. Danas treba raditi balans, stalno. Za nekoga je tradicija sinonim za tradiciju naroda i s njom se poistovjećuje, kao Frida Kahlo, a za nekog drugog tradicija se, kao za mene, odnosi se na obiteljske običaje. Ti običaji ili događaji koji su se kroz moj život ponavljali zasigurno su ostavili otisak u meni”, kaže Nera Stipičević koja kaže kako se zaljubila u snagu koju je Frida Kahlo imala kroz tako težak život.

Poznate su izjave Fride Kahlo da često slika autoportrete jer je često sama, ali i da sebe poznaje najbolje. Nera Stipičević s tim se slaže i tvrdi da smo svi mi uvijek sami.

“Ona je samo bila prisiljena biti to i fizički. Ponekad nešto izgleda kao prepreka, ali nužno i ne znači nju samu. Frida je bila prisiljena suočiti se sa samom sobom, nije imala izbora. Mi danas imamo izbora i stalno bježimo u sve druge opcije osim da se suočimo sami sa sobom, jer suočavanje sa samim sobom nosi pravu istinu, a ona često boli. Da bi čovjek bio slobodan, mislim da mora proći određenu bol. Jedan dio teksta kaže: ’Znam što znači biti slobodna jer sam si dopustila nekoliko puta biti hrabra, okusila sam to, osjetila sam slatkoću svoje suze, šećer svoje soli. Spoznaja da se čovjek mora dobro ‘išarati’ duga je staza prema osobnoj sreći, jer jedino tako će se moći sagledati obje strane priče”, priča glumica i dodaje da je cilj projekta „FreeDA” da se predstava izvodi u nekonvencionalnim nekazališnim prostorima, stanovima, dvorištima.

Mlada glumica pokrenula projekt “FreeDA”Foto: Marko Grubišić

Za sve, smatra Nera Stipičević, postoji vrijeme i mjesto. Tako je i u slučaju ove predstave. “Sama priča jako je intimna i veći broj ljudi u publici ‘oštetio’ bi ju, rekla bih. Predstava zahtijeva direktan kontakt s publikom, oči u oči, i to se teško može postići u velikim dvoranama. Po uzoru na najplodnije životno i umjetničko razdoblje u kojem je Frida Kahlo okupljajući razne profile umjetnika kao što su Miró, Kandinsky, Duchamp, od svog doma stvorila meku internacionalne umjetničke inteligencije toga doba, u ovo vrijeme kada su se takvi običaji gotovo izgubili, ova predstava bi trebala vratiti kvalitetu takvih druženja”, objašnjava glumica. Budući da je zaposlena u Gradskom kazalištu Trešnja, a radi i svoje nezavisne projekte, trenutačno je dio i institucionalne i izvaninstitucionalne kulturne politike.

“Iako sam zaposlena u kazalištu Trešnja, odlučila sam pokrenuti priču koja me veseli u nadi da ću napraviti neku malu promjenu svojim djelovanjem. To je bila i osnovna ideja mog tima i mene, svojim primjerom pokazati da se može drukčije od postojećega. Pokušavam što manje misliti o institucionalnoj kulturnoj politici kod nas jer mi ne stavlja osmijeh na lice. Ono što svi znamo jest da koliko ulažemo u kulturu toliko nam se i vrati, a postotak ispod jedan posto koji se ulaže u kulturu je porazan”.

Neprestanu „borbu s brojkama”, odnosno konstantan manjak novca Nera Stipičević pokušava riješiti malim poslovnim potezima. Jedan od njih je i odluka da projekt ‘FreeDA’ prijavi na Zabin natječaj, a ušao je u konkurenciju deset najboljih, od 270 prijavljenih.

“Ovaj projekt za Miu, Petra i mene u mnogočemu je poseban. Mi smo troje glumaca koji su zbog projekta ‘FreeDA’ uskočili u uloge producenata, autora, redatelja… Dali smo se u ovaj projekt svim srcem i to nam se vratilo. Naši suradnici zaljubili su se u našu priču i objeručke s nama prihvatili izazov. Tako smo se prijavili i na natječaj Zagrebačke banke koja je prepoznala naš projekt. Ponosni smo što smo ušli u top 10 najboljih projekata u kategoriji Moja kreativna crta. Imali smo dva dana zanimljive edukativne radionice na kojoj smo upoznali divne ljude s izvrsnim idejama. Čak smo s nekima, poput Rafiola Anka, već ostvarili suradnju. Jako mi je bio važan ovaj projekt i zato je bilo bitno da su uz mene ljudi koji se mogu na bilo koji način pronaći u njemu. Sretna sam i ponosna na svoje prijatelje i kolege koji su toliko ljubavi i rada uložili u naš projekt. Prošli smo jako puno toga u produkcijskom, a Mia i ja u kreativnom smislu. Dok se ne upustiš u jednu ovakvu pustolovinu, teško je imati uvid u njenu višeslojnost i značajnost”, tvrdi Nera Stipičević.

Umjetnica kaže da trenutačna društvena situacija u Hrvatskoj tjera na poništavanje identiteta, individualnosti, a od svih traži da postajemo nalik jedni drugima, da brišemo tradiciju i kulturu iz koje dolazimo. Protiv toga se, smatra, treba boriti svojim primjerom.

“Ništa više nećete napraviti vikanjem osim ako sami ne napravite nešto. Ako svojim primjerom i djelima ne pokažete da ste ponosni na svaki dio svoje prošlosti, nijedno slovo budućnosti neće biti uistinu vaše. Ne mislim pritom da se treba busati u prsa ponosno i govoriti: ‘Ja sam taj i taj i dolazim od tuda i tuda!’ Ne! Potrebno je osvijestiti razliku između onoga što mi uistinu jesmo i onoga što bi društvo htjelo da budemo”, govori glumica. Kaže da si, boreći se protiv sebe, nikako ne činimo uslugu, tako samo idemo dužim putem. U svemu tome treba biti realan i reći sebi kako stvari stoje.