Nacionalni muzej moderne umjetnosti od 7. veljače do 5. ožujka 2023. u Galeriji „Josip Račić“ predstavlja izložbu „Mrtva priroda“ slikara, grafičkog dizajnera i ilustratora Nenada Marasovića.

Koncepciju, kao i postav izložbe, autorski potpisuje povjesničar umjetnosti i ravnatelj Nacionalnog muzeja Moderne umjetnosti Branko Franceschi, koji je prije točno trideset godina u Galeriji Miroslav Kraljević izložio Marasovićeve radove na temu ženskog tijela u pokretu.

Za prezentaciju umjetnikovog stvaralaštva autor izložbe ovaj put odabrao je radove iz manje poznatog i zanemarenog segmenta bogatog opusa Nenada Marasovića. Riječ je o 11 ulja na platnu iz serije mrtva priroda s motivima hrane, nastalim u razdoblju između 2009. i 2012., a koja prema mišljenju Branka Franceschija predstavlja umjetnikovo najbolje ostvarenje i njegov je istinski doprinos žanru mrtve prirode u hrvatskom slikarstvu. Izložbu prati dvojezični katalog na hrvatskom i engleskom jeziku, u izdanju Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, s predgovorom Branka Franceschija.

“Marasović je prema motivu u duhu izvornog realizma izrazito objektivan. Redovito ga postavlja u središte prvog plana kompozicije, a pozadinu najčešće izvodi neutralnim nanosima komplementarne boje. Tonovi su prigušeni, zagasiti, a osvjetljenje ravnomjerno, bez ekspresivnih prodora svjetla ili njegove igre sa sjenom. Naizgled, kompozicije su monotone i opisne, što je izvrsno sumirano nepretencioznim nazivima kao što su, na primjer, Komad mesa, Raženi kruh, Voćni kolač, Sve za salatu ili Tri ribe. Ali oko privlači i pažnju plijeni intenzivan osjećaj prikazanog tkiva. Meso je sočno, svježe i zdravo, ljubiteljima mesa poput mene izazvat će apetit. Koža i oči ribe su vlažne, kora kruha je tvrda, a tijesto razabrano i elastično. Slastičarski kolači saharinski su slatki, povrće sočno, a ovojnica luka odgovarajuće sjajna, suha i hrskava. Vidljivo je da Marasović široku lepezu vlastitog likovnog izraza prilagođava prirodi motiva, evocirajući pritom različite povijesne pristupe žanru. Realistični prikazi komada mesa, voća ili kruha pokazuju kako se tradicija uvjerljivosti nizozemskog slikarstva mrtvih priroda održava još od 16. stoljeća, te i danas živo traje. Marasović ponekad u kompoziciju uključuje i virtuozno izvedenu providnost staklenog posuđa. Ono što je kod njega na ovim slikama moderno, redukcija je kompozicije na realistično slikan središnji motiv izveden na pozadini tretiranoj poput apstraktne površine, odnosno monokromne plohe boje. S druge strane, sočne kriške torti evociraju opsesiju pop-artista konfekcioniranom i uopće industrijski ili manufakturno proizvedenom hranom šezdesetih godina 20. stoljeća. Kad slika ribe, jedan od omiljenih motiva žanra mrtvih priroda tijekom hrvatskog modernizma, a naglašeno kad ih prikazuje sirove, Marasovićeva izvedba otklanja se prema hiperrealizmu. U kompoziciji Suicide Jump (Samoubilački skok) s temom ribe koja je neočekivano zaglavila u čaši, tendencija hiperrealističnom efektu nadograđena je s izvjesnom dozom bizarnosti”, navodi Branko Franceschi u predgovoru u pratećem katalogu izložbe.