U Njemačkoj su u posljednje vrijeme zabilježeni sve učestaliji prosvjedi ispred klinika koje obavljaju pobačaje. Tamošnji mediji istražili su koliko je jak utjecaj protivnika pobačaja iz Sjedinjenih Američkih Država.

Prema članku 218. njemačkog Kaznenog zakona, pobačaj je načelno zabranjen, ali ostaje nekažnjen ako se napravi do 12. tjedna nakon začeća i ako se najkasnije tri dana prije postupka dostavi potvrda o odlasku na savjetovanje. Bez te potvrde žena može kazneno odgovarati, kao i liječnik koji obavlja pobačaj. Pobačaj je dozvoljen nakon silovanja, ili ako je život majke u opasnosti.

“Sloboda izražavanja je u redu, ali ne ovdje”, izjavila je Claudia Hohmann koja već devet godina vodi ured “Pro Familia” u Frankfurtu na Majni u razgovoru za Deutsche Welle o prosvjedima ispred klinika.

O prosvjednicima kaže: “Naravno da nam je drago što ne viču na nas i ne gađaju nas, ali nije to poanta. To je ljubaznost iza koje se krije dosta agresivnosti prema ljudima.”

Prema podacima Saveznog zavoda za statistiku, u Njemačkoj se svake godine obavi oko 100.000 pobačaja, a 1996. godine bilo ih je nešto manje od 131.000. U nekim dijelovima Njemačke onima koji žele pobačaj može biti teško pronaći kliniku – u nekim gradovima tih ustanova uopće nema.

Navodi se i da ne podučavaju sve medicinske škole postupak obavljanja pobačaja, kao i da sve manje diplomaca želi raditi na tom području zdravstvene zaštite. Istodobno, liječnici koji pružaju tu uslugu često su stariji i u mirovini. Između 2003. i 2020. broj klinika koje nude pobačaje pao je za 50 posto na samo 1.109.

Ulli Jentsch zaposlea je u Antifašističkom novinskom arhivu i obrazovnom centru (apabiz) u Berlinu. Više od 20 godina istražuje ekstremnu desnicu, kršćanski fundamentalizam i “pro-life” pokret u Njemačkoj. Ističe da je pokret protiv pobačaja u SAD-u bio uzor aktivistima u Njemačkoj i Europi najkasnije od devedesetih godina.

“Pored pokušaja kopiranja američke taktike, radi se i o kontaktima”, objasnio je za DW te dodao da “oni koriste novac za potporu konkretnim slučajevima, primjerice pred Europskim sudom za ljudska prava. Podržali su i predmete koji se odnose na ‘bdijenja’. Nalaze i u Strasbourgu i Bruxellesu”, naglašava te dodaje kako “taj posao ne bi bio moguć bez financiranja iz SAD-a”.