Izvanredna zbirka školjki bračnog para Ines i Neška Miljana Popovića oaza je ljepote dragulja s morskog dna izloženih s remek-djelima jednog od najvećih hrvatskih slikara Vlahe Bukovca u pinakoteci crkve sv. Nikole u Cavtatu

Nedavno je na stranicama putničke web stranice ‘’European Best Destinations’’ Cavtat proglašen najboljim odredištem za medeni mjesec u 2023. godini. No da su bili upoznati s činjenicom da se upravo tu nalazi jedan od najboljih hrvatskih muzeja posvećenih školjkama, zasigurno bi Cavtat proglasili i najboljim odredištem svih ljubitelja prirodne elegancije dragulja s morskog dna. Izvanredna zbirka bračnog para Ines i Neška Miljana Popovića koja je oaza znanja i ljepote izložena je u pinakoteci crkve sv. Nikole. Remek-djela prirode tu su izložena uz ona jednog od najvećih hrvatskih slikara Vlaha Bukovca. Jedinstvena kolekcija kroz koju su protkana desetljeća strasti i istraživanja sadrži više od 2500 primjeraka školjaka i puževa i pokriva sve svjetske oceane i osvaja raznolikošću i ljepotom.

Supružnici Popović su diplomirani inženjeri pomorskog prometa, nautičari i zaljubljenici u more, a prikupljati školjke počeli su prije dvadesetak godina kada su odlučili dodati malo šarma u uređenu dječju sobu. Željeli su prostor učiniti posebnim i originalnim s nekoliko školjaka. Teško da su mogli slutiti da će taj trenutak pokrenuti njihovu zajedničku strast prema školjkama i započeti nevjerojatno putovanje kroz svjetska mora. Inače, Neško je već odavno zaražen ‘’kolekcionarskim virusom’’. Poznat je kao strastveni sakupljač rock memorabilije. Kao što je strpljivo pratio svijetom sjajne nastupe Rolling Stonesa, Pink Floyda i ostalih legendi rocka, sada je uz pomoć supruge Ines zaronio u čarobne morske dubine. I dok je godinama zbirka bila dostupna tek njihovoj obitelji i prijateljima koji su ih posjećivali, sada u njoj mogu uživati svi zaljubljenici u podmorski svijet, koje će postav upoznati ne samo sa životnim ciklusima školjaka i puževa, već i podsjetiti koliko je važno očuvanje morskog ekosustava. Sve je, dakle, počelo uređenjem dječje sobe, no zanimljivo je kako se priča razvijala dalje.

“U sobu su se s vremenom počeli useljavati sve veći eksponati, preparirane ribe, police… Naš stariji sin Ivor je od ranih dana pokazivao veliki interes za more i sve što u njemu živi. A tata je činio sve da mu približi temu, kupio barku, počeo ribati, roniti na dah, živjeti more istražujući, tako da smo svi učili usput. Soba je polako postajala koraljni greben u kojoj nije bilo mjesta za televiziju, što djeci tada nije ni smetalo. Neško je ubrzo upoznao našeg pokojnog prijatelja Đura Capora, koji je također bio kolekcionar školjki i ronilac, a živio je u Konavlima. On je bio naš prvi instruktor ronjenja i velika pomoć pri otkrivanju pravila konkologije, multidisciplinarne znanstvene discipline koja uključuje elemente biologije, zoologije, ekologije, geologije i paleontologije, a proučava školjke i puževe. Preko Capora, koji je bio strastveni hobist, upoznali smo i mnoge druge entuzijaste iz cijele Hrvatske koji su, svaki na svoj način, ostavili velikog traga na nas i obujam naše kolekcije”, priča Ines Popović.

Kako bi proširili svoje znanje o školjkama, bračni par Popović na osobnoj je razini surađivao s ljudima iz znanstvenih institucija. Budući da postoji razlika između malakologije koja proučava žive mekušce, i konkologije, koja se bavi njihovim egzoskeletonima, odnosno školjkama, sebe ipak svrstavaju u ove druge. U današnje doba interneta kada je svijet postao globalno selo, jednostavno je povezati se s ljudima sličnih interesa. Najviše su znanja, kažu, upili od Gisele Muller, poznatog imena u svijetu konkologije, koja u svojim poznim godinama nesebično podržava njihov pionirski projekt na ovim prostorima. Donira im ili prodaje ispod cijene primjerke kojih se ne bi posramio niti jedan veliki svjetski muzej.

‘Prisutna je strepnja da je sve na kocki i da moramo omogućiti djeci da se dive živućim primjercima, a ne izložbi kao katalogu gubitka’

S obzirom na to da među njihovim izlošcima ima fosila starih i 150 milijuna godina, ali i izuzetno rijetkih primjeraka, neki ih smatraju bogatašima. Jedno od glavnih pitanja koja im postavljaju posjetitelji je zato kako su došli do tih rijetkih primjeraka.

Posjetiteljima obično objasne da su otprilike jedna trećinu kolekcije skupili sami na svojim putovanjima skupljanjem na plaži, roneći, kupujući na ribljim tržnicama ili od lokalnih ribara. Dvije trećine su kupili ili dobili razmjenom. U to spada i dio kolekcije pokojnog vlč. Željka Zuanovića, još jednog velikog zaljubljenika u konkologiju koji je svojevremeno pokušao pokrenuti sličan projekt. U tim prvim godinama nisu mogli ni zamisliti da će uspjeti prikupiti tako veliku i značajnu kolekciju, ali ističu da je iza cijele priče uvijek postojala samo velika strast za znanjem i divljenje prema ljepoti i raznolikosti koju priroda nudi. Nikada nisu, ističu supružnici, skupljali školjke da bi nekoga impresionirali. Za njih skupljanje školjki jednostavno predstavlja posebnu vrstu privlačnosti jer školjke rezoniraju s njihovom percepcijom ljepote, a one s upečatljivim uzorcima i kontrastnim bojama vizualno su im najprivlačnije.

“No to nije presudno za vrijednost školjke. Vrijednima ih čini egzotika, porijeklo tj. koliko daleko putuju i koliko su rijetke”, objašnjava Neško Miljan Popović.

Kroz njihovu se zbirku može puno toga naučiti.

“Tu uskačem ja sa svojom pričom”, nadovezuje se Ines Popović, “sretna je okolnost da moja fascinacija temom ipak ostaje u granicama prosječnog ljubitelja prirode. To znači da sam zadivljena ljepotom, oblicima, bojama, raznolikošću i prije svega zanimljivostima vezanim uz ova stvorenja. Ja sam klasični ljubitelj dokumentaraca i Sir Davida Attenborougha, tako da posjet muzeju školjaka nastojim pretvoriti u iskustvo koje će na posjetitelja ostaviti takav dojam, natjerati ga da razmišlja o ovim bićima i posljedicama naših djelovanja na njih i njihova staništa. Osobni pristup, osobna obiteljska iskustva, 20 godina rada u turizmu, puno entuzijazma i prekrasna kolekcija su odličan preduvjet za izvrsnu priču koja privlači posjetitelje. Da zbirku predstavljamo isključivo sa znanstvenog stanovišta s taksonomijom, nomenklaturom izgubili bismo se u šumi suvišnih detalja koje prosječnog posjetitelja odbijaju jer to nije ono s čim se mogu poistovjetiti. Ta opcija ipak stoji ponuđena na ceduljicama pored eksponata za znanstvenike koji nas eventualno posjete.”

Jedno od čestih pitanja je i koja je razlika između školjke i puža. To je ujedno i osnovna lekcija koju pokušaju prenijeti svoj djeci iz Hrvatske koja posjete muzej. Posebno zato jer postoji “kvaka” u hrvatskom jeziku gdje je uobičajeno koristiti zajednički naziv školjke za školjkaše (bivalves – kućica im se sastoji iz dva dijela), a zapravo su i puževi (gastropodes) školjke.

Supružnici Popović osmislili su i liniju suvenira s motivima ugroženih jadranskih vrsta mekušaca #SHELLTERED, a svake srijede imaju besplatne projekcije dokumentaraca vezanih uz prirodu i njenu zaštitu. FOTO: Grgo Jelavić/Pixsell

Ovo je tema koju Ines Popović obrađuje s djecom vrtićkog uzrasta pa je jako ponosna što je kroz njihov muzej u protekloj sezoni prošlo preko 500 djece raznih uzrasta u sklopu promotivnih gratis obilazaka. Ove godine su ostvarili suradnju i s korisnicima obiteljske kartice, za obitelji s 3 ili više djece. Djeca su im, kaže, slaba točka, tako da često bezobzirno koriste svoja prijateljstva sa znanstvenicima, roniocima, klaunima da organiziraju radionice ili evente koji će ih uveseliti i naučiti da stvaraju društvo u kakvom žele živjeti.

Nihova zbirka obuhvaća školjke i puževe iz svih oceana, a predstavlja, zapravo, cijeli život bračnog para Popović. Kad putuju, uglavnom putuju s ciljem – muzika ili školjke. To ih je dovelo do dalekih destinacija kao što su Veliki koraljni greben, Maldivi, Kuba, Jamajka, Bahami, Kalifornija, Florida, otok Sanibel, Japan i naravno, njima najdraži Mediteran.

Uz more žive i u Hrvatskoj. Rone, stvaraju podvodne fotografije. Kad je riječ o jadranksim primjercima, Ines Popović kaže da su Jadran i Mediteran, uspoređujući ih s tropskim morima, manje bogati raznolikošću, ali i veličinom primjeraka. Veliko zadovoljstvo čine im, kaže, prijateljstva i druženja s ostalim entuzijastima s Jadrana koji su koautori stručne literature o stražnjoškržnjacima Jadranskog mora i koautori nekih novootkrivenih jadranskih vrsta. Alen Petani i Đani Iglić i njihov klub Sv. Roko iz Bibinja uzor su im u aktiviranju zajednice pri organizaciji eko akcija, a ističu i Lea Lanciu kojeg nazivaju majstorom strpljenja za čišćenje eksponata.

No, kako je zapravo nastala ideja da izlože kolekciju?

“Zapravo smo prihvatili zanimljivu ponudu našeg svećenika da izložimo našu zbirku u Pinakoteci crkve sv. Nikole. Mislim da ni on nije bio svjestan s koliko ozbiljnosti ćemo se posvetiti toj prilici. Mi smo sretni i zahvalni na inicijativi, a nadamo se da su i naši domaćini zadovoljni što je ovaj povijesno važni prostor za cijeli Cavtat dobio novi smisao i ponudio očima javnosti sve divne umjetnine koje ga krase. Trenutačno je izloženo 2500 različitih vrsta mekušaca iz cijelog svijeta, u 42 staklene vitrine, sortirane i opisane po familijama, što znači da se na jednom mjestu mogu vidjeti „rođaci“ koji žive na različitim krajevima svijeta. Trenutno je popularnije sortiranje po morima, ali s obzirom na prostor kojim raspolažemo smatrali smo ovo najboljim rješenjem”, objašnjava Ines Popović.

Na pitanje što bi poručili posjetiteljima koji dolaze vidjeti njihovu zbirku, kaže da bi im poručila da se pripreme na zaron s njima jer će ih posjet natjerati da uspore i primijete ljepotu koja ih okružuje. Neško Miljan Popović ima i kolekciju rock memorabilije, ali tu je ljubav spojio s ljubavlju prema školjkama. Njegova supruga kaže da njegova posvećenost nekoj temi, rocku, školjkama, druženjima ili obitelji stvara nevjerojatne sklopove okolnosti koji im začine život raznim prijateljstvima, putovanjima i anegdotama tako da sada uglavnom idu po koncertima u obalne gradove da bi ronili i slušali muziku. Svako putovanje je pomno isplanirano i vrijeme maksimalno iskorišteno.

‘Izloženo je 2500 različitih vrsta mekušaca u 42 staklene vitrine, a mogu se vidjeti i njihovi ‘rođaci’ iz raznih krajeva svijeta’

Ono što ih muči je vrijeme i priroda koja će ostati njihovoj djeci i novim generacijama. Posvećenog prikupljanju školjaka promijenila je, naime, i način na koji promatraju prirodu i okoliš jer cijeli proces sakupljanja podrazumijeva boravak u prirodi, upoznavanje podmorja i svjesnost o bioraznolikosti koja je skrivena ispod površine mora.

“To su područja koja su većini ljudi nedostupna tako da zaista uživamo u ulozi vodiča u nepoznato. Ipak, na tom našem zajedničkom putovanju uvijek je prisutna strepnja da je sve to na kocki i da moramo naći način kako omogućiti svojoj djeci, i djeci njihove djece, da se dive živućim primjercima, a ne našoj izložbi kao katalogu gubitka. Ekološki moment je sveprisutan u muzeju i trudimo se iskoristiti priliku koja nam je pružena da osvijestimo što veći broj ljudi o potrebi saniranja posljedica štete koju činimo našem planetu. Tako smo prošle godine osmislili liniju suvenira s motivima ugroženih jadranskih vrsta mekušaca #SHELLTERED, a svake srijede imamo i besplatne projekcije dokumentaraca tematski vezanih uz prirodu i njenu zaštitu”, kaže Ines Popović.

Nedavno su ona i suprug prošli edukaciju za trenera ‘’klimatskog kolaža’’, inovativnog pedagoškog alata koji im pomaže približiti temu klimatskih promjena posjetiteljima na zabavan način. Kroz ovaj alat objašnjavaju široj javnosti kako klima funkcionira, identificiraju uzroke i posljedice klimatskih promjena te ih uče o učinkovitim načinima djelovanja. Izvan muzeja, aktivno sudjeluju u akcijama čišćenja podmorja, a postali su i dijelom prepoznatljive i društveno odgovorne ekološke akcije ‘’Think Green’’.

Kolekcionarstvo školjaka smatraju životnim pozivom, a glavni im je cilj da svojom pričom uspiju dodirnuti što veći broj ljudi.