Kontroverzni velikogorički tajkun Željko Žužić, poznat iz afere davanja mita bivšoj sisačkoj županici Marini Lovrić Merzel za kupnju tvrtke Ceste Sisak, čije se ime nalazi u još nekoliko prijava i tužbi za malverzacije u poslovanju, po svemu sudeći nelegalno vadi šljunak i građevinski pijesak na jezeru Čiče pokraj Velike Gorice, tvrdi Žužiću blizak upućeni izvor. Nacionalu je nadležna rudarska inspekcija odgovorila da nema nikakvih saznanja o ilegalnim aktivnostima na spornoj šljunčari.

[quote_box_center]

• Kontroverzni velikogorički tajkun na udaru je optužbi da preko svoje tvrtke Velkom bez valjane koncesije vadi šljunak i građevinski pijesak na jezeru Čiče pokraj Velike Gorice i prodaje ga lokalnim građevinskim tvrtkama

• Sumnja se i da je taj nelegalno izvađeni šljunak upotrijebljen i za nedavno dovršenu velikogoričku obilaznicu te za nedovršenu autocestu Zagreb-Sisak

[/quote_box_center]

Prema tvrdnjama istog izvora bliskog Žužiću, njegova tvrtka Velkom šljunak izvađen bez valjane koncesije, separirani pijesak i beton prodaje lokalnim građevinskim tvrtkama. Isti izvor tvrdi i da je po svemu sudeći upravo tako nelegalno izvađeni šljunak iz jezera Čiče u velikoj mjeri ugrađen u nedavno dovršenu velikogoričku obilaznicu koja grad spaja s istočnom industrijskom zonom Zagreba, a dobrim dijelom i u nedovršenu autocestu Zagreb – Sisak, na kojoj su kao podizvođači radile i neke lokalne velikogoričke građevinske tvrtke, koje su, prema tvrdnjama bliskog Žužićevog suradnika, glavni kupci Velkomova ilegalno iskopanog šljunka.

TVRTKA VELKOM, KOJA JE U VLASNIŠTVU ŽELJKA ŽUŽIĆA i u čijem je sastavu šljunčara, na jezeru Čiče ima montirana dva velika plovna bagera, specijalizirana za podvodne iskope. Tvrdi se da su sve do sredine siječnja ove godine u sitnim noćnim satima ti plovni bageri vadili šljunak iz jezera. Buka koju su bageri stvarali čula se sve do obližnjih sela. Nekoliko stanovnika tih sela potvrdilo je Nacionalu da su se teški strojevi tih noći često čuli sve do ranih jutarnjih sati. Bliski Žužićev suradnik tvrdi da je nedavno do vlasnika šljunčare Željka Žužića stigla dojava kako se zbog informacije o ilegalnom iskopu šljunka priprema izvanredan posjet inspekcije pa je on dao nalog radnicima da privremeno obustave iskope. Tvrdi se da su aktivnosti dvaju teških bagera zatim obustavljene, a većina od 60 zaposlenih poslana je na “čekanje”. Na šljunčari je, kako smo saznali od dobro obaviještenog izvora, ostalo tek 15-ak radnika koji rade na separatoru šljunka.

Žužićev suradnik tvrdi da je tvrtka Velkom ilegalne aktivnosti na šljunčari domišljato maskirala u naoko posve čistu, legalnu aktivnost. Nekadašnje komunalno poduzeće Velkom d.o.o. sve do 2000. bilo je u vlasništvu grada Velike Gorice. Prema riječima donedavne velikogoričke gradske vijećnice iz SDP-a, današnje saborske zastupnice Vesne Fabijančić Križanić, koja još od 2008. sa Željkom Žužićem vodi svojevrsni “pravni rat”, Velkom je do početka Domovinskog rata bio profitabilno komunalno poduzeće koje je u svom sastavu imalo gradsku infrastrukturu, vrijedne nekretnine, poslovne prostore i spomenutu šljunčaru. Krajem 1990-ih Velkom počinje poslovati sve lošije pa je 2000. nad tvrtkom proglašen stečaj, a nakon pet godina stečajne agonije 2005. kupuje ga tvrtka Solidum Žužić u vlasništvu Željka Žužića. Velkom je tada plaćen samo 56 milijuna kuna, znatno manje od iznosa koji je istaknuo tadašnji stečajni upravitelj Velkoma Marinko Pajić – 70 milijuna kuna. No s obzirom na sve nekretnine, koje je posjedovala propala komunalna tvrtka, nisu rijetki ni oni koji tvrde da je njena realna vrijednost tada bila veća od 150 milijuna kuna.

Preuzevši tvrtku Velkom, koja je nastavila poslovati pod istim imenom i na istoj službenoj adresi, Žužić je preuzeo i šljunčaru na jezeru Čiče koja je urednu koncesiju za eksploataciju šljunka imala još iz bivše države, od 1989. Koncesija je rješenjem Službe za gospodarstvo Ureda državne uprave u Zagrebačkoj županiji u prosincu 2006. s propalog Velkoma prenesena na novu tvrtku, sada u Žužićevu vlasništvu, koji je šljunak nastavio eksploatirati. Na takvo su se rješenje iste godine žalili Županijsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici i Gradsko poglavarstvo, tvrdeći da je koncesija prenesena u suprotnosti s tada važećim Zakonom o rudarstvu, prema kojem rudarska koncesija ne može biti predmet stečajnog postupka.

USLIJEDILA JE OSMOGODIŠNJA PRAVNA BITKA brojnim tužbama, žalbama, presudama i poništenjima već donesenih odluka i rješenja. Ta pravna trakavica prekinuta je u veljači 2014. rješenjem Uprave za energetiku i rudarstvo Ministarstva gospodarstva kojim je poništena odluka Ureda državne uprave u Zagrebačkoj županiji iz 2006. o prenošenju koncesije sa staroga na novi Velkom uz objašnjenje da je prijenos bio protuzakonit. Koncesija je Velkomu oduzeta, tvrtka je izbrisana iz registra nositelja koncesije za eksploataciju šljunka, a pravo na raspolaganje eksploatacijskim poljem po sili zakona prešlo je na Republiku Hrvatsku. Drugim riječima, pravo na iskapanje šljunka iz jezera Čiče ima isključivo država. Premda su u Službi za gospodarstvo Ureda državne uprave u Zagrebačkoj županiji Nacionalu potvrdili da je Velkom izbrisan iz registra nositelja koncesija, taj isti registar nositelja koncesija pokazuje nešto posve drugo. U registru i dalje stoji da tvrtka Velkom d.o.o. posjeduje koncesiju za eksploataciju građevnog pijeska i šljunka na eksploatacijskom polju Novo Čiče – Velkom, i to do 31. prosinca 2015.

Koncesija za iskop šljunka prenesena je na Žužićevu tvrtku u suprotnosti sa zakonom o rudarstvuFoto: Saša Zinaja

PREMA TVRDNJAMA BLISKOG ŽUŽIĆEVA SURADNIKA, odluka o oduzimanju koncesije nije spriječila Žužićevu tvrtku da, sada ilegalno, nastavi s eksploatacijom šljunka i njegovom prodajom ostvaruje nemalu zaradu koja prema nekim neslužbenim procjenama seže do nekoliko milijuna kuna godišnje. No šteta se više ne nanosi županijskom, nego izravno državnom proračunu, jer je rudno bogatstvo u vlasništvu države. Na Nacionalovo pitanje Ministarstvu gospodarstva je li mu poznato da Žužićev Velkom ilegalno iskapa šljunak iz jezera Čiče, u Ministarstvu odgovaraju da je eksploatacija građevnog pijeska i šljunka iz jezera obustavljena, jer Velkom više nema pravo na eksploataciju mineralne sirovine, te da je rudarska inspekcija u lipnju 2014., odnosno samo mjesec dana nakon što mu je koncesija oduzeta, obišla šljunčaru i pritom nije uočila da se šljunak i građevni pijesak ilegalno eksploatiraju.

KAKO JE ŽUŽIĆ LEGALIZIRAO PRERADU ILEGALNO IZVAĐENOG ŠLJUNKA? Kad je odluka o oduzimanju koncesije u svibnju 2014. postala pravomoćna, a Velkom ostao bez prava na iskop šljunka iz jezera Čiče, tvrtka je uspjela ishoditi dozvolu za nastavak poslovanja betonare i za rad postrojenja za oplemenjivanje šljunka (separatora), kojim, kako stoji u odgovoru Ministarstva gospodarstva, “smije prerađivati šljunak iskopan prije poništenja koncesije, te onaj dopremljen s drugih, legalnih lokaliteta”! Dozvolu je, kako tvrdi dobro upućeni izvor, Žužić protumačio na svoj način pa su njegovi plovni bageri šljunak nastavili ilegalno kopati iz jezera Čiče pod okriljem noći sve do sredine siječnja, a danju posve legalno prerađivati šljunak i prodavati građevni pijesak, šljunak i beton. Pa ako se i dogodi da rudarska inspekcija svrati do šljunčare, zateći će bagere u mirovanju i separatore pune svježe prerađenog šljunka navodno dopremljenog s drugih, legalnih lokaliteta. U međuvremenu je, kako doznaje Nacional, Željko Žužić, osim što je privremeno obustavio iskop šljunka iz jezera Čiče, dao još jedan nalog svojim radnicima. Naredio im je da jedan od dva teška plovna bagera s jezera demontiraju i presele na obližnje jezero Vukovina, površinom znatno manje od Čiča. Iskapanje šljunka na jezeru Vukovina, na kojem jedinu koncesiju ima lokalno ribolovno društvo, i to za ribolov, uopće nije predviđeno zbog opasnosti da se zbog produbljivanja dna teškim strojevima obale jezera počnu urušavati, a suvišno je i napomenuti da Velkom nema koncesiju za iskapanje šljunka na tom jezeru, u što se Nacional uvjerio uvidom u registar nositelja koncesije pri Fini. No prema tvrdnjama izvora bliskog Žužiću, Velkom je protuzakonito iskapao šljunak iz jezera Vukovina i prije, i to malim bagerima na površinskom kopu. Realizira li se Žužićev nalog o preseljenju jednog od dvaju bagera na jezero Vukovina, i taj bi prostor uskoro mogao biti posve devastiran. Prema istom izvoru, Žužić će, čim se situacija oko dojave o ilegalnom iskopu na jezeru Čiče smiri, nastaviti s noćnim jaružanjem jezera preostalim bagerom.

Vesna Fabijančić Križanić, i sama stanovnica Velike Gorice, tvrdi da joj je poznato da su sve do prije godinu dana, dok je Velkom još imao koncesiju, teški plovni bageri na jezeru radili danonoćno, neprekidno 24 sata. Posljednjih nešto manje od godinu dana, od svibnja prošle godine, bageri su, kako se tvrdi, aktivni isključivo noću. No buka i ilegalan rad nisu jedini problem u čijem je središtu ova šljunčara. Fabijančić Križanić tvrdi i da je Velkom u mnogočemu izigrao propise kad je u pitanju šljunčara na jezeru Čiče: “Prije svega, Velkomovi bageri odavno su prešli dopuštene gabarite iskopa i u širinu i u dubinu jezera. Treba znati da je posljednja koncesija koja je odobrena Velkomu, ali i susjednoj tvrtki Hidrel, koja šljunak iskapa na istočnoj strani jezera s urednom koncesijom, odobrena u svrhu sanacije jezera, na kojem je prostornim planovima Velike Gorice u bližoj budućnosti planirano uklanjanje bagera i gradnja sportsko-rekreacijskog centra.” Zbog toga je objema tvrtkama naloženo da saniraju obale jezera, odnosno smanje kut pod kojim se obale spuštaju u jezero i time spriječe njihovo urušavanje.

FABIJANČIĆ KRIŽANIĆ JE 2008. UPUTILA PRIJAVU Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici protiv Željka Žužića i tvrtke Velkom zbog “opće opasne radnje”, upozoravajući da Velkom – dok je još radio s legalnom koncesijom – eksploatira šljunak na znatno većoj površini, izvan odobrenih granica koncesijskog dobra, i to tako da ga iskapa pod oštrim kutom, čime potkopava obale jezera i prouzročuje njihovo urušavanje. Tadašnja gradska vijećnica tražila je od Županijskog državnog odvjetništva da se prijava obradi i da se ustanove činjenice o tome što se doista događa na šljunčari, no dodaje da je njena prijava, kao i niz drugih protiv Žužića, godinama ostajala u ladicama tog Odvjetništva. Prošlo je punih pet godina do trenutka kad je problem napokon uočen i kad se prijava pokrenula s mrtve točke.

Postojanje ovoga problema Nacionalu su potvrdili i u Ministarstvu gospodarstva, navodeći da su rudarski inspektori tek prije godinu i pol, odnosno prilikom posjeta šljunčari u rujnu 2013., utvrdili nepravilnosti u poslovanju. Tada je, kako stoji u odgovoru iz Ministarstva gospodarstva, uočeno “da rudarski radovi na eksploataciji šljunka na jezeru Čiče nisu izvođeni u skladu s koncesijom”. Izvor blizak Žužiću tvrdi da Velkomovi bageri kopaju šljunak na znatno većoj dubini od dopuštene, ali i da jaružanjem potkopavaju obale jezera, što je nekoliko puta izazvalo urušavanje obale jezera, oštećenje nekoliko okolnih prometnica, a ugrožen je i pročistač otpadnih voda u neposrednoj blizini jezera. Zbog svega toga, kako odgovaraju iz Ministarstva gospodarstva, rudarski inspektor je u rujnu 2013. Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici podnio kaznenu prijavu protiv Velkoma, koja je – zanimljivo – 31. prosinca 2013. odbačena.

Spis je potom proslijeđen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici i zatraženo je pokretanje postupka naknade štete počinjene Republici Hrvatskoj eksploatacijom mineralne sirovine izvan granica koncesije. Velkom se pak u veljači 2014., samo tri mjeseca prije negoli mu je koncesija potpuno oduzeta, uspio nagoditi s državom, odnosno Županijskim državnim odvjetništvom u Velikoj Gorici, o naknadi štete za bespravnu eksploataciju šljunka u iznosu od 200.440,26 kuna.

Je li Velkom propisanu kaznu, odnosno naknadu štete, uredno platio, Nacionalu nije poznato, no poprilično je izvjesno da Žužićeva tvrtka i dalje, unatoč oduzimanju koncesije i kazni zbog prekoračenja granica koncesije i iskapanja šljunka izvan predviđenih gabarita, i dalje pod okriljem noći iskapa šljunak iz jezera i time ostvaruje solidnu materijalnu korist na štetu države, potvrdili su Nacionalu izvori bliski Velkomu čiji vlasnik nije odgovarao na pozive.