Zbog sumnji da je umiješan u ratni zločin na području BiH, bliži se vrhunac lova Tužiteljstva BiH na glavnog tajnika HDZ-a Milijana Brkića, potvrdila su Nacionalu dva neovisna izvora. Isti izvori tvrde da bi se Brkić mogao naći na udaru u sklopu šire akcije Tužiteljstva BiH, u kojoj se pokušavaju rasvijetliti zločini počinjeni nad civilima srpske nacionalnosti na području Livna i okolice.

[quote_box_center]

• Tužiteljstvo BiH sprema optužnicu za ratni zločin protiv glavnog tajnika HDZ-a

• Brkića se planira teretiti zbog zapovjedne odgovornosti tijekom ratnih operacija na području Livna 1992.

[/quote_box_center]

OBISTINE LI SE NAJAVE O MOGUĆEM PODIZANJU OPTUŽNICE Tužiteljstva BiH protiv Brkića zbog ratnog zločina, taj bi se predmet mogao prometnuti u dosad najosjetljiviji slučaj suradnje BiH i Hrvatske u procesuiranju počinitelja ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i zločina genocida.

Dvije su države potpisale protokol o suradnji u tim pitanjima u lipnju 2013. Sporazum su potpisali tadašnji glavni državni odvjetnik Mladen Bajić i glavni tužitelj Tužiteljstva BiH Goran Salihović. Dijelom se taj sporazum potpisao i zato što su počinitelji ratnih zločina koji imaju dvojna državljanstva zlorabili tu činjenicu jer ustavi Hrvatske i BiH priječe izručenja vlastitih državljana. Oni su dotad bijegom iz države u kojoj su ih počinili izbjegavali procesuiranje, dovodeći tako pravosudna tijela u pat poziciju. Zato su se državna odvjetništva dviju zemalja usuglasila da jedni drugima daju informacije, podatke i dokaze kako bi se omogućilo procesuiranje počinitelja ratnih zločina u državi u kojoj se nalaze.

Sličan sporazum Hrvatska je sa Srbijom potpisala još 2005. i otad je tim sporazumom obuhvaćeno pedesetak predmeta na temelju kojih je u Srbiji doneseno tridesetak presuda, dok je dio predmeta bio procesuiran i u Hrvatskoj. Prilikom potpisivanja tog sporazuma između Hrvatske i BiH, Dinko Salihović izjavio je da bi se moglo otvoriti pedesetak predmeta.

Prve tvrdnje da je Brkić uznemiren zbog toga što ga se počelo povezivati s ratnim zločinima u BiH do Nacionala su dospjele početkom veljače. U tekstu u komu su objavljene tvrdnje da je Brkić u jednom zagrebačkom restoranu nasrnuo na Mladena Bajića, bivšeg glavnog državnog odvjetnika, Nacional je prenio i to da je Brkić tada možda bio prilično uznemiren i zato što je bio upoznat s time da su u tijeku neke obrade Državnog odvjetništva povezane s njim. Već tada do Nacionala su dospjele informacije da su Brkića upozorili i da ga se pokušava povezati s nekim spornim zbivanjima još iz vremena rata iz BiH.

KAKO BI POKUŠAO RAZJASNITI BRKIĆEVU ULOGU U OPERACIJAMA NA LIVANJSKOM BOJIŠTU, Nacional je stupio u kontakt s dvojicom njegovih suboraca iz specijalne jedinice Alfa, s obzirom ne to da on sam nije želio ništa komentirati.

Brkićev suborac koji je od početka bio sudionik obrane Livna želio je ostati anoniman, ali je spreman svoj iskaz ponoviti na sudu. On je ovako opisao tadašnju situaciju:

“Da bismo razumjeli kontekst ovih događaja, moramo objasniti što se događalo u travnju 1992. To je vrijeme kada u Republici Hrvatskoj nakon međunarodnog priznanja dolazi do smanjenja borbenih djelovanja zbog dolaska Unprofora, a hrvatsko vodstvo to koristi za očuvanje dostignutih obrambenih linija i za preustroj oružanih snaga. Istovremeno, i srpske snage rade preustroj, odnosno prebacuju svoje snage na teritorij Bosne i Hercegovine, s ciljem zauzimanja kompletne Bosne i Hercegovine, a samim time izlaska na more i presijecanja Dalmacije na dva dijela. Zbog toga u Bosni i Hercegovini dolazi do određenih obrambenih priprema, ali s obzirom na nedovoljan broj ljudi i naoružanja, legalno izabrane vlasti u Bosni i Hercegovini traže pomoć Republike Hrvatske, s obzirom na to da se nakon pada Kupresa u travnju 1992. Livno našlo u poluokruženju, prikliješteno srpskim snagama s područja Kupresa, Glamoča i Grahova. Uvažavajući međunarodno ratno pravo koje dopušta svakoj državi da se ima pravo braniti 70 kilometara u dubinu s teritorija odakle je napadnuta, hrvatske vlasti prihvaćaju poziv za pomoć. Sukladno tome, dobar dio pripadnika Oružanih snaga RH koji su rođeni u Bosni i Hercegovini dobrovoljno se javlja za sudjelovanje u akcijama na području Livna, praktički radi obrane svojih rodnih ognjišta.”

Milijan Brkić tijekom povratka u Zagreb nakon VRO “Oluja” 1995. godineFoto: arhiva specijalne jedinice Alfa

MEĐU BRANITELJIMA KOJI SU SE DOBROVOLJNO PRIJAVILI ZA OBRANU LIVNA BIO JE I MILIJAN BRKIĆ, tada pripadnik specijalne jedinice Alfe te još devet njegovih suboraca. Po zapovjedi generala Ive Jelića, zapovjednika 4. gardijske brigade, na područje Livna odlazi i 5. svehrvatska udarna bojna. Istovremeno, zapovjedništvo nad snagama HVO-a Općinskog stožera Livno preuzima i general Ante Gotovina, tada pukovnik. Radi obrane Livna iz Hrvatske stižu i neke manje postrojbe, pojedinci i grupe, a obrani se priključuje i jedna postrojba 2. gardijske brigade, Crne mambe te samostalna bojna koju je oformila Livanjska zajednica Zagreb.

Nacionalov sugovornik tvrdi da su još u svibnju 1990. snage JNA opljačkale skladište Teritorijalne obrane u kojem se nalazilo oružje u vlasništvu Općine Livno. “To je oružje prebačeno u Donji Vakuf, područje pod kontrolom Srba, planski je u noćnim satima dovoženo i raspoređivano pripadnicima srpske nacionalnosti na području Livna gdje je SDS proglasio priključenje “Srpske opštine Livno” SAOKrajini. Od pripadnika srpske nacionalnosti koji su opskrbljeni tim oružjem formirala su se dva bataljuna naoružanih postrojbi, oko 1200 ljudi, čija su zborna mjesta bila na području dva naselja u blizini Livna, Zastinju i Guberu. Ta mjesta nisu slučajno odabrana, nego zato što se nalaze na glavnim komunikacijskim putevima prema Splitu, odnosno prema Glamoču i Grahovu. Te naoružane postrojbe imale su točnu zadaću da u trenutku kad JNA krene u napad na Livno izvrše blokadu samog grada i ne dozvole pregrupaciju i slanje snaga u pomoć na prvu liniju, čime bi praktično Livno bilo odsječeno i ljudi na položajima ne bi mogli dobiti nikakvu pomoć. Na taj način padali su i gradovi u Hrvatskoj jer je to bio sistem prema kojem je JNA djelovala.”

Prema tvrdnjama Nacionalovog sugovornika, pripadnici tog srpskog bataljuna bili su stanovnici Livna koji su digli oružanu pobunu protiv legalno izabrane vlasti na tom području.

“Te su terorističke skupine spremale genocid nad stanovništvom Livna, gdje je u međuvremenu došao i velik broj civilnog stanovništva s područja Glamoča, i Hrvata i Muslimana. Procjenjuje se da je ondje bilo između 40 i 50 tisuća ljudi. U takvim okolnostima HVO očekuje napad JNA i pobunjeničkih snaga, ali zahvaljujući snagama koje su došle u pomoć Livnu, među njima i grupi specijalaca u kojoj je bio i Milijan Brkić, Livno je obranjeno. Brkićeva postrojba u početku djeluje kao izviđačka postrojba, a kasnije će odigrati jednu od presudnih uloga tijekom napada na Livno”, tvrdi Brkićev suborac.

S OBZIROM NA TO DA NAPAD SRPSKIH TERORISTA NIJE USPIO, dio ih se samostalno povukao, a dio je sproveden u pritvor te su protiv njih podnesene kaznene prijave za oružanu pobunu.

“Postoje pisani dokumenti, postoje i prijave s njihovim izjavama gdje oni govore na koji su se način udruživali i tko im je dijelio oružje. Zanimljivo da je koordinator za podjelu naoružanja na području Livna bio Božo Mihajlović, a danas on navodno djeluje kao istražitelj u Republici Srpskoj. Danas se uz pomoć izvrnutih teza pokušava praktički optužiti cijelu obranu Livna za etničko čišćenje. Žalosno je da u tome nema dovoljno odlučnosti u hrvatskom vodstvu da se tome suprotstave jer se ovdje očito radi o politički montiranim optužnicama za dnevno-političke svrhe”, tvrdi Brkićev suborac iz BiH.

Što konkretno piše u optužnici još se precizno ne zna, ali prema sadašnjim saznanjima svi u zapovjednom lancu koji su sudjelovali u obrani Livna mogli bi biti optuženi za etničko čišćenje. Ako bi to bilo točno, među tim osobama ne bi se našao samo Brkić, nego potencijalno i generali Ante Gotovina i Ante Roso koji su također bili zapovjednici na tom području.

Brkić je imao relativno nižu funkciju u to vrijeme, on je bio savjetnik za ustroj i obuku Vojne policije na području Livna do srpnja 1992. Nakon toga, do 15. kolovoza isti je posao obavljao na razini uprave Vojne policije HVO-a Herceg-Bosne.

Vojna policija bila je nadležna za uhićenje srpskih zarobljenika koji su potom bili smješteni u vojni pritvor koji se nalazio u osnovnoj školi. U tom pritvoru nisu bili smješteni samo srpski zarobljenici, nego i pojedini vojnici HVO-a koji su bili uhvaćeni zbog bježanja s položaja ili nekih vojničkih neurednosti.

No Nacionalov sugovornik ističe da Brkić nije imao direktne veze s uhićenjima jer je njegova zadaća bila obuka Vojne policije na tom području. Upravo zahvaljujući djelovanju Vojne policije, ističe on, spriječeni su neki pojedinačni zločini, a Livno je u nekim novinskim izvještajima opisivan kao “biser obrane Bosne i Hercegovine”, baš zato što ondje nije bilo većih problema.

“Milijan Brkić među braniteljima u Livnu vrlo je cijenjen jer je sa svojom ekipom odigrao možda čak i presudnu ulogu u jednom od napada na Livno. On slovi kao junak obrane Livna i među njegovim braniteljima ostao je u takvom sjećanju. On je kasnije imao zadaću ustrojiti Vojnu policiju, ali nakon što je formirana upućen je na druge zadatke. Teško mi je razumjeti zašto bi Brkića sada željeli uplesti u ovu priču, osim ako to nije politički motivirano”, smatra Brkićev suborac iz tog vremena. Problem je u tome, smatra on, što se stanovnici srpske nacionalnosti koji su 1992. predvodili oružanu pobunu danas predstavljaju kao civili i žele teretiti sve sudionike obrane Livna za etničko čišćenje.

On ističe da je dio pobunjenog srpskog stanovništva sam pobjegao iz Livna, dio njih je uhićen i potom razmijenjen za hrvatske zarobljenike, no mnogi su ostali normalno živjeti u Livnu.

U Livnu se, međutim, ipak dogodilo nekoliko pojedinačnih slučajeva ubojstava civila na sve tri strane, i Hrvata, i Muslimana, i Srba.

“Morate znati da je u to vrijeme u Livnu bilo jako puno postrojbi i svi su bili naoružani. No Vojna policija Livna bila je primjer profesionalnosti. Koliko ja znam, jedino je na području Livna bio uveden policijski sat, poslije 20 sati ništa se nije smjelo raditi, praznili su se kafići baš zato da ne bi došlo do počinjenja kaznenih djela.”

NAKON ŠTO JE USTROJIO VOJNU POLICIJU U LIVNU I NA ŠIREM PODRUČJU HERCEG-BOSNE, Brkić se vratio u svoju matičnu postrojbu, specijalnu jedinicu Alfe. Međutim, jedan njegov suborac tvrdi da se on iz Livna vratio prilično razočaran zbog situacije koja je ondje vladala. Kriminal i pljačke bili su svakodnevica, a Brkić je bio, prema riječima njegovog suborca iz Alfi, žestoki protivnik toga. Jedan njegov kolega iz tog vremena tvrdi kako su Brkiću za rođendan htjeli darovati ukradeni automobil, što je on s gnušanjem odbio.

Tijekom posljednjih mjeseci širom BiH došlo je do više raznih uhićenja zbog sumnji u počinjenje ratnih zločina. Među njima bilo je i nekoliko uhićenja vezanih uz zbivanja na području Livna. U drugoj polovici veljače objavljena je vijest da su po nalogu Tužiteljstva BiH službenici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), djelujući po uputstvima tužitelja, uhitili dvije osobe osumnjičene za ratne zločine počinjene 1992. nad žrtvama srpske nacionalnosti na području Livna. Tom prilikom uhićeni su Muamir Jašarević zvani Babo, rođen 1968. iz Bihaća, i Sead Velagić, rođen 1966., iz Sarajeva.

Njih dvojica su pod istragom Tužiteljstva BiH i osumnjičeni da su od travnja 1992. do srpnja 1993., u okviru širokog i sistematskog napada usmjerenog protiv civilnog srpskog stanovništva u livanjskoj općini, počinili kazneno djelo zločina protiv čovječnosti.

Muamir Jašarević bio je u sporno vrijeme zamjenik komandanta Vojne policije HVO u Livnu, a Sead Velagić pripadnik kriminalističke službe Vojne policije HVO Livno. Obojicu ih se sumnjiči da su s drugim pripadnicima Vojne policije HVO Livno, sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu koji je započeo s u travnju 1992.

Sumnja se da je cilj te akcije bio nasilno permanentno preseljenje žrtava srpske nacionalnosti s područja Livna i okolice na nacionalnoj osnovi, zlostavljanje i progon oko 300 osoba srpske nacionalnosti i nezakonito zatočenje u Osnovnoj školi „Ivan Goran Kovačić” u Livnu. Tužiteljstvo BiH sumnja da su njih dvojica kao dio tog napada i pothvata počinili i pomagali nezakonito zatvaranje civilnog srpskog stanovništva. Pri tomu su žrtve držane u nehumanim uvjetima, podvrgnute prijetnjama, mučenju i ubojstvima, a usmrćeno je i 16 civila.

Zanimljivo je da je Muamir Jašarević jedan od trojice braće koja su sudjelovala u Domovinskom ratu i u borbama u BiH. Hrvatskoj javnosti poznat je njegov brat Fahrudin Jašarević, po mnogima ratni heroj i instruktor specijalne policije Alfe koji je 21. lipnja 2012. bio zapovjednik počasnog voda za otvaranje spomenika poginulim Bošnjacima u Domovinskom ratu u Hrvatskoj. Pišući o tom događaju, portal www. nacional.hr u drugoj polovici veljače objavio je i kako upućeni izvori bliski braniteljima iz Domovinskog rata tvrde da bi ova uhićenja mogla biti tek uvod u puno širu akciju rasvjetljavanja ratnih zločina iz tog vremena, čiji kraci vode i prema Hrvatskoj i nekim danas istaknutim članovima hrvatske političke scene.

Tri dana nakon uhićenja Jašarevića i Velagića Sud Bosne i Hercegovine donio je rješenje kojima je Jašareviću određen jednomjesečni pritvor. Istodobno je Selad Velagić pušten iz pritvora, ali mu je zabranjeno napuštanje mjesta boravišta i putovanja, oduzete su mu putne isprave kao i osobna karta za prelaženje granice, a zabranjeni su mu i susreti s ostalim osumnjičenim osobama u ovom predmetu te kontakti sa svjedocima. Izricanje blažih mjera za Velagića u nekim su braniteljskim krugovima u Hrvatskoj doživjeli kao mogućnost da je on odlučio surađivati s istražiteljima.

NIJE TO BIO JEDINI SLUČAJ U KOMU JE TUŽITELJSTVO BIH ZA RATNE ZLOČINE u okolici Livna optužilo neke pripadnike HVO-a, koji su se povezivali s jedinicom specijalne policije Alfe. U listopadu prošle godine na području Livna bili su uhićeni Zdenko Andabak i Zoran Vrdoljak. Obojica su osobe s dvostrukim državljanstvom. Pored hrvatskog imaju i državljanstvo BiH. Andabak i Vrdoljak osumnjičeni su da su 1993. na području Livna, kao pripadnici HVO-a i Ministarstva unutarnjih poslova Hrvatske Republike Herceg-Bosne, ubili dva civila bošnjačke nacionalnosti i nečovječno postupali i fizički zlostavljali jednu osobu, priopćeno je iz Tužiteljstva BiH.

Obojica su neko vrijeme bili pritvoreni, a potom su pušteni da se brane sa slobode, pod istim uvjetima kao i Velagić.

Dodatna potvrda da bi se Brkić uskoro mogao naći na udaru Tužiteljstva BiH pojavila se koncem proteklog tjedna. Tada su Hrvatski tjednik i bosanskohercegovačko izdanje Večernjeg lista objavili gotovo identične članke o tomu da se u Sarajevu sprema optužnica protiv Brkića ali, kako se tvrdi u tim tekstovima, na temelju iskaza lažnog svjedoka. Oba su teksta napisana kao pokušaj preventivnog udara, tako da se najavljena optužnica pokuša unaprijed diskreditirati. U tim se tekstovima spominje i da su se tim povodom već susretali glavni tužitelj BiH Goran Salihović i glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan. U tim se tekstovima moguća optužnica protiv Brkića zbog sumnji u ratni zločin stavljena je u kontekst političkih obračuna koji se, valjda iz BiH, pokreću s ciljem slabljenja HDZ-a u Hrvatskoj uoči nadolazećih parlamentarnih izbora.