Tri su najveća rivala u borbi za pobjedu na natječaju za kupnju zrakoplova koji je raspisala hrvatska vlada. Francuzi su krajem prošle godine dobili naklonost u samom vrhu Vlade i to nakon što je u posjetu Zagrebu bila francuska ministrica obrane Florence Parly. S druge strane, neizvjesna politička situacija u SAD-u i slabašni interes američkih kompanija za tzv. „greenfield“ investicije u Hrvatsku oslabile su poziciju Lockheed Martina i njihove ponude novih zrakoplova F-16 koji su ujedno i najskuplji i čija se cijena procjenjuje na 1,8 milijardi dolara za paket od 12 zrakoplova, dok bi francuski i švedski zrakoplovi stajali oko milijardu eura.

Kako sada stvari stoje, premijer Andrej Plenković i predsjednik Zoran Milanović u konačnici će morati donijeti političku odluku u kojoj će birati između čvrstog političkog, ali prije svega vojnog savezništva sa SAD-om, i ponude novog savezništva s Francuskom koje unutar Europske unije nudi njen predsjednik Emmanuel Macron s otvorenim pozivom Hrvatskoj da pristupi Europskom obrambenom fondu. Čini se kako su baš zbog posljednje francuske ponude u vrhu hrvatske vlasti u ovome trenutku skloniji francuskim zrakoplovima Rafale. Međutim, to ne znači da američka ponuda neće biti prihvaćena pogotovo ako se intenzivira lobiranje u posljednjim danima uoči konačne odluke.

Treba se prisjetiti da je netom prije posljednjih američkih predsjedničkih izbora u Dubrovniku bio bivši državni tajnik Mike Pompeo. On se susreo s premijerom Plenkovićem te je tom prilikom rekao kako je ponosan na američke proizvode i da će SAD financijski podržati američku ponudu. Pompeo je u Dubrovniku još i izjavio: „Što se tiče aviona F-16, to je suverena odluka hrvatskog vodstva i ne sumnjam da će biti dobra.“

Nakon tog posjeta je i jedan od čelnika Lockheed Martina, J.R. McDonald, javno rekao da ako se Hrvatska odluči za avione tipa F-16, Amerikanci planiraju u Zadru napraviti regionalni trenažni centar koji bi služio za obuku pilota iz više zemalja koji koriste F-16, prije svega za pilote iz Slovačke i Bugarske koje su već kupile ili izabrale novi F-16. McDonalds je napomenuo da bi na usluzi Hrvatima u slučaju obuke bila i američka baza u talijanskom Avianu, gdje drže dvije eskadrile F-16. S druge strane, ni Francuzi nisu čekali odluku Hrvatske bez dodatnih obećanja, pa je tako jedan od dvaju posjeta Hrvatskoj u 2020. godini ministrica obrane Florence Parly iskoristila da prvi put Hrvatsku spomene u kontekstu Europskog obrambenog fonda, višegodišnjeg financijskog okvira za koji je već u samom početku predviđeno 7 milijardi eura.

Florence Parly se krajem studenoga prošle godine u Banskim dvorima sastala s premijerom Andrejom Plenkovićem i ministrom obrane Mariom Banožićem te je tom prilikom izjavila: „Na raspolaganju smo hrvatskim vlastima za moguća dodatna pitanja i sa samopouzdanjem čekamo rezultat odluke tehničkog povjerenstva. Nadam se da ćemo 2021. moći znati konačnu odluku hrvatskih vlasti. Sada je na hrvatskim vlastima da potpuno neovisno razmotre ne samo francuski prijedlog već i prijedloge pristigle iz ostalih zemalja“.

Francuska ministrica obrane je podsjetila da je Francuska dala ponudu za 12 rabljenih borbenih zrakoplova Rafale koji su se, kako je istaknula, „dokazali u brojnim operacijama“ te je dodala da Francuska želi s Hrvatskom, bez obzira na projekt nabave borbenih zrakoplova, „u cijelosti osnažiti strateško partnerstvo“, uključujući suradnju unutar europskog programa za industrijski razvoj na području obrane jer bi od toga korist imale i hrvatska i francuska industrija. Naime, francuski predsjednik Emmanuele Macron se zalaže za snažniju europsku obranu i veću stratešku autonomiju, posebice s obzirom na brojne izazove s kojima se Europa suočava, poput terorističkih napada i niz kriza koje su izbile na pragu EU-a, od Libije, preko Balkana do Gorskog Karabaha.

Zanimljivo je da je ovo bio drugi posjet ministrice Florance Parly Hrvatskoj u vrlo kratkom razdoblju jer je u Zagrebu bila i u ožujku prošle godine, što je poprilično neuobičajeno za tu razinu međudržavnih odnosa, pa se njen drugi posjet može protumačiti kao dio lobiranja za ponudu francuskih vojnih zrakoplova.

I dok se Francuzi i Amerikanci još uvijek bore za ovaj vrijedan posao, čini se kako je švedski Saab u najlošijoj poziciji od triju najvećih konkurenta. Naime, za razliku od američke i francuske diplomacije koje su lobirale za svoje tvrtke, švedska vlada to nije učinila, što je Saab automatski stavilo u podređeni položaj. Slična se stvar dogodila i prilikom prvog natječaja, kada također nije bilo adekvatne podrške švedske vlade, što su mnogi vidjeli kao jedan od ključnih detalja koji su prevagnuli u korist izraelske ponude.

Razlika u švedskom pristupu vidljiva je i po tome što je ovoga puta izostala konkretna ponuda poslova koje Saab nudi uz prodaju vojnih zrakoplova. Prije dvije godine Šveđani su nudili ulaganje u hrvatske tvrtke poput Đure Đakovića, Gredelja i splitskog Pomorskog centra za elektroniku. Osim toga, Saab je već tada predstavio i krenuo u realizaciju Inovacijskog programa koji će biti otvoren u Hrvatskoj i koji će se sastojati od Centra za softver, Znanstvenog parka i Sveučilišnog istraživačkog programa. U prethodno poništenom natječaju za nabavu vojnih zrakoplova švedski Saab Hrvatskoj je ponudio 12 novih novi Gripen C/D zrakoplova s najnovijim paketom MS20 koji trenutno posjeduje samo švedsko ratno zrakoplovstvo koji bi Hrvatsku stajali između 800 i 900 milijuna dolara. Tada su izvori bliski Saabu Nacionalu ispričali da švedska ponuda za investicije u Đuru Đaković, Gredelj i Pomorski centar za elektroniku ne ovisi o rezultatu natječaja za zrakoplove i da obitelj Wallenberg planira ulaganja u Hrvatsku bez obzira na to hoće li hrvatska vlada prihvatiti ponudu Saaba, a to se tvrdilo jer su Saab i Đuro Đaković već dugi niz godina uspješno surađivali na raznim projektima te je postojao interes ove švedske tvrtke za ulazak u vlasničku strukturu Đure Đakovića.

Međutim, nakon što švedska ponuda nije izabrana, priče o ulaganjima u hrvatsku industriju naglo su prekinute, a Saab je čak i zatvorio svoj ured u Hrvatskoj. Koliko je to povezano s gospodarskom krizom izazvanom koronavirusom, a koliko neslavnim završetkom prošlog natječaja na koji su Šveđani imali puno primjedbi nije poznato, ali činjenica je da je tada propuštena prilika da na hrvatsko tržište uđe jedna od najbogatijih europskih obitelji. Naime, iza Saaba stoji Marcus Wallenberg, glavni čovjek obitelji Wallenberg, najmoćnije obitelji švedskog poslovnog svijeta koja u vlasništvu ima kompanije koje generiraju oko 30 posto švedskog BDP-a. U Hrvatskoj se o obitelji Wallenberg malo toga zna i malom je broju ljudi poznato da je ta obitelj već stoljeće i pol pokretač švedskog gospodarstva te da preko raznih fondacija i investicijskih kompanija drži vlasništvo u tvrtkama poput Ericssona, Electroluxa, AstraZenece, ABB-a i naravno Saaba, švedskog industrijskog giganta koji stoji iza gradnje Gripena. Wallenberg je uoči odluke u prvom natječaju i sam posjetio Zagreb, a činjenica da se do sada nije odlučio na takav potez za vrijeme drugog natječaja daje naslutiti da su Šveđani svjesni kako imaju malo izgleda da Hrvatska izabere Gripene.