Retrospektiva u povodu 100. godišnjice rođenja Ivana Kožarića, otvorena u četvrtak u MSU, samo je jedna od mnoštva mogućih načina predstavljanja stvaralaštva posve netipične i iznimne Kožarićeve umjetničke osobnosti u svijetu novije hrvatske i europske umjetnosti.

Autori koncepcije i postava izložbe u Muzeju suvremene umjetnosti (MSU) su Vladimir Čajkovac i Radmila Iva Janković, koja je i kustosica izložbe. Suradnici su Tihana Boban i Filip Turković-Krnjak iz Gliptoteke Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), asistentica kustosice je Dora Peternel, a vizualni identitet potpisuje Hamper studio.

Neoterećenost bilo kakvim umjetničkim pravcem

Izložbu je otvorila ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek rekavši kako se Kožarićev opus može možda najbolje opisati nevjerojatnom neopterećenošću bilo kakvim umjetničkim pravcem.

Kožarić je uporno i ustrajno izbjegavao svrstati se u bilo kakav kalup, a prepoznatljivost i svaku naznaku sustava doživljavao je kao sputavanje slobode i kreativnosti, prijetnju gubitka sadržaja, istaknula je.

Obuljen Koržinek podsjetila je da je akademik Ivan Kožarić bio i slikar i kipar i grafičar, performer i umjetnik instalacija, a stvarao je s minimalnim izražajnim sredstvima.

“Akumuliranje i redukcija, uzlet i prizemljenje, hrpa i rupa, sve ili ništa, a u tom njegovu ništa je zapravo uvijek sve, samo su neki od termina kada se govori o umjetnosti Ivana Kožarića”, rekla je ministrica.

Dodala je kako je Kožarić bio posve neopterećen veličinom svoje umjetničke pozicije; bio je duhovit, otvoren, znatiželjan, začuđen, uronjen u kozmos. Odnosno, podsjetila je Obuljen Koržinek, Kožarić je i sam rekao – “moje nastojanje da ostajem otvoren prema kozmosu, prema ljudskosti i kreativnosti koju svaki čovjek, manje ili više, posjeduje – samo se treba otvoriti, a to je čini mi se moja osnovna odlika”.

Mnoge okupljene poklonike Kožarićeva djela pozdravila je i zamjenica zagrebačkoga gradonačelnika Danijela Dolenec. Istaknula je da je izložba posvećena jednom od najznačajnijih hrvatskih umjetnika 20. stoljeća koji nikada nije bio zabrinu time je li u trendu, ispred ili iza trenda, a Dolenec smatra da je takav stav u svakom pozivu vrlo inspirativan i osvježavajući.

Kako je rekla, bez Kožarićevih  ostvarenja u javnim prostorima Zagreb ne bi bio isti i njegova su djela postala sastavni dio gradskih vizura i identiteta.

Na izložbi i najraniji Kožarićevi radovi, a zamalo i pregled 70-godišnjeg rada

Kustosica izložbe Radmila Iva Janković istaknula je kako je njezina kolegu Čajkovca i nju intrigiralo da “naprave malo reda u Kožarićevu kaosu, iako nisu sigurni da bi se umjetnik složio s tim”.

Zahvalila je svima koji su tako srčano radili na pripremi izložbe, istaknuvši da su zahvaljujući suradnji s Gliptotekom HAZU izloženi i najraniji Kožarićevi radovi – crteži iz 1943.

“To je sjajan stvar jer u Atelieru Kožarić nemamo te najranije radove, već one kasnije, a nemamo ni tako kvalitetan odabir jer je osnivač Gliptoteke dr. Antun Bauer znao izabrati najbolje”, rekla je kustosica.

Time smo, objasnila je, uspjeli da izložba zamalo prikazuje 70 godina Kožarićeva stvaralaštva, uključujući i njegova zadnja djela iz kolekcije obitelji Kožarića, kojima je Janković zahvalila za suradnju.

Na kraju su izložena umjetnikova djela “Razbijmo okvire” jer je to upravo ono što je Kožarić radio cijeli svoj umjetnički vijek, objasnila je Janković.

Istaknula je da je umjetnik gotovo paralelno uspijevao biti anakron i posve suvremen, ponekad i preduhitriti pojave u umjetnosti koje su se tek trebale dogoditi, precizno sažet terminom “anarhični diskontinuitet”.

Ipak, dodala je, koncepcija retrospektive kreće suprotnim putem, pokušajem da se njegov opus prikaže kontinuitetom diskontinuiteta – uspostavljanjem što preciznijega redoslijeda iznenadnih mijena na tom skoro 70 godina dugom umjetničkom putu.

Ivan Kožarić (Petrinja, 10. lipnja 1921. – Zagreb, 15. studenoga 2020.) od samoga početka umjetničkoga puta odbijao je ‘zamrznuti’  likovni jezik u nekoj prepoznatljivoj inačici stila i neumorno je tragao za najboljim načinom kojim će materijalizirati svoju umjetničku misao – ideju.

Uz odabir djela iz fundusa Atelijera Kožarić, u vlasništvu Grada Zagreba i zbirki MSU-a, djela na izložbi posuđena su iz Gliptoteke HAZU, Nacionalnoga muzeja moderne umjetnosti, Laube – kuće za ljude i umjetnost,  Galerije umjetnina u Splitu, zbirke obitelji Kožarić, Kolekcije Marinko Sudac, Zbirke Biškupić te drugih privatnih zbirki.

Partner izložbe je Gliptoteka HAZU. Realizaciju izložbe omogućili su Grad Zagreb, Ministarstvo kulture i medija i Turistička zajednica grada Zagreba.

Izložba “Ivan Kožarić: Retrospektiva – jedna od mogućih 100”, može se u Muzeju suvremene umjetnosti (MSU) razgledati do 30. rujna.