U srijedu, 6. travnja, u galeriji Bačva u Meštrovićevom paviljonu održat će se otvorenje izložbe JURICE PUŠENJAKA, HEROJI.

“Baviti se Drugim svjetskim ratom danas i kod nas izuzetno je zahtjevno. Oslobođenje u ratu najprije je romantizirano i korišteno kao poluga socijalističkog državnog uređenja, pri čemu se (s pravom) isticala uloga Komunističke partije Jugoslavije. Zbog toga je Oslobođenje postalo vezano uz socijalističko državno uređenje i, potom, relativizirano njegovim padom. Samim time relativiziran je i antifašizam, a daljnje posljedice toga ne moram vam crtati.

U takvom društvenom kontekstu još mladi slikar Jurica Pušenjak, početkom drugog desetljeća 21. stoljeća, počinje stvarati svoj Spomenik herojima NOB-a, hibridni rad, to jest slikarski objekt. Na njemu je 1315 portreta nositelja Ordena narodnog heroja Jugoslavije, prema podacima iz Zbornika narodnih heroja Jugoslavije, i to njegova trećeg, cjelovitog izdanja iz 1982. Naličje Spomenika posve je crno. To je boja koja asocira na tragičan završetak brojnih narodnih heroja tijekom rata, na njihovu sudbinu u kasnijem društvu, kada su prepušteni zaboravu i kada su se uklanjale njihove biste iz javnih prostora i brisala njihova imena iz institucija. Boja koja, između ostaloga, asocira na fašizam”, navodi u najavi izložbe Feđa Gavrilović.

Dodaje da je Pušenjakov Spomenik dignuo narodne heroje iz zemlje i zaborava. “I Narodnooslobodilačka borba imala je fazu prolaska kroz kičizirane, uglavnom propagandne, interpretacije, najčešće u filmu. Upravo takvi filmovi, poput Bitke na Neretvi, bili su inspiracija Pušenjaku za ovaj rad. Netko pametan primijetit će ponosno da je zato njegov koncept tek „simulacija simulacije“. Ipak, ja nisam ni približno tako pametan. Šareni spektakl daleke nam borbe i mrak u koji je borba kasnije zapala (i iz kojega se prvobitno rodila, i iz kojega će se ponovno roditi) dvije su jednakovrijedne strane ovog djela. One ukazuju na dualnost sjećanja i na podijeljenost čovjeka i društva koje čovjek stvara”, ističe Gavrilović.

Jurica Pušenjak rođen je 1996. godine u Zagrebu. Nakon završene Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, 2015. godine upisuje slikarski odsjek na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Godine 2020. diplomirao je na slikarskom odsjeku u klasi Zoltana Novaka s nagradom Akademskog vijeća ALU za najboljeg diplomanta u akad. god. 2019./2020. Tijekom studija dobio je nekoliko priznanja za svoj rad. Od 2018. djeluje kroz niz skupnih izložbi od kojih se ističu „Erste fragmenti 16“, u Laubi, 5. bijenale slikarstva te 6. bijenale slikarstva, u Domu HDLU, izlaganje i koautorstvo na izložbi „Tartagline police“ u Galeriji Forum te izložba „Oni odlaze“ u Gliptoteci HAZU. U sklopu “6. bijenalu slikarstva” osvaja Nagradu Vladimir Dodig Trokut, Iva Vraneković – umjetnici umjetniku. Član je HDLU.

‘Portreti partizana moj su obračun s relativiziranjem povijesti’