U punom Klubu Kazališta Komedija u ponedjeljak je održana svečana premijera glazbeno-poetske predstave ‘Kaj je ljubav’ autora Adama Končića u izvođenju samog Končića te četvorice članova orkestra Kazališta Komedija – Tomislava Parmaća na klaviru, Alana Dovića na gitari, Petra Haluze na violini i Vinka Grubešića na violončelu.

U predstavi su izvedene pjesme suvremenih autora, od kojih su neki i nazočili premijeri: Tomislav Goluban, Krešimir Končevski, Adalbert Turner, Ladislav Prežigalo, Zvonko Kudelić, Željko Krznarić…

“U svom autorskom projektu Adam Končić smjelo nam upućuje vječno pitanje: „Kaj je ljubav?“ Znajući da na to pitanje nema odgovora, da veličinu i dubinu ljubavi nikada nećemo moći ni dokučiti ni artikulirati, Adam se odlučuje na ono što nam jedino preostaje: da ju opjevamo. U slavu ljubavi i svega što nam ona donosi u ovoj će se predstavi pjevati, svirati, govoriti stihove, šaliti i sentimentalizirati – baš kao što se to događa i u životu kada nas takne ljubav. Zazvonit će tu često, kao što i očekujemo od našeg glumca porijeklom iz Zagorja, prelepi naš kaj, ali moći ćemo uživati i u štokavskim pjesnicima, našim bardovima koji govore o ljubavi. Naći će se tu i novih autorskih pjesama u izvođenju kvarteta sačinjenog od članova orkestra Kazališta Komedija, kao i prerade poznatih hitova. Ali ono najvažnije donijet će nam sam Adam u svom autorskom viđenju: večer ispunjenu razmišljanjima o ljubavi i o tome koliko ona mijenja i naš život i nas same. I da pritom ne mislimo ni na prijateljsku, bratsku ili roditeljsku ljubav, ljubav prema domovini ili prema svijetu i njegovim blagodatima, već isključivo na onu specifičnu ludu ljubav koju osjećamo prema svom prvom drugom. Ljubav je ta puna erotske žudnje, neizvjesnosti i strasti, puna je očekivanja i nade. Takva ljubav donosi nezamislivu radost, no i svoju drugu stranu: razočaranja i tuge, duboke boli. To je jedina vrsta ljubavi koja nas istinski može promijeniti, nagnati na velike stvari. To je ljubav koja nam daje elan, volju za životom, nadnaravnu snagu. Bez nje smo prazni i suhi kao pustinja, bez nje smo usamljeni i opustošeni. Nije uzalud i sam sveti Pavao rekao da je čovjek bez ljubavi prazan kao napuklo zvono”, izjavila je Nina Kleflin, dramaturginja Kazališta Komedija.

“Nošen iskustvima igranja u rijetkoj kazališnoj formi – kabareu, od onog debitantskog iz 2001. godine – Cabaret ITD, preko histrionsko-opatovinskih sve do dvaju u vlastitoj produkciji (Noćas ću… i Adam i ona), igrajući ih tijekom protekla dva desetljeća na zagrebačkim, ali i pozornicama širom Hrvatske, odlučio sam se na novi, suvremeni glazbeno-poetski uradak. Radnja predstave, za razliku od prvih dvaju gore spomenutih autorskih kabarea, smještena je u današnje vrijeme. Urbani prostor Zagreba, Krapine, Varaždina… u kojem se još uvijek mogu osjetiti sramežljivi proplamsaji kajkavskog govora sa svim njegovim prilagodbama vremenu u kojem, mada stidljivo, ali još uvijek ponosno živi!”, poručio je Adam Končić.

Dodao je da glazbene numere na kajkavskom jeziku potpisuju kajkavci, većina njegovi dragi prijatelji. “Ovdje naravno leži odgovor na pitanje zašto u naslovu predstave nema upitnika. Za ovu priliku pomno je odabran vrhunski kvartet mojih kolega glazbenika iz orkestra naše Komedije.  Ova predstava vješto koketira s kabaretskom formom donoseći i živuće autore ljubavne poezije čije stihove dijelim s publikom dajući ponovno posvetu ljepšem spolu. Čut ćete i pokoji kajkavski ovovremeni „štiklec“ tematski također vezan uz vječno inspirativni i intrigantni muško-ženski odnos”, zaključio je.