“Moj život bez zraka”, dokumentarni film o Goranu Čolaku, višestrukom svjetskom prvaku koji je već 2013. ušao u Guinnessovu knjigu rekorda, a godinu kasnije srušio vlastiti rekord izdržavši 23 minute i sekundu bez zraka, počinje idući tjedan igrati u hrvatskim kinima.

Redateljski prvijenac Bojane Burnać, profesionalne snimateljice koja i sama roni na dah, imat će hrvatsku kino premijeru 27. ožujka u dvorani Visia u Dubrovniku.

Dva dana kasnije prikazat će se u kinu Kristalna kocka Vedrine u Sisku, te 30. ožujka u pulskom Kinu Valli, uz gostovanje i razgovor s redateljicom nakon svake projekcije te trenera Ivana Drviša u Sisku i Puli, najavio je producent filma Restart.

Film donosi sve Čolakove najvažnije životne trenutke koji se događaju pod vodom, kada nadilazi vlastite tjelesne mogućnosti, obara vlastite svjetske rekorde, prolazi kroz rigorozne pripreme sa samo jednim ciljem – uroniti u besmrtnost.

Redateljica je protagonista svog filma upoznala na treninzima ronjenja na dah, a na natjecanjima se prvi put susrela s neobičnom praksom ronioca da svojevoljno padaju u nesvijest, odnosno black out, što ju je zaintrigiralo za film.

“Iako se apneja može činiti kao kockanje između života i smrti, svijest o vlastitom psiho-fizičkom stanju pruža sigurnost koja omogućuje uživanje u zadržavanju daha”, ustvrdila je Burnać, dodavši kako svaki čovjek posjeduje refleks za ronjenje, samo ga treba osloboditi.

Po njezinim riječima, film nije sportski dokumentarac, već govori o tome kako “mentalno-psihološki i fiziološki obrasci držanja daha nadilaze sport i obitavaju u srži egzistencije”.

Imao je svjetsku premijeru u glavnom natjecateljskom programu međunarodnog festivala Hot Docs u Torontu te je potom prikazan u međunarodnoj konkurenciji na prestižnom filmskom festivalu u Karlovim Varima.

Nagrađen je na međunarodnom festivalu dokumentarnog i kratkog filma Dokufest u Kosovu te prikazan na više od 15 festivala diljem svijeta u devet zemalja.

Hrvatsku premijeru imao je na Vukovar film festivalu, a prikazan je i na ovogodišnjem ZagrebDoxu.

Bojana Burnać (Sisak, 1981.) magistrirala je kameru na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Radila je kao snimateljica na kratkometražnim i dugometražnim igranim, dokumentarnim i eksperimentalnim filmovima, a “Moj život bez zraka” njezin je prvi redateljski poduhvat.