Centar za građanske inicijative Poreč već punih pet godina putem društvenih mreža provodi projekt ‘’Seksizam naš svagdašnji’’ koji su proširili suradnjom s HND-om i Islandskom organizacijom za ženska ljudska prava i za koji su ovih dana dobili sredstva Fonda za aktivno građanstvo u okviru EGP grantova u iznosu od gotovo 90.000 eura.

‘’Mamice idu na špicu, a djeca u vrtić po koronu’’, ‘’Pa što si onda glupačo ostala s njim’’, ‘’Uživajmo u Mijinim hlačicama’’, ‘’Htio se posladiti mladom podravskom Romkinjom’’, ‘’Skinula se i pokazala golo tijelo’’, ‘’Mameće sise mlade glumice’’, ‘’Izbacila grudi u nikad užoj haljini’’, ‘’Grudi joj bježale posvuda’’… samo su neki od mnogobrojnih primjera seksizma koji su svakodnevno prisutni u medijima. Na žalost, i brojne osobe na pozicijama moći nerijetko iskazuju seksizam poput poznate izjave Ante Kovačevića koji je u Saboru uzviknuo „Žena nije stvorena za mudraca, već za madraca“. Dodamo li tome niz homofobnih bifobnih i transfobnih izjava i naslova možemo zaključiti da je društvo u Hrvatskoj zaglavilo debelo u 20. stoljeću i ne prepoznaje sve oblike seksizma i brojnih fobija koje unose nemir među pripadnike LGBTQ+ zajednice, a pogotovo među žene. Upravo zbog takvih brojnih izjava, Centar za građanske inicijative Poreč 2017. godine je pokrenuo Facebook i Instagram stranicu ‘’Seksizam naš svagdašnji’’, na kojima se gotovo svakodnevno objavljuju primjeri seksizma i homo/bi/transfobije iz medijskih članaka, oglašivačkih kampanja i izjava osoba na pozicijama moći. Od 2017. do danas su izdvojili više od 1000 objavljenih primjera, dok je 55 najgorih prijavljeno nadležnim institucijama koje su u skladu sa zakonom reagirale. Medijima su izdane preporuke, upozorenja i sankcije, dok je nekoliko nacionalnih oglašivačkih kampanja uklonjeno.

Nataša Vajagić, programska koordinatorica za ženska i LGBTIQ+ ljudska prava Centra za građanske inicijative Poreč. FOTO: Studio Partum

Kako je nastao projekt ‘‘Seksizam naš svagdašnji’’ pitali smo programsku koordinatoricu za ženska i LGBTQ+ ljudska prava Centra za građanske inicijative Poreč Natašu Vajagić. „Seksizam naš svagdašnji stranica je na Facebooku i Instagramu koja svakodnevno prenosi primjere seksizma i homo/bi/transfobije iz medija, oglašivačke industrije te izjava osoba na pozicijama moći. Stranica je pokrenuta nakon što je tim Libelinih volonterki, među kojima sam bila i ja, proveo istraživanje o pojavnosti seksizma na nekim od najčitanijih news portala u Hrvatskoj: 24 sata, Jutarnji list, Večernji list, Dnevnik.hr i Index.hr. Samo u siječnju 2017. godine analizirale smo 9515 članaka, od kojih je njih 427 bilo seksističko, odnosno rezultati su pokazali da čak 4,5 posto svih članaka na najčitanijim news portalima u Hrvatskoj sadrži seksizam u svojim naslovima, nadnaslovima i podnaslovima. Stranicu od početka vodim ispred Centra za građanske inicijative Poreč. Pregledavam razne medije, a u inbox na društvenim mrežama svakodnevno dobivam mnoštvo primjera seksističkog sadržaja. Kako je stranica rasla, tako je rastao i broj prijava koje zaprimamo, sve više ljudi svjesno je seksizma kojem smo izloženi/e te na njih reagira.“

Centar za građanske inicijative Poreč je feministička, mirotvorna i neprofitna organizacija civilnog društva koja se zalaže za ljudska prava, poštujući načela slobode, jednakosti i ravnopravnosti, a od 1992. štiti i promovira ljudska prava i aktivno građanstvo, pruža direktnu zaštitu, javno zagovara i lobira kod predstavnica i predstavnika javne vlasti, osvještava i educira građanke i građane, pruža potporu u radu i razvoju organizacija civilnog društva i građanskih inicijativa koje doprinose općem dobru i jačanju građanskog društva. Osnovali su udrugu 1992. s ciljem da pripomognu organizaciji zajednice civilnog društva u kojem se ostvaruju ljudska prava i svi/e građani/ke imaju jednake mogućnosti za kvalitetan život u skladu s prirodom. Godine 2003. su dobili Diplomu Vijeća Europe kao organizacija partner Agencije lokalne demokracije Brtonigla-Verteneglio u implementaciji programa razvoja lokalne demokracije u jugoistočnoj Europi i aktivno surađuju s brojnim organizacijama i institucijama u Istarskoj županiji, kao i organizacijama za zaštitu ljudskih prava širom Hrvatske i Europske unije. Suosnivači su i članovi Ženske mreže Hrvatske koja okuplja preko 40 ženskih NVO-a s područja Hrvatske, a od 1. listopada ove godine Centar za građanske inicijative Poreč u partnerstvu s Hrvatskim novinarskim društvom i organizacijom Kvenréttindafélag Íslands ostvario je sredstva Islanda, Lihtenštajna i Norveške iz Fonda za aktivno građanstvo u okviru EGP grantova u iznosu od 89.812,51 eura. „S HND-om smo prvi put imale priliku surađivati prije nekoliko godina prilikom provedbe projekta ETHOS, koji se bavio uklanjanjem stereotipne prezentacije LGBTQ+ osoba u medijima, a suradnju smo nastavile i s njihovim Vijećem časti, odnosno njima prijavljujemo primjere seksizma i homo/bi/transfobije u medijima“, ispričala je Nataša Vajagić i obrazložila razloge suradnje s HND-om. „Uloga HND-a na ovom projektu je da stručnim znanjem i širokom bazom kontakata doprinese samoj provedbi i kvaliteti projekta te da aktivno sudjeluje u promišljanju modela prijavljivanja seksističkog sadržaja nadležnima uz pružanje podrške vezano uz međusektorsku suradnju, kao i davanje povratne informacije oko sadržaja priručnika te diseminacije outputa projekta.“ Na suradnju s islandskom organizacijom Kvenréttindafélag Íslands odlučili su se jer im je važna suradnja s organizacijom koja djeluje u državi koja je visoko rangirana kad govorimo o dostizanju rodne ravnopravnosti. Njihovo široko iskustvo i znanje te dobre prakse, istaknula je, koristit će im prilikom provedbe ovog projekta.

Sredstva koja su dobili od iznimne su im važnosti za ključne probleme projekta, odnosno neprepoznavanje seksizma i njegove štetnosti, blage sankcije, normalizacija i prihvaćanje seksizma u medijima i oglašivačkoj industriji, a time i u javnosti te njegovo rijetko i sporadično prijavljivanje. Naime, opći cilj projekta je povećati poštivanje ženskih ljudskih prava putem smanjenja pojavnosti seksizma u medijima i oglašivačkoj industriji. Tako će se ovim projektom omogućiti dodatna edukacija organizacija civilnog društva koje će aktivno pratiti i prijavljivati medijske objave nadležnima, kreirati priručnik i policy preporuku za suzbijanje seksizma, kao i provedba medijske kampanje za osvještavanje problema i utjecaja seksizma na društvo. Pitali smo stoga programsku koordinatoricu za ženska i LGBTQ+ ljudska prava Centra za građanske inicijative Poreč koji su najčešći primjeri seksizma i homofobije u Hrvatskoj. „Seksualna objektivizacija žena najčešća je pojava, tako se dijelovi tijela stavljaju u prvi plan i seciraju, o ženama se izvještava degradirajuće te se često iščitava mizoginija i stav da su žene u službi muških pogleda. Objektiviziraju se sve žene, neovisno o poslu kojim se bave, interesima, dobi, itd., ali posebno ovdje mogu izdvojiti izvještavanje o sportašicama, gdje je uvijek u prvom planu njihov izgled, pa eventualno odnos s partnerom/mužem, gdje se o sportašici izvještava isključivo kao o nečijoj partnerici/supruzi, a sportski rezultati dolaze eventualno na kraju. Izdvojila bih i izvještavanje o političarkama – u prvom planu redovito su njihove odjevne kombinacije i fizički izgled, a čitamo i izvještaje o izmišljenom nadmetanju saborskih zastupnica u ‘saborskoj modi’. Ako se i piše o tome što su radile, fizički izgled je uvijek na prvom mjestu, uz obavezan nadnaslov ‘Fotogalerija’ i ‘Pogledajte’, jer žene se gledaju, a ne čitaju. Još nešto što uočavamo kao standard u medijskom izvještavanju je korištenje ženskog tijela prilikom izvještavanja o vremenskoj prognozi – fotografiranje žena na plažama, fokusiranje na grudi i stražnjice i opremanje članaka njihovim dijelovima tijela pribjegava većina mainstream medija. Seksualna objektivizacija žena na radnim mjestima, posebice policajki, također je vrlo česta. Objektivizaciju, mizoginiju i posprdno izvještavanje, ponižavanje žena i seksizam lako je iščitati iz ovakvih naslova: ‘Skinula se i pokazala golo tijelo’, ‘Neugodna poza otkrila joj međunožje’, ‘Izbacila grudi u nikad užoj haljini’, ‘Vjetar je uzbudio njezine bradavice’, Doživjela moždani udar, a sad uživa na ljetovanju – pokazala je i dekolte’, ‘Procurile im bradavice u uskom dresovima’, ‘Grudi joj bježale posvuda’, ‘Supruga mu se skinula na plaži’ ‘Provocira u jednodijelnom kostimu’, ‘Mameće sise mlade glumice’ itd.“

Pitali smo je i koliko su primijetile kroz projekt ‘’Seksizam naš svagdašnji’’ skriveni seksizam koji možda ne vrišti iz samih novinskih naslova. „Puno je teže iščitati onaj prikriveni seksizam, reprodukciju stereotipnih rodnih uloga, koja se redovito događa kad se izvještava o majkama i njihovim društveno uvjetovanim ulogama ili pak nasilju protiv žena – još uvijek su nam servirani članci u kojima se propituje krivnja žrtve, izvještava se o tome što je imala odjeveno ili je li bila pod utjecajem alkohola, ispituje se susjede koji su redovito ‘u čudu i nikad ne bi rekli, muškarac ih uvijek lijepo pozdravi na ulici’, romantizira se nasilje, koristi se jezik koji bi umanjio zločin. Npr. obljuba za silovanje te se ljubomora ističe kao razlog za npr. ubojstvo supruge – ‘bio je ljubomoran i nije to mogao izdržati’. Kad govorimo o homofobiji vezanoj uz medijsko izvještavanje, najčešće je vidljiva poveznica s osobnim homofobnim stavova autora i autorica takvih sadržaja, kao i nepoznavanje tematike – korištenje pogrdnih izraza, krive terminologije i pribjegavanje senzacionalizmu.“

Smatra da bi kazne po tom pitanju trebale bi veće i puno strože jer vjeruje da kada bi se seksizam i mizoginija kažnjavale ukidanjem koncesija i velikim novčanim kaznama, moralo bi doći do promjena u medijskom izvještavanju. Naglasila je i da blage kazne, nažalost, ne znače ništa. Stoga će u nastavku svog djelovanja zagovarati promjene zakona u konzultaciji s pravnicima i drugim stručnjacima i stručnjakinjama, što je i jedan od ciljeva ovog projekta.

Zanimalo nas je i koliko su novinari, odnosno djelatnici u medijima i osobe na pozicijama moći educirani o seksizmu i homofobiji i razumiju li što to znači. „Problematično je prenošenje duboko ukorijenjenih stavova samih novinara i novinarki, koji nesvjesno reproduciraju seksizam. Umjesto da budu kreatori ravnopravnijeg društva, mediji sudjeluju u očuvanju patrijarhalnih uloga i učvršćivanju stereotipnih rodnih podjela, usput zarađujući, stvarajući profit na ženskim životima – mijenjaju žene za klikove. Kao glavni kreatori javnog mnijenja morali bi biti odgovorniji u svom radu. Primarno bi se uredništva trebala opredijeliti za to da seksizmom i mizoginijom neće loviti klikove i profit; a dalje su tu onda i fakulteti novinarstva; pa i sami građanski odgoj i obrazovanje – o ravnopravnosti bi se trebalo učiti od malih nogu. Udruge koje se bave ženskim ljudskim pravima također su resurs koji bi mediji mogli koristiti, jer imaju bogato iskustvo i znanje. U sklopu ovog projekta kreirat ćemo i priručnik koji ćemo distribuirati medijima pa će i taj priručnik moći biti izvor informacija. Nažalost, naše iskustvo u radu s medijima govori da se mali broj medija odaziva pozivima na edukacije.“ Kada su u pitanju ženska i ljudska prava danas u Hrvatskoj, Nataša Vajagić smatra da ima još puno mjesto i prostora za napredak. „Ako pogledamo unatrag, napredak po pitanju ženskih ljudskih prava, pa i ljudskih prava općenito, svakako je vidljiv i prepoznatljiv, no događa se sporo i ponekad je rezultate teško vidjeti – ne postoje instant-rješenja, već je potreban predan rad na poboljšanju stanja u društvu, a rad na dostizanju rodne ravnopravnosti baza je tog procesa.“

Gotovo na dnevnoj bazi u hrvatskim medijima objavljuju se seksistički i homofobni sadržaji