Vremena su teška, baviti se uzgojem lipicanaca sve je teže i složenije, zato smo se odlučili okupiti u nacionalni savez kako bi štitili svoje i interese lipicanske pasmine, poručili su u četvrtak čelni ljudi Hrvatskog saveza uzgajivača lipicanaca na konferenciji za novinare.
Povod za konferenciju bila je osnivačka skupština održana proteklog tjedna, među 54 člana osnivačke skupštine bili su predstavnici 16 udruga i pojedinačnih privatnih uzgajivača.
“Među uzgajivačima postoji jasan interes i potreba za Savezom, očekujemo da će nam se pridružiti još udruga i uzgajivača“, kaže Antun Medvidović, uzgajivač lipicanaca iz Sikirevaca, koji je na osnivačkoj skupštini jednoglasno izabran za predsjednika Hrvatskog saveza uzgajivača lipicanaca.
Medvidović podsjeća da je nacionalni Savez već postojao, ali se prije desetak godina zbog politike i osobnih interesa urušio.
U godišnjem izvješću Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu objavljeno je da su lani u Hrvatskoj bila evidentirana ukupno 2243 grla lipicanske pasmine. Prema kategorijama najbrojnija je ona rasplodnih kobila s 632 grla, rasplodnih pastuha je 81, pastuha 538 i kobila 434.
Mali i veliki hrvatski privatni uzgajivači i posjednici lipicanaca u svom vlasništvu drže 89 posto domaćeg uzgoja. Glavnina hrvatskog uzgoja lipicanaca nalazi se u četiri slavonske županije – Brodsko-posavskoj (546), Osječko-baranjskoj (580, od kojih je 167 u vlasništvu Državne ergele Đakovo), Vukovarsko-srijemskoj (519) i Požeško-slavonskoj (169, od kojih je 80 u vlasništvu Državne ergele Lipik).
U Slavoniji je aktualna kriza izazvana svinjskom kugom, slična situacija može se dogoditi i u konjogojstvu, podsjeća član Izvršnog odbora Saveza Marko Maroševac, predsjednik Konjogojske udruge “Stari graničar“ iz Županje.
“Puno je vremena prošlo od prošlog saveza i puno smo toga izgubili. Primjer su državne potpore za prevladavanje krize izazvane koronom, druge pasmine su dobile pomoć, mi nismo. Nije nas imao tko zastupati“, kaže Maroševac.
Hrvatski uzgoj lipicanaca čak 18 posto svjetske populacije
Član Izvršnog odbora Saveza Krešimir Ćorić, ujedno i predsjednik Konjogojske udruge Kadij iz Iloka, podsjeća da je uzgoj lipicanaca u Hrvatskoj prvenstveno temeljen na ljubavi i tradiciji. “Cilj saveza je da objedinimo zajedničke interese uzgajivača. Imamo dva tipa lipicanca – barokni i za zaprege, Savez treba odlučiti kakvog lipicanca želimo“, kaže Ćorić.
Hrvatski uzgoj lipicanaca priznao je i LIF (Lipizzan International Federation), međunarodna federacija uzgajivača lipicanaca, u kojoj je trenutno 21 zemlja. Hrvatski uzgoj u ukupnoj svjetskoj populaciji čini čak 18 posto, a trenutno više lipicanaca u uzgoju imaju samo Mađari (2554 grla). Među članicama LIF-a koje imaju više od tisuću grla još je samo Slovenija (1024 grla, od kojih je 369 u vlasništvu državne Ergele Lipica).
Tradicija uzgoja lipicanaca u Slavoniji, Baranji i Srijemu u ožujku 2017. godine upisana je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Registrom su kao lokacijama kulturnog dobra obuhvaćene Brodsko-posavska, Osječko-baranjska, Vukovarsko-srijemska i Požeško-slavonska županija.
Na sjednici UNESCO-vog međuvladinog odbora za nematerijalnu kulturnu baštinu od 1. prosinca 2022. godine “Tradicije uzgoja lipicanaca (Lipizzan horse breeding traditions)” upisane su na Reprezentativan popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Upis uzgoja lipicanaca kao nematerijalne kulturne baštine obuhvaća Hrvatsku, Sloveniju, Austriju, Mađarsku, Italiju, Rumunjsku, Slovačku i Bosnu i Hercegovinu.
Lipicanska pasmina konja potiče iz Ergele Lipica u Sloveniji, a kao godina početka formiranja pasmine računa se 1580. Dvjestotinjak godina kasnije, kako bi konje iz Lipice spasili od Napoleonove vojske, 1806. godine stotinjak grla stiže u Đakovo. Izbjegli konji ondje su proveli više od godinu dana, od kojih u štali đakovačkog biskupa nakon odlaska stada ostaju tri pastuha. Ta grla označavaju i početak uzgoja lipicanaca u Hrvatskoj.
Komentari